SAMO REDOVNI PREGLEDI MOGU POMOĆI RANOM OTKRIVANJU BOLESTI I SPAŠAVANJU ŽIVOTA

Jedna od osam žena, u toku životnog vijeka od 80 godina, obolijeva od karcinoma dojke. Ova opaka bolest može početi u mliječnim žlijezdama, mliječnim kanalićima, masnom tkivu ili vezivnom tkivu. Može rasti veoma sporo i metastazirati u ostale dijelove tijela. Ukoliko osjetite promjenu koja nije uobičajena hitno se obratite ljekaru… Ovoga puta o ovoj temi razgovarali smo s doktoricama Lejlom Hadžikadić-Gušić, Ingom Marijanović, nutricionistkinjom Eminom Maleškić i psihoterapeutkinjom Đanom Lončaricom

LEJLA HADŽIKADIĆ-GUŠIĆ, ONKOLOŠKA HIRURGINJA IZ LEVINE CANCER INSTITUTA CHARLOTTE U SAD-u

Foto: Muamer Kolar

Smjernice za liječenje raka dojke

Doktorica Hadžikadić-Gušić osnovala je Bosanski medicinski fond, gdje je već uradila nekoliko projekata.

– Imali smo priliku da naši doktori dođu na dodatnu kliničku obuku u SAD. Također, dolazim u BiH na predavanja i boravila sam u brojnim medicinskim centrima. Isto tako imam nekoliko projekata na istraživačkom nivou kroz taj fond. Jedan od tih su Smjernice za liječenje raka dojke u BiH. U svijetu postoje međunarodne i nacionalne smjernice tretmana karcinome dojke. Takve smjernice trenutno ne postoje u BiH. Veoma je bitno imati takav dokument koji se obnavlja često po naučnim istraživanjima. Tako ćemo voditi računa da se naše žene liječe po najnovijim preporukama. Za karcinom dojke to je veoma bitno pošto je to jedna struka onkologije koja se često mijenja, pa se također i smjernice moraju obnavljati. Uspjela sam okupiti specijaliste za karcinom dojke iz BiH i dijaspore i mi smo napisali prve smjernice za BiH. Ponosna sam na ovaj projekat i zahvaljujem se BJBMS što su publicirali naš rad. Smjernice su potrebne iz svake struke, da se standardizuju tretmani od bolnice do bolnice, od grada do grada. Tako da svi doktori, iz manjih ili većih gradova mogu svojim pacijentima davati iste preporuke. Na državnom nivou apsolutno su važne smjernice. Po smjernicama možemo vidjeti gdje i šta nam nedostaje. Ovo je prvi korak za ljekare, ali sljedeći korak je da idemo u ministarstvo da preporučujemo gdje se treba ulagati i investirati za žene oboljele od karcinoma dojke.

PRIM. DOC. DR. INGA MARIJANOVIĆ, DR. MED. SPECIJALIST ONKOLOGIJE I RADIOTERAPIJE V.D. PREDSTOJNICA KLINIKE ZA ONKOLOGIJU SVEUČILIŠNE KLINIČKE BOLNICE U MOSTARU

Niko nije zaštićen

Svaka maligna bolest uzrokovana je nizom faktora koji su u međusobnoj relaciji u realnom vremenu, pitali smo doktoricu Marijanović je li karcinom genetska bolest.

Rak je veoma složena bolest. To jeste genetska bolest, tj. uzrokovana je promjenama u genima koji kontroliraju funkciju svih ćelija u tijelu, a posebno njihov rast i diobu. Međutim, to ne znači da je samo genetski materijal koji smo naslijedili od naših predaka bitan za razvoj raka. Genetske promjene koje uzrokuju rak mogu biti naslijeđene od roditelja, no ipak češće nastaju tokom života kao greške u diobi ćelija ili oštećenja DNA nastalih zbog utjecaja okoline, kancerogene tvari… Sveukupno gledajući, smatra se kako je tek 5-10% slučajeva raka posljedica isključivo genetike. Većina malignih bolesti nastaje međuutjeca-jem okolišnih faktora i genetike, tako da mi sami imamo značajan utjecaj na rizik razvoja bolesti. Može se reći kako je rak svakog pojedinačnog bolesnika poseban, tj. sadrži jedinstvenu kombinaciju genetskih promjena – kaže Inga, te dodaje:

– Rak dojke je, najčešća, zloćudna bolest kod žena i jedan je od glavnih uzroka smrti od raka među ženama. Prema procjenama, rak dojke je u BiH u 2020. godini dijagnosticiran – kod skoro 1.600 žena, a od raka dojke u BiH godišnje umire više od 550 žena, što ovu bolest svrstava u kategoriju javnozdravstvenih problema, zbog čega se ulažu veliki napori kako u ranom otkrivanju, tako i u njenom liječenju. Rana dijagnoza jedan je od najboljih pristupa prevenciji ove bolesti. Rizični faktori za rak dojke povećavaju vjerovatnost obolijevanja od raka dojke. Najvažniji su ženski spol i starija životna dob. Rizik raste s godi- nama života, počevši od generativne dobi, a nastavlja se i nakon menopauze. Gotovo 45 posto žena s novodijagno- sticiranim rakom dojke starije je od 65 godina. Bolest je rjeđa kod žena mlađih od 35-40 godina. Neke osobe imaju veću sklonost razvoju raka dojke, jer nose naslijeđene mutacije gena uključenih u proces kancerogeneze. Oko pet do osam posto karcinoma dojke odnosi na tzv. urođeni (porodični) karcinom dojke. Reproduktivne značajke također su povezane s povišenim rizikom za rak dojke i uključuju: ranu menarhu, kasnu menopauzu, stariju dob kod prvog poroda i nuliparitet. Podvrgavanje programu ranog otkrivanja raka dojke i izbjegavanje rizičnih faktora najviše je što žene mogu učiniti.

