Moda je sve i sve je moda. Sve prolazi i sve se mijenja, samo moda ostaje.
Piše: Enisa Selmanović – Salkić
Ustvari, mijenja se, ali sada već u turnusima – tri puta se vratilo ono što je bilo moderno prije 20, 40 ili 60 godin a. Ali, opstaje uprskos svima i svemu.
Kao nasušna potreba, multimilijarderska industrija, izvor zabave, alat za pružanje otpora, izgovaranje socijalno osvještenih poruka….i tako to. Moda k\’o moda.
Nije je lako pratiti, jer prebrza je. Realno. Ne može to niko stići. Ima nas da se ne trudimo uopšte. Ima nas da se trudimo da valja.
Ima i sive zone, mnogo sive zone. U sivoj zoni su oni što se prave da se ne trude, a trude se (i to momački); onda oni kojima je apsolutno svejedno za sve, pa tako i za modu; a tu su i oni koji se pretjerano trude – zvat ćemo ih modne žrtve.
Kako postati modna žrtva brzo i efikasno, a u tri mala koraka?
Prvo, prati sve. Sve na svijetu. Revije, vijesti, fashion tv, influencere, časopise…lijepo kažem – sve.
Budući da praćenje samo po sebi nije dovoljno, idemo na drugi korak – primjenjuj, sve.
I boju kose, i obrve i trepavice, i nokte i perje po noktima i cirkone, i plastične cipele, i prevelike kapute i premale torbice. Ne ovdje nije kraj. Ima još gomila toga, ali ja sam očigledno bolno modno neosvještena i nećemo očekivati puno.
Treći korak – posljednji, ali ne manje bitan (možda i najibitniji) – izdrži!
Nije lako biti modna žrtva. Ne znaš koji ti je motiv, treba izdržati reakcije, treba izdržati finansijski, treba…
Svi smo imali modna žrtva fazu, to je dio odrastanja. Kod nekih se i zadrži.
Ali, u odrastanju i onim najluđim godinama kada znamo sve i niko nas ne razumije, tada imamo vjerovatno najmanje samopuzdanja nego što će to biti ikada kasnije u životu. Dio izgradnje samopouzdanja kroz potvrdu i priznanje okoline, mnogi dječaci i djevojčice žele postići modom.
Ne, stvarno nisam od onih koji govore „eh, u moje vrijeme“, ali istina je da prije dva vijeka kada sam ja bila tinejdžer jedino što je u velikoj mjeri spasilo mene i moju generaciju, jeste dramatično malo informacija. Danas je mnogo teže opstati. Informacije su dostupne na svim uređajima, svi uređaji su dostupni svima, elem ne možeš pobjeći.
Ako su vaša djeca u modna žrtva fazi – pustite ih, proći će ih. Neka vide, neka obuku, neka ofarbaju. Pa i vi ste. I znate da će i oni uprkos zabranama. Spasite sebi živce i vrijeme, pustite ih.
Da dam svijetli primjer – moj devetogodišnjak je već imao tu fazu. Dva puta. Očekujem nove udare, ali spremna sam.
Svaki put do sada sam ga pustila, a znalo je biti baš radikalno i društveno neprihvatljivo. Ali, prošlo ga je, on sretan i svi sretni.
Odrasle modne žrtve – pa odrasli su. Sami biraju, sami donose odluke.
Koliko god vama izgledalo neprihvatljivo da je neko u plastičnoj cipeli ili je platio minijaturnu tašnicu 2000 KM – suzdržite se.
Ne dajite mišljena za koje vas se ne pita, ne komentarišite i ne, nikako ne savjetujte.
Posebno ne savjete reda veličine: ako ti momci vide nogu kroz plastičnu cipelu, nikad se ti udati nećeš. Tako je, ni budućnost nemojte predviđati. Niste certificirani.
Sa druge strane, da se obratim i odraslim modnim žrtvama – ne terorišite sve oko sebe.
Ne kritikujte, ne dajite mišljenja i ne savjetujte.
Posebno ako su vam savjeti reda veličine: ako nisi u trendu, neće te gledati momci.
Ovo je Balkan, sve je vezano za buduću neizvjesnu okolnost sklapanja braka.
Da, također ni vi ne proričite budućnost, jeste moderni, ali niste certificirani.
Jedno je pravilo koje redovno i neumorno propovijedam – živite i pustite druge da žive.
Ne, naravno da ga nisam izmislila, vidjela sam ga ili čula negdje usput. I toliko mi se dopalo da sam odlučila ne samo da ga se pridržavam, nego i da druge ohrabrim da to učine.
Jer kad se pridržavaš tog pravila, život je lijep. Kosa ima volumen, koža se sija i zategnuta je, nema celulita i mišići se pojavljuju sami od sebe.
Naravno da nemam nikakvih dokaza za ove tvrdnje, želim skrenuti pažnju.
Biće vam lijepo unutra. U duši i srcu. I svima oko vas će biti tako. I to je lijepo.
Zato – živite i pustite druge da žive.