Lajla Ćesko: Kako sam zavoljela radio

„Dok slušam muziku, pa čujem neku pjesmu koja ide i na radiju na kojem radim, na trenutak pomislim na posao. Dok sjedim na kafi s prijateljima, uvijek čujem pauze između pjesama koje se puštaju i trznem se na tu tišinu od jedne sekunde. Baš kao da je stao program ili slično“

Piše: Indira Delić

Lajla Ćesko, dugogodišnja voditeljica i urednica RSG radija, novinarsku profesiju zavoljela je sasvim slučajno. Iako su njeni afiniteti bili usmjereni ka drugom putu, jedno popodnevno druženje s prijateljicom utjecalo je na odabir njenog profesionalnog životnog poziva.

– S prijateljicom sam slušala lokalnu radio stanicu na kojoj je, u tom trenutku, bio oglas za prijem voditelja. Nije trebalo nikakvo iskustvo. Kroz šalu sam rekla da ću se prijaviti. Nakon što sam otišla kući, prijateljica me nazvala i priznala da se prijavila na oglas u moje ime i da me očekuju sutra na razgovoru. Čim sam vidjela studio, mikrofone i ljude koji rade živi program, znala sam da je to nešto što želim raditi zauvijek. Ostalo je historija… – prisjetila se Lajla na početku našeg razgovora.

  Dan s Lajlom

O poslu je učila od novinarskih doajena. Okušala se u raznim sferama ovog zanata, od informativnog do revijalnog programa. Nijednu ponuđenu šansu nije odbila. Ostvarila je veliki uspjeh. Danas su iza nje brojne emisije, te više 100 urađenih intervjua.

– Iz revijalnih TV emisija rado se sjećam razgovora s Dinom Merlinom, Zdravkom Čolićem, Mehom Puzićem, Šabanom Šaulićem… Skoro sve najveće zvijezde regionalne pop, rok i folk muzičke scene. Sve su to izvođači koje sam kasnije intervjuirala i u radio emisijama. Žera mi je jednom prilikom, za moj 23. rođendan, poklonio najnoviji model Swatch sat, uživo u radijskom programu. Kolege su u sred intervjua iznenada ušle u studio s tortom, kako bi mi čestitali rođendan, a on je odmah skinuo sat i rekao: Nisam znao, pa nisam ništa kupio. Evo ti sat, (smijeh). Čuvam ga i danas među predmetima koji su divne uspomene na posao koji radim, evo godinama.

Lajlin radni dan na RSG radiju počinje u 10:00 sati. Dolaskom na posao, s timom dogovara teme koje će se obrađivati u njenom dijelu programa, te lagano počinju priprema koja traje dva sata.

– Producent je zadužen za kontaktiranje sagovornika i pripremanje izjava, dok ja radim na on air-u, programu u koji se upisuju smjernice onoga o čemu ću govoriti u programu. Nakon što sve spremimo, prelazim na poslove produkcije i snimanje reklama. U 13:00 počinje Dan s Lajlom i do 18:00 sati – radim isključivo u programu i, kako mi kažemo, pakiranju programa. To znači da svaka pjesma treba biti naslonjena na prethodni sadržaj i tišina u programu ne smije biti opcija ni u kojem slučaju. U 18:00 sati kreće informativna emisija Radija Slobodna Evropa i tu moja smjena završava.

Iskreno i bez foliranja

Ispunjava je rad na živom programu. Uživa razgovarati kako s gostima, a tako i sa slušateljima.

– Posebno volim dio mog posla – kada priču navlačim na vokal pjesme koja ide u pozadini. Kada se savršeno uklope moja dinamika i energija, instrumentala i početak vokala izvođača. Moram priznati da je osjećaj izvanredan. U tom trenutku znam od sreće skočiti sa stolice. Također, volim sa slušateljima podijeliti priče o ljudima koji žive u našim gradovima, naseljima, haustorima, a za koje ne znaju kakvim divnim hobijima se bave i koliko su talentirani. Te priče su mi posebno inspirativne.

Radijski voditelji iz dana u dan oduševljavaju svojim foničnim glasom, posebna je ta povezanost između njih i slušatelja.

– Kada me slušatelji prepoznaju, kažu da su me zamišljali stariju, krupniju i ozbiljniju. Često mi kažu: Dok razgovaramo, kao da slušam radio. To mi je uvijek dobar pokazatelj da me ljudi prepoznaju kao iskrenu osobu i da im se putem radija obraćam baš kao i privatno – iskreno i bez foliranja.

Posao radijskog voditelja, odnosno radijskog čovjeka je, kako tvrdi naša sagovornica, posao koji se uvijek nosi kući.

– Dok slušam muziku, pa čujem neku pjesmu koja ide i na radiju na kojem radim, na trenutak pomislim na posao. Dok sjedim na kafi s prijateljima, uvijek čujem pauze između pjesama koje se puštaju i trznem se na tu tišinu od jedne sekunde. Baš kao da je stao program ili slično. Dakle, veoma je teško, u ovom slučaju, odvojiti privatno od profesije. Svaka čast onome ko to može!

Pandemija uzrokovana koronavirusom, ostavila je snažan utjecaj i u Lajlinom životu.

– Imam nekoliko ideja/ciljeva koje želim ostvariti u narednom periodu i rado bih govorila o njima, da me 2020. nije naučila da primarni cilj treba biti moje i zdravlje mojih najdražih. Samo na taj način mogu ostvariti i ostale ciljeve, o čemu ću rado govoriti kada za to dođe vrijeme – kazala je Lajla na kraju našeg razgovora.

  Ekipa Ratnog dnevnika

– Uspjela sam okupiti nekadašnju ekipu ratnog dnevnika, Midhetu Kurspahić, Enveru Selimović, Medžidu Buljubašić i Senada Hadžifejzović. Sastali su se na jednom mjestu nakon mnogo godina. Tada sam imala 25 godina i znam da sam upijala svaku njihovu riječ. Dosta toga sam naučila i hvala im na tome. To je jedna od rijetkih emisija koju imam u svojoj arhivi, pa je s vremena na vrijeme rado poslušam. Iako je prošlo dosta godina, kada čujem najavnu špicu emisije, uvijek zatreperim od uzbuđenja, kao da emisija ide uživo baš u ovom trenutku.

Za njih će tek da se čuje

– Moja kćerka Dania je 15-godišnja tinejdžerka koja uživa u muzici i obrazuje se na tom polju. Ima dvije drugarice s kojima na klaviru, gitari i flauti radi covere pop pjesama i za njih će tek da se čuje.