Naida Pehilj Bocnak i Samra Menzilović nisu samo uspješne poduzetnice i prepoznatljive influencerice – one su i dugogodišnje prijateljice koje zajedno ruše stereotipe, motiviraju hiljade ljudi i svakodnevno dokazuju da se poslovni uspjeh i lična autentičnost mogu savršeno uklopiti. U ovom posebnom unakrsnom intervjuu, ove dvije dame postavljale su jedna drugoj zanimljiva pitanja, pružajući pritom uvid u svoje vrijednosti, navike, poslovne izazove i svakodnevne inspiracije
Samra pita Naidu
Da nisi influencerica, šta bi danas bila?
– Teško mi je uopće zamisliti da se bavim nečim drugim, jer gradim svoju karijeru na socijalnim mrežama više od osam godina. S obzirom na to da sam radila poslove prije nego što sam postala influencerica i s obzirom na činjenicu da sam završila master studij iz oblasti menadžmenta, vjerovatno bih radila u toj oblasti. S druge strane, ne znam da li bih izdržala raditi takve poslove, jer sam više kreativni tip, tako da mi je veoma teško odgovoriti na ovo pitanje.
Odakle crpiš energiju za posao i kako se boriš s negativnim komentarima?
– Kada radite posao koji volite, energije skoro pa uvijek ima – bar je tako kod mene. Meni je moj posao toliko zabavan da mi je često on bijeg od svakodnevnih obaveza. Naravno da se desi da nestane energije, i u tim situacijama znam da to može značiti samo jednu stvar, a to je da sam narušila svoj balans kojem toliko težim u životu. Ukoliko preuzmem na sebe previše posla, skoro pa mi uvijek nestane energije i motivacije. Što se negativnih komentara tiče – s njima se ne borim, jer nemam potrebu mijenjati mišljenja ljudi o meni. U moru lijepih komentara bila bi šteta fokusirati se na onih nekoliko ružnih. Dešavalo se i to, ali kako starim, sve me manje zamaraju takve stvari.
Koliko puta pomisliš – želim da ugasim sve i odem u planine?
– Ja to redovno radim. Ne idem na planine i ne gasim sve, ali znam da odmorim. Nisam aktivna 24/7 i svako malo dam sebi dan-dva odmora. Znala sam otići na putovanje i ne objaviti skoro ništa. Kada su djeca bolesna – mene na mrežama nema. Kada dođu dugo očekivani gosti – također. To je upravo balans kojem težim i mislim da mi dobro ide. Nisam ovisna o mrežama i ne postavljam sve samo da bih zadržala pažnju ljudi. Ali, i da se ugasim nekada – ne bih u planine, nego pravac na plažu.
Da moraš zauvijek raditi samo jednu vrstu sadržaja – koji bi to bio?
– Teško mi je izabrati, ali ako moram, bio bi to humor.
Koju lekciju ti je majčinstvo donijelo, a da te nijedna knjiga nije pripremila na to?
– Nisam znala da ću odgajajući sina morati odgajati i samu sebe. Kroz brigu o njemu i sve izazove roditeljstva, shvatila sam koliko sam morala mijenjati sebe – prvenstveno se riješiti nekih obrazaca ponašanja koji su bili loši za mene, a i za druge. Morala sam više raditi na sebi nego na njemu, naučiti pravilno reagirati, saslušati, čekati.
Koji dio dana je tvoje vrijeme i kako ga iskoristiš?
– Ustajem rano, prije svih. Odradim svoj trening 45 minuta, zatim meditiram i onda kreće život. Jutro mi daje mir koji mi je potreban, i koliko god voljela spavati, više volim početi dan u miru, s fokusom na sebe i svoje fizičko i mentalno zdravlje.
Šta bi voljela da ljudi znaju o tebi, a nikada te to niko ne pita?
– Voljela bih da znaju da se zaista trudim. Da budem to što jesam, da ne pogazim svoje principe, da radim svoj posao dostojanstveno i da prezentiram ljudima ono čemu sama težim, a ne ono što će prikupiti najviše lajkova i pregleda.
Naida pita Samru
Koji je najveći razlog zbog kojeg si izabrala influensing umjesto novinarske karijere?
– Novinarstvo je moja najveća ljubav i zauvijek će imati posebno mjesto u mom srcu. To je poziv koji me oblikovao, naučio me svemu što danas znam i dao mi temelj da budem ono što jesam. Ali, ja sam osoba koja stalno traži novo, koja voli da istražuje i raste – i upravo mi posao influencera to omogućava. Ne stagniram, nego se svakodnevno razvijam, imam prostor za kreativnost i radim ono što volim – posebno u oblastima kao što su ljepota i moda, gdje se osjećam najprirodnije. Zato je influensing, sa svim svojim izazovima i slobodom izražavanja, u jednom trenutku ipak dobio prednost.
