Zašto nam je lakše pomoći drugima nego sebi? Saznajte šta stoji iza potrebe da budemo oslonac drugima i zašto su mala djela važna.Povod za ovo pitanje je i Međunarodni dan humanosti, koji se obilježava 5. septembra
Postoje dani kada ćemo bez mnogo razmišljanja pomoći prijateljici, saslušati kolegicu, ponijeti nekome kesu, ustupiti mjesto ili poslati poruku osobi za koju znamo da joj nije lako. A onda, kada smo mi umorni, zabrinuti ili preopterećeni, sebi kažemo: „Ma mogu ja još malo.“
Zašto nam je često lakše biti dobri prema drugima nego prema sebi?
Povod za ovo pitanje je i Međunarodni dan humanosti, koji se obilježava 5. septembra. Ujedinjene nacije ovaj dan posvećuju podsticanju humanosti, volontiranja i različitih oblika pomaganja drugima.
Pomažemo jer odmah vidimo smisao
Kada nekome pomognemo, rezultat je često vrlo konkretan. Vidimo nečiji osmijeh, čujemo „hvala“, znamo da smo nekome olakšali dan.
Kod brige o sebi rezultat nije uvijek tako neposredan. Ako legnemo ranije, napravimo pauzu, kažemo „ne“ ili odložimo obavezu, niko nam možda neće reći da smo uradili nešto dobro.
Zato je lakše prepoznati tuđu potrebu nego vlastitu. Kod drugih imamo određenu distancu, dok smo prema sebi često mnogo zahtjevniji.
Zašto sebi govorimo da možemo još malo?
Mnoge žene su navikle da budu oslonac drugima. Posao, porodica, prijatelji, svakodnevne obaveze – uvijek postoji nešto što treba uraditi.
Problem nastaje kada pomaganje postane automatsko, a vlastite potrebe stalno dolaze na posljednje mjesto.
Tada se odmor počinje doživljavati kao luksuz, a ne kao nešto što nam je potrebno. Čak i kada znamo da smo umorne, često prvo završimo sve drugo.
A lista se, naravno, nikada ne završi.
Malo dobro djelo ne mora biti veliko
Kada govorimo o humanosti, često prvo pomislimo na velike humanitarne akcije, donacije ili volontiranje. Ali pomaganje ne mora uvijek biti veliko niti skupo.
Nekome možete poslati poruku i pitati kako je. Možete saslušati osobu bez potrebe da odmah nudite rješenje. Možete pomoći starijem komšiji, pohvaliti nečiji trud ili kolegici olakšati dio posla.
Ponekad je upravo pažnja ono što nekome nedostaje.
Ujedinjene nacije naglašavaju da humanost i djelovanje u zajednici mogu doprinijeti povezivanju ljudi, jačanju povjerenja i osjećaja odgovornosti prema zajednici.
Ali pomaganje drugima ne znači zaboraviti sebe
Ovo je možda najvažniji dio priče.
Biti brižan ne znači uvijek biti dostupan. Biti dobar ne znači pristati na sve. I pomagati drugima ne znači da vlastite potrebe treba stalno odlagati.
Ponekad je najzdraviji odgovor upravo: „Danas ne mogu.“
I to nije sebičnost.
Ako ste nekome potrebni, a sami ste iscrpljeni, nervozni ili na granici snage, možda prvo treba napraviti pauzu. Čaša vode, kratka šetnja, pola sata tišine, razgovor s osobom kojoj vjerujete ili jednostavno raniji odlazak u krevet također mogu biti oblik brige.
Probajte danas jedno malo dobro djelo.
Ne mora biti ništa veliko.
Nazovite osobu kojoj se dugo niste javili. Recite nekome iskreno da cijenite ono što radi. Pomozite nekome ko očigledno žuri. Ostavite napojnicu ako ste u mogućnosti. Poklonite nešto što vam više nije potrebno. Ili jednostavno nekoga saslušajte.
A onda uradite još jednu stvar – učinite nešto dobro i za sebe.
Nemojte čekati da budete potpuno iscrpljeni da biste sebi dozvolili odmor. Nemojte čekati da neko drugi primijeti da vam je teško. I nemojte misliti da morate zaslužiti vrijeme za sebe.
Humanost počinje odnosom prema drugima, ali ne mora završiti tamo.
Ponekad je malo dobro djelo upravo ono što nekome promijeni dan. A ponekad smo ta osoba kojoj je potrebno da neko učini nešto lijepo – mi sami.
