Kalifornijska priča u plavo-žutoj boji

Postoje putovanja koja nastanu iz želje da upoznate neko mjesto. A postoje i ona koja imaju mnogo dublji razlog. Naše je počelo jednom utakmicom.

 

Tekst i foto: Lejla Čaušević

@lex.legis

 

 

Hiljadama kilometara daleko od kuće, reprezentacija Bosne i Hercegovine igrala je na tlu Amerike, a mi nismo željeli propustiti priliku da budemo dio tog trenutka. Sve ostalo došlo je spontano. Kada smo već prešli okean, odlučili smo upoznati i zemlju koja je godinama živjela kroz filmove, serije i priče drugih ljudi.

 

 

 

 

Orange County

 

Na ovo putovanje krenula sam sa svojim suprugom, a prve dane proveli smo u Orange Countyju, dijelu Kalifornije sa liticama koje se spuštaju prema beskrajnom Pacifiku. U jednom trenutku posmatrate galebove, već u sljedećem djecu koja, s daskama gotovo većim od sebe, trče prema vodi kao da je surfanje nešto što se uči zajedno s prvim koracima.

 

 

 

Valovi su tih dana bili posebno snažni pa su na obali ostali gotovo svi osim najiskusnijih surfera. S lakoćom su klizili niz ogromne valove, ostavljajući utisak da gledamo filmsku scenu, a ne stvarnost.

 

 

 

 

 

Arizona

 

Iz Kalifornije smo automobilom krenuli prema Arizoni. Ispred nas kilometri autoputa, temperatura i više nego dvostruko viša, a zelene obale zamijenile su pustinjske nijanse.

 

Tih nekoliko dana bili smo gosti naše rodice, pa smo, osim znamenitosti, imali priliku upoznati i onu svakodnevnu, porodičnu stranu Amerike. Ljepota putovanja nije samo u mjestima koja obiđete, već i u ljudima zbog kojih se, hiljadama kilometara od kuće, osjećate kao da ste stigli svojoj kući. Upravo zahvaljujući njoj, Ameriku smo upoznali i iz ugla domaćina, a ne samo kroz hotelske sobe.

 

 

Phoenix nam je bio polazna tačka za obilazak jednog od najvećih prirodnih čuda svijeta – Grand Canyona.

 

Teško je pronaći riječi koje bi bile dovoljno velike za ono što čovjek vidi kada prvi put stane na njegov rub. Fotografije ga ne mogu objasniti, baš kao ni brojke koje govore o njegovoj širini ili dubini. Oni najspremniji odlučuju se i na silazak do rijeke Colorado, u samo srce kanjona. Do dna je potrebno oko šest sati hoda, dok povratak zbog uspona traje i do deset, pa je za ovakav poduhvat neophodno noćenje. Ovoga puta ostao je na našoj listi želja, zajedno s obilaskom čuvenih Havasu Falls u rezervatu Havasupai.

 

Nakon toga nastavili smo prema Sedoni.

 

To je jedno od onih mjesta zbog kojih imate osjećaj da vozite kroz krajolik koji ne pripada ovoj zemlji. Sedona je prepoznatljiva po stijenama od crvenog pješčenjaka čiju je boju oblikovala oksidacija željeza tokom miliona godina. U zavisnosti od položaja sunca, nijanse prelaze od bakrenocrvene do gotovo narandžaste, pa se krajolik mijenja iz sata u sat. Nije slučajno što upravo ovdje nastaju neke od najpoznatijih fotografija američkog jugozapada. Na povratku prema Phoenixu dočekalo nas je još jedno iznenađenje. Dva kojota mirno su prešla cestu ispred nas, kao da su dio svakodnevnog saobraćaja. Nedostajala je još samo Ptica Trkačica pa da prizor bude kao iz crtanog filma.

 

San Francisco

 

Iz Arizone smo poletjeli prema San Franciscu, koji nas je dočekao kao grad budućnosti. Već na izlasku s aerodroma posvuda smo viđali Waymo vozila bez vozača, pa vrlo brzo zaboravite koliko je zapravo nevjerovatno da se automobili voze sami.

