On je glumac, profesor, plesač i koreograf. Uživa u poslu, na SFF-u je bio ponosan kao dio ekipe bh. filma Udovac, dok svojom monodramom Ko sam ja oduševljava publiku gdje god se pojavi
– Sretan sam što sam dio filma Udovac – reditelja Harija Šećića, koji je imao premijeru na SFF-u. To je njegov prvenac. Poseban je to osjećaj kad na Festivalu imamo domaći film. Drago mi je da ga je uspio završiti, jer je imao finansijskih problema. No, bio je uporan i istrajao u svojoj namjeri. Film je divna, topla priča o čovjeku koji pokušava da popravi svoj život i život svoje djece u trenutku kada izgubi svoju ženu. To je možda najvažniji trenutak koji mi se desio na ovom Sarajevo Film Festivalu – kaže na početku razgovora za naš magazin glumac Emir Fejzić. Te dodaje.
Naša platforma
– Cijela atmosfera Sarajevo Film Festivala me raduje. Pa i crveni tepih, na kojem se stvarno sve kolege potrude da izgledaju sjajno. Jer sve to je naša platforma, gdje mi predstavljamo svoj rad, gdje promoviramo svoje projekte. Volio bih samo da je svake godine sve više naših projekata, naših filmova.
Publika koja je gledala Vašu monodramu Ko sam ja reagirala je s oduševljenjem. Šta je to što ih najviše intrigira i dotiče – teme, interakcija ili nešto treće?
– Mislim da se ljudi, zapravo, prepoznaju u tom liku koji igram. To jesu situacije dovedene do ekstrema, čak do apsurda. Ali svako se sigurno našao nekada u takvoj situaciji. Ponosan sam na taj projekat, jer sam gotovo kompletan autor kako teksta, tako i cijele monodrame. Imao sam pomoć od prijatelja Adnana Gore, za izbor muzike mi je pomogla moja supruga Hana Zrno, a veliko hvala mom prijatelju i kolegi Rusmiru Efendiću. On mi je bio podrška oko tehničkih detalja. Dosad sam bio na pet festivala, a predstava je osvojila i dvije nagrade. I to je, valjda, dokaz da se publici dopada. Jedno od tih priznanja je baš nagrada publike. Ljudi vole kad im se glumci direktno obraćaju sa scene. Tako da je ova predstava po tome i posebna zato što konstantno zapravo razbijam taj četvrti zid. Moj jedini direktni partner je publika. I tada zaista ne znaš kako će reagovati. Zato svaki put igram kao da je prvi, kao da je premijera.
Ples i disciplina
Dolaskom jeseni počinju i Vaše obaveze na fakultetu. Šta je ono najvažnije što nastojite prenijeti svojim studentima iz glumačkog i životnog iskustva?
– Nastojim studentima uvijek prenijeti ljubav prema poslu. Bez ljubavi nema ničega. Kada volimo ono što radimo, onda to radimo sa lakoćom. Kroz predmet Ples, koji predajem na Akademiji, trudim se podstaknuti ih da razviju lijepe navike u ovom poslu, a to su disciplina, radna etika i partnerski odnos na sceni.
Publika dolazi u pozorište i kino kako bi osvježila svakodnevnicu? Šta Vas relaksira?
– Vježbam gotovo svaki dan. To je moj ispušni ventil. Nakon radnog dana odlazim na trening. Nekad samo na trčanje, nekad u teretanu. Zavisi kako se osjećam taj dan. Tako izbacim negativnu energiju koju sam nakupio tokom cijelog dana. Tijelo ostaje aktivno i spremno za posao kojim se bavim.
Planovi i želje za naredni period, kako na poslovnom, tako i na privatnom planu?
– Ono što sigurno znam da ću raditi sljedeće je predstava u Narodnom pozorištu Tuzli. Tu je i novi semestar i rad sa studentima. Došao sam s odmora, relaksiran sam i spreman za nove radne pobjede.
