Već dvije decenije djelima uljepšava svijet, izlažući širom planete. U njenoj umjetnosti publika je nedavno uživala u San Francisku,New Yorku, Novom Sadu. Njena umjetnost prelazi granice i povezuje ljude….
– Svaka moja slika je priča. Prije nekoliko godina imala sam ciklus radova pod nazivom Priče, koji je ujedno bio i naziv mojih samostalnih izložbi. Mislim da i danas najbolje opisuje moj rad. Slikam ono što osjećam – kaže na početku razgovora za naš magazin Alena Gojak, slikarica i ilustratorica.
I, zaista, ova umjetnica djelima dotiče dušu svih onih koji su bili u prilici da posjete njenu galeriju, izložbu ili jednostavno vide njeno djelo uživo ili na internetu.
Iako dosta radova nastaje po narudžbi, većina njenih slika polazi iz dubokih ličnih emocija, razmišljanja i unutrašnje potrebe.
– Dok slikam, potpuno se isključim iz vanjskog svijeta. Najčešće slušam muziku, ali još češće e-knjige. Tada doslovno nestanem u svijetu nekog velikog svjetskog pisca. Taj unutrašnji dijalog i atmosfera vode me kroz cijeli proces stvaranja. Nikada ne forsiram sliku niti emociju. Dozvoljavam da proces traje koliko mu je potrebno. Znam da me ljudi ponekad dugo čekaju, ali vjerujem da se upravo u toj sporosti i nenametljivosti rađa kvalitet.
Povratak sebi
Svoja djela opisuje kombinacijom simbolike, snažnog kolorita i emotivne dubine izražene kroz jednostavnu formu.
– Kroz njih pokušavam oživjeti zaboravljeni dječiji pogled na svijet, onaj slobodan, radoznao i neopterećen. Kroz godine sam pričala svoja neproživljena djetinjstva, ali i djetinjstva drugih ljudi, slušajući njihove priče, bilježeći emocije i sitne detalje koje kasnije prenosim u vizuelne narative. Moja umjetnost je prostor pozitivne emocije, unutrašnje slobode i radosti.
Svake godine sve je više gostovanja, izložbi i saradnji. I ova je intenzivna. New York, San Francisko, Novi Sad neki od su gradova u kojim je u ovih šest mjeseci imala izložbe. Publika u Beču, Budimpešti, Beogradu, Herceg Novom i Sarajevo pamti njene postavke je od prošle godine
– Posebno mi je drago što sam prošle godine otvorila dječiji festival u Tuzli. Prvi put nakon četiri godine izlagala sam u BiH, što je imalo posebnu emotivnu težinu. Sarajevska izložba za mene nosi dodatnu simboliku. Kroz nju sam zaokružila dvije decenije rada, izložbi i putovanja širom svijeta. Ipak, osjećam da to nije kraj, nego novi početak.
Duboko zahvalna
Naša sagovornica, prije edukacije na Institute for Higher Education u Indiji, završila je Srednju građevinsku školu u Sarajevu kako bi ispunila maminu želju.
– Iako mi taj smjer nije bio prirodno blizak, taj period pamtim s toplinom. Generacija s kojom sam dijelila te godine odrastala je neposredno nakon rata. Među nama je postojalo snažno razumijevanje, empatija i osjećaj zajedništva. Inače, rano sam osjećala potrebu za kreativnim radom. Znala sam da želim dizajnirati, stvarati, izražavati se kroz vizuelni jezik. Dizajn odjeće me je oduvijek privlačio.
To je područje u kojem sam stekla veliko iskustvo. Kroz taj put imala sam priliku sarađivati s Fondacijom Novak Đoković, s kojom sam dizajnirala jednu kolekciju odjeće, kao i s organizacijama UN-a i UNDP-a. Leonardo DiCaprio je nosio majicu s mojim radom, a imala sam priliku sarađivati i na projektu sa stilistom Brada Pitta. Sve su to iskustva koja dolaze prirodno, kroz rad, posvećenost i otvorenost prema svijetu.
Danas moje slike krase domove ljudi širom svijeta, od onih potpuno anonimnih do vrlo poznatih, i to je za mene najveća vrijednost. Ta činjenica čini moj život ispunjenim, sretnim i duboko zahvalnim – kaže Alena na kraju našeg razgovora, dodajući da, kada si iskren, autentičan i hrabar da budeš ono što jesi, svijet zna to nagraditi.
Art terapija
– Bez bilo kakvog plana s moje strane, moj rad je pronašao svoj put u art terapiju. Prvi je to prepoznao jedan psihijatar, kojem su se moje slike posebno dopale i koji ih je počeo koristiti u radu s djecom. Nakon toga moj rad su preuzeli i drugi stručnjaci koji se bave art terapijom, uvijek uz moj dogovor i dopuštenje, budući da su slike zaštićene autorskim pravima.
Zbog kompozicije, boje i simbolike, ljudi mi često kažu da se tim slikama mogu vraćati iznova i iznova, da u njima pronalaze radost, osjećaj povezanosti i nešto što su možda zaboravili u sebi.
O pokretu duha i tijela
– Za mene pokret znači sve. Znači da si živ, a može biti mentalni i fizički. Misli koje se stalno kreću, obnavljaju se, koje su progresivne te mindset koji se mijenja je veoma bitan u životu umjetnika. Kretanje misli je nešto što suštinski nas čini kreativnim i sposobnim da iz ničega napravimo cijeli novi svijet. A fizičko kretanje za mene kao umjetnika je vrlo bitno.
Kroz svoj posao se puno krećem. Putujem kroz mnoge zemlje širom svijeta, upoznajem nove ljude, krećem se kroz neke nove tradicije. Susreti sa novim ljudima su opet kretanje.To meni donosi svu svježu energiju i inspiraciju da mogu da stvaram svaki put sve bolje i bolje. Sretna sam jer sam tokom godinama rada obišla mnogo zemalja. Srela sam puno ljudi i to me oplemenilo, ali se uvijek radujem i povratku kući. Tad jedva čekam da stanem pred platno.
Moje platno je isto pokret. Jeste jedna kretanja dobre energije koja kasnije opet odlazi u neki novi dom.
Krećite se, doživite nova mjesta, ljude, kulture i otvorite um. S druge strane najbitnije je da na putovanja vodimo i svoju djecu.Kad nauče od malih nogu da budu svjetski ljudi i da mogu da doživljavaju planetu kao svoj dom osjećat će se i živjeti slobodno.