Koliko je teško biti majka tinejdžera u današnje vrijeme?
– Iskreno, biti majka tinejdžera danas je moj najveći izazov. Ajka se sprema za fakultet, dok Isak ulazi u najintenzivniji period tinejdžerskog života, a na sve to dolaze i izazovi koje donosi odgoj u ovom modernom vremenu. Prihvatila sam ulogu lošeg policajca – ja sam ta koja postavlja pravila i donosi sankcije, iako se svakodnevno suočavam s fazama bijesa i nesuglasica. Znam da to što radim ima smisla i da činim dobro za njih, te vjerujem da će me jednog dana, kad i sami postanu roditelji, bolje razumjeti. Majčinstvo je najljepši, ali i najteži izazov s kojim se žena može suočiti. Svaka majka koja danas odgaja djecu zaslužuje ogromno poštovanje – jer, iskreno, to je kao Sizifov posao.
Koliko je teško sačuvati privatni život i porodicu od socijalnih mreža i kako to utječe na tvoj posao?
– Iskreno, meni to nikad nije bilo teško. Uvijek sam imala energiju koju ljudi vole i prate, ali sam od početka svog javnog života – čak i prije društvenih mreža – donijela jasnu odluku da je moja porodica samo moja. Ne dijelim je zbog nečije znatiželje, niti radi veće vidljivosti. Znam da bi plasiranje privatnog života donijelo veći angažman, ali sam jednako tako svjesna da to ima svoju cijenu. Prije svega, moja djeca imaju pravo glasa u tome – a oni ne vole da se snimaju, niti žele da naši trenuci budu javni. Povremeno podijelim neki story i smatram da je to sasvim dovoljno. Privatno ostaje privatno – i to je moja granica koju ne prelazim.
Šta u životu nikada nisi uradila, a da silno želiš?
– Ja sam osoba koja se svakog jutra budi i liježe s jednom stvari na umu – zahvalnošću. Zahvalna sam Bogu na svemu što mi je dao, ali i na svakom izazovu kroz koji me proveo. Hvala Bogu, ispunila sam skoro sve želje koje sam imala i proživjela većinu onoga o čemu sam nekada sanjala. Ali, ako moram nešto izdvojiti – nikada nisam imala hrabrosti da postanem plavuša! Zvuči banalno, ali za mene je to ogromna promjena i iskreno, strah me. Možda jednog dana skupim hrabrost… ko zna!
Da ne živiš u BiH, u kojoj zemlji bi voljela živjeti?
– Da ne živim u BiH, teško bih ti mogla reći gdje bih živjela, jer sam srcem i dušom vezana za ovu zemlju. Putovanja su moja strast i volim da upoznajem druge kulture, ali nakon kratkog vremena mene srce vuče kući. Odrasla sam na Vratniku i iskreno – nema ljepšeg mjesta od moje mahale, nema pogleda koji se može mjeriti sa Žutom tabijom i nema zemlje koja me može ugrijati kao što me grije moja Bosna i Hercegovina. Moja ti je – svugdje pođi, ali kući dođi.
Zbog koje ljudske osobine bi mogla zauvijek prekrižiti neku osobu iz svog života?
– Zauvijek bih mogla prekrižiti osobu koja me pokušava iskoristiti, a pritom misli da sam previše glupa da to primijetim. Ljudi često zaborave da sam odrasla u mahali – gdje se karakter i namjere čitaju bolje nego iz bilo koje knjige. Možda sam dobra, možda sam otvorena, ali to nije isto što i naivnost. Pravi prijatelji, kojih je malo, znaju koliko vrijedim kao čovjek i kao prijatelj. A, onima koji to uzimaju zdravo za gotovo – bit će žao kad me izgube.
Koje su to stvari zbog kojih požališ da se baviš javnim poslom?
– Ponekad zna biti teško što ljudi često misle da imaju pravo komentirati svaki aspekt tvog života – i profesionalnog i privatnog. Gubi se ta granica između posla i intime. Također, javni posao često nosi sa sobom pritisak da uvijek budeš na visini zadatka, čak i kad imaš loš dan. Ali s druge strane, to me naučilo postavljati granice, čuvati svoj mir i biti još svjesniji ko sam i zašto radim to što radim.