Obilazak smo započeli u Fisherman’s Wharfu, dijelu grada koji nas je izgledom i atmosferom neobično podsjetio na Skandinaviju. Za juni smo očekivali znatno toplije vrijeme, pa nas je hladnoća iskreno iznenadila. Na Pieru 39 dočekale su nas i čuveni morski lavovi koji potpuno bezbrižno odmaraju tik uz obalu.

Zatim smo prošli pored legendarnih tramvaja, popeli se na vrh California Streeta, obišli Golden Gate Bridge, a potom i poslovni centar prepun nebodera, iza kojeg gotovo odmah počinje najveći Chinatown izvan Azije. Malo koji grad na tako malom prostoru spoji potpuno različite svijetove.

San Francisco je grad u kojem pored vas može sjediti neko s ruksakom i laptopom ko izgleda kao sasvim običan student, a vrlo lako je moguće da je upravo prodao svoj startup za nekoliko milijardi dolara. Upravo tu opuštenost najviše sam zavoljela. Bez potrebe za dokazivanjem kroz velike logotipe i skupe brendove, ljudi kao da više cijene ideje nego utisak koji ostavljaju.

Zbog ovoga smo prešli okean – UTAKMICA

 

 

 

 

Koliko god Amerika bila fascinantna, znali smo zašto smo došli. Povratak u Los Angeles značio je samo jedno. Utakmicu. Kako se približavao taj dan, raslo je i uzbuđenje. U Los Angelesu su nas dočekali naš kum i prijatelji koji su, baš kao i mi, stigli zbog Bosne i Hercegovine. Nevjerovatan je naći se sa svojim ljudima gotovo na drugom kraju svijeta.

 

 

A onda SoFi Stadium. Već pri samom ulasku postane jasno zašto ga mnogi smatraju najimpresivnijim stadionom današnjice. Sve izgleda veće nego što možete zamisliti, ali nijedna arhitektura nije mogla nadmašiti ono što je uslijedilo. Na terenu ogromna zastava Bosne i Hercegovine. Hiljade plavih, žutih i bijelih zastava podigle su se istovremeno. Rezultat utakmice nije bio onakav kakav smo priželjkivali. Ali postoje pobjede koje se ne mjere rezultatom. Pobijedila je pripadnost. Pobijedio je osjećaj da, uprkos svim razlikama koje često naglašavamo, i dalje možemo stajati jedni uz druge kada je najvažnije.

 

Ako je ovo bila samo uvertira u ono što dolazi, onda vjerujem da će ova generacija tek pokazati koliko može i da će i naredno Svjetsko prvenstvo imati naše ime na svom popisu učesnika.

 

Los Angeles

 

Nakon utakmice ostalo je još nekoliko dana za upoznavanje grada.

Hollywood znak možda je najljepši upravo onda kada ga ne tražite. Iznenada se pojavi između redova visokih palmi dok vozite karakterističnim ulicama Los Angelesa i tada izgleda kao kadar koji ste godinama gledali na filmskom platnu.

 

Walk of Fame svakako vrijedi posjetiti. Međutim, možda nas upravo on podsjeti koliko često slava izgleda glamuroznije izdaleka nego iz neposredne blizine.

 

Potpuno drugačiji osjećaj pruža Beverly Hills. Tamo je gotovo svaki detalj na svom mjestu. Za sve nas koji volimo red, sklad i estetiku, šetnja tim dijelom grada djeluje gotovo terapeutski.

 

Santa Monica, Rodeo Drive i zalasci sunca nad Pacifikom zaokružili su naš posljednji susret s Kalifornijom, ostavljajući osjećaj da nijedan film ipak ne može vjerno prenijeti ono što čovjek doživi kada sve to vidi vlastitim očima.

 

Nemirni Pacifik. Tišina Grand Canyona. Crvene stijene Sedone. Magla San Francisca. Susret s prijateljima na drugom kraju svijeta. Hiljade glasova koji zajedno pjevaju za Bosnu i Hercegovinu.

 

Amerika nam je pokazala veličanstvene pejzaže, ali ono što ćemo najduže pamtiti je osjećaj da, gdje god se nalazili, srce uvijek najjače zakuca kada se zavijori zastava naše domovine.

 

Možda vas interesuje: