“Najljepši suvenir koji sam ponijela kući su poznanstva stečena tokom boravka na otoku i pravi duh Afrike u srcu”
Tekst i foto: Amna Hrgić
Slavni američki književnik Mark Twain u svojoj knjizi putopisa Following the Equator (Prateći ekvator) iz 1897. godine o Mauricijusu kaže da je prvo nastao Mauricijus, a zatim raj. Nakon prošlogodišnjeg putovanja na Sejšele, također otoke u Indijskom okeanu, odlučila sam da ove godine odem još dalje i posjetim taj raj na zemlji iz knjige Marka Twaina, egzotični Mauricijus. Direktan let iz Istanbula do Mauricijusa traje oko devet sati i 30 minuta, ali već u prvim satima provedenim na ovom otoku zaboravila sam na umor od tog dugog leta.
Prva fotografija koju sam napravila na ovom prekrasnom otoku je zalazak sunca. Kao što sam i očekivala, bio je to jedan od najljepših zalazaka sunca kojem sam ikad svjedočila.
Tokom sedmodnevnog boravka na otoku Mauricijusu i obilaženja mnogih rajskih plaža koje ga okružuju, izdvojila bih dvije – Belle Mare i Le Morne. Plaža Belle Mare smještena je na istočnoj strani otoka i jedna je od najdužih plaža na Mauricijusu. Ova plaža nudi mnoge aktivnosti na vodi, kao što su parasailing i vožnja na tubi. Suprug i ja smo ipak izabrali šetnju plažom, kupanje u tirkiznoj, kristalno čistoj vodi i posmatranje vodenog svijeta na plitkim dijelovima, gdje se spajaju okean i netaknuti pijesak na plaži. Na plaži se nalaze mnogi luksuzni resorti, a najbolji izbor za popiti kafu i pojesti fantastičan desert definitivno je bio restoran i beach club Beach Rouge. Restoran Beach Rouge dio je jednog od resorta na ovoj plaži, gdje primaju i goste koji nisu smješteni u resortu.
Nažalost, restorani luksuznih resorta na plaži Le Morne nisu bili otvoreni za goste koji nisu smješteni u njihovim resortima. Svakako, na plaži se nalaze manji restoran i kafić za sve posjetitelje ove najpopularnije plaže otoka Mauricijusa. Plaža Le Morne nalazi se na jugozapadnoj strani otoka, ispod veličanstvene planine Le Morne Brabant. Planina je na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine, a predstavlja važan simbol historije Mauricijusa. Stanovnici Le Mornea s ponosom čuvaju duh planine, prenoseći njenu historiju generacijama. Kada su robovi, pod francuskom vlašću, između 1639. i 1796. godine, dovedeni na Mauricijus, bili su prisiljeni raditi na plantažama šećerne trske i sjeći drvo u ebanovinskim šumama. Mnogi robovi su bježali na planinu Le Morne Brabant i sakrivali se tamo. Većina njih je živjela do 1835. godine, kada su Britanci ukinuli ropstvo. Britanci su tada krenuli da robovima na planini saopće dobre vijesti. Međutim, iz straha da će biti mučeni i ubijeni, robovi su se odlučili baciti s planine. Nažalost, to je težak dio historije ove veličanstvene planine i rajske plaže koja se prostire u njenom podnožju. Plažu Le Morne posjećuje dosta turista, ali plaža je duga pa za svakoga ima dovoljno mjesta. Vidljivost u vodi čini je odličnim mjestom za kupanje i ronjenje. Naravno, i na ovoj plaži ima dosta zabavnih aktivnosti, kao što su kite i windsurfing. Koliko god fotografija sam napravila na ovoj plaži, opet se čini nedovoljno. Ljepota ove plaže s planinom iznad nje potvrđuje riječi Marka Twaina da je Mauricijus raj na zemlji.
U glavnom gradu Mauricijusa, Port Louisu, imala sam priliku da kupujem suvenire i začine, ali i da se upoznam sa starim i novim dijelom grada. Jedan od najpopularnijih suvenira je onaj koji na sebi ima sliku izumrle ptice neletačice, dodoa. Ona se nalazila samo na otoku Mauricijusu, a odgovornost za njeno izumiranje pripisuje se Holanđanima. Nakon njihovog dolaska, za jednu gozbu ubijalo se i po 25 dodo ptica, a kako je dodo polagao samo po jedno jaje, i to je imalo ogroman utjecaj na njegovo izumiranje.
Moje putovanje na Mauricijus bilo je u tamošnjem zimskom periodu. Sunce, kiša, vjetar… Sve je bilo moguće. Ipak je sunce vodilo glavnu riječ, pa je vožnja katamaranom do otoka Gabriel uspješno realizirana. Na otoku Gabriel imala sam priliku da vidim prekrasnu bijelorepu tropsku pticu, kupam se u bistroj laguni s plažama od sitnog pijeska i vidim morske kornjače kako izranjaju na površinu okeana. Na otoku nema hotela i kafića, pa je ručak na katamaranu bio savršen izbor.
Jedini dan kada je kiša preovladavala bio je tokom posjete slikovitom, pomalo divljem otoku Île aux Cerfs. Vrijeme sam iskoristila za šetnju otokom i fotografiranje. Na ovom otoku nalazi se jedan od najljepših golf terena na svijetu. S obzirom na to da je ovaj dan glavno prijevozno sredstvo bio brod, posjetila sam i zapanjujući vodopad GRSE (Grand River South East). Do vodopada sam putovala uz rijeku, kroz bujni tropski krajolik. Osim vodopada, tokom plovidbe uz rijeku imala sam priliku vidjeti makaki majmune u njihovom staništu i ponuditi im nešto od tropskog voća. Još jedno nevjerovatno iskustvo sa životinjama na otoku Mauricijusu.
Mauricijus me nije ostavio ravnodušnom. Odličan je izbor za balans između aktivnog i relaksirajućeg odmora. Najljepši suvenir koji sam ponijela kući jesu poznanstva stečena tokom boravka na otoku i pravi duh Afrike u srcu. Da, naravno da bih opet posjetila ovaj raj na zemlji, samo drugi put uz rezervirani let helikopterom iznad podvodnog vodopada, fascinantne optičke iluzije čije fotografije odmah izađu kada na pretraživačima istražujete o Mauricijusu.