Oktobar je mjesec u toku kojeg se širom svijeta promovira borba protiv raka dojke kako bi se skrenula pažnja na rasprostranjenost ove bolesti, na podizanje svijesti o značaju preven- cije i ranog otkrivanja raka dojke, kao i o zbrinjavanju osoba oboljelih od ove bolesti.

– Niko nije zaštićen od bolesti. Prema svjetskim preporukama koje slijedimo svaka bi žena nakon 40. godine trebala imati napravljenu bazičnu mamografiju, a potom mamografiju ponavljati svaku godinu do dvije. Ovisno o nalazu mamografije trebalo bi učiniti i ultra- zvučni pregled dojki. S redovnim pregledima trebalo bi krenuti već nakon 30. godine, što znači da bi žene jednom godišnje trebale obaviti pregled dojki, čisto u svrhu osvještavanja o tome da je obolijevanje od raka dojke realnost. Mi preporučujemo ženama da bez obzira koje su životne dobi idu na godišnje ultrazvučne ili mamografske preglede ako su starije od 40 godina, a samopregled dojki je postupak koji ženi omogućuje da sama pregleda svoje grudi. Najbolje je da žena obavi pregled sedmicu ili dvije nakon početka mjesečnice, a ako žena nema više mjesečnicu najbolje je odrediti jedan dan u mjesecu kada će to učiniti. Bilo koja promjena, treba se obratiti ljekaru. Redovni ginekološki pregledi, odlazak na iste unapređuje zdravlje i spašava život. Djevojkama i ženama preporučuju se redovni, pre- ventivni ginekološki pregledi i Papa- test i sve obavljati prema savjetu ljekara ovisno o nalazu i utvrđenom stanju, što može biti jednom godišnje. Samo redovni pregledi mogu pomoći ranom otkrivanju bolesti i spašavanju života.

PH. EMINA MALEŠKIĆ, SPECIJALISTKINJA NUTRICIONIZMA

Ishrana igra važnu ulogu u multidisciplinarnoj njezi onkoloških pacijenata

– U želji da što bolje podnesu liječenje, održe svoj imuni sistem u dobrom stanju i zaštite zdrave ćelije ili povećaju šansu za uništenje malignih ćelija, često na svoju inicijativu ili zbog utjecaja članova porodice, prijatelja, medija, te raznih internetskih portala, pacijenti posežu za raznim i mnogobrojnim dodacima ishrani koji katkad nisu prikladni za njih s obzi- rom na dijagnozu i vrstu liječenja… Pacijentima moraju biti dostupne stručne i naučno utemeljene informacije koje će dobiti od stručnjaka, ljekara, farmaceuta i nutricionista. Kod onkoloških pacijenata se ne preporučuje, ističe Maleškić, provođenje rigoroznih dijeta koje bi rezultirale smanjenjem unosa hranjivih tvari, kao ni unos visokih doza vitamina i minerala, ako njihov nedostatak nije utvrđen biohemijskim pretragama.

– Održavanje tjelesne mase glavni je prehrambeni prioritet tokom liječenja karcinoma. Za pacijente koji gube tjelesnu masu, jedini način da se to postigne jeste ishrana bogata energijom i proteinima. Tjelesna masa onkoloških pacijenata je veoma važan parametar u praćenju razvoja bolesti koji neupitno utječe na ishod liječenja. Nenamjerno mršavljenje je nerijetko jedan od prvih znakova bolesti uočljiv i prije samog postavljanja dijagnoze, a poznato je da se čak i manji gubitak kilograma (manje od 5% tjelesne mase) prije početka samog liječenja, može negativno odraziti na ishod i podnošenje liječenja kao i na kvalitetu života. Pacijenti se tokom onkološkog liječenja susreću s brojnim nuspojavama kao što su slab apetit, mučnina i povraćanje, suha usta, ranice u ustima, otežano gutanje, proljev, zatvor, promijenjen okus i miris, hronični umor, depresija i anksioznost.

– Sve te nuspojave utječu na prehranu, odnosno otežavaju adekvatan unos hrane, što može dovesti do malnutricije i smanjene sposobnosti organizma da se bori protiv infekcija. Posljedice malnutricije uključuju povećan rizik za nastanak komplikacija, smanjeni odgovor i toleranciju na terapiju, smanjenje kvaliteta života, manju stopu preživljenja i povećanje troškova liječenja. Stoga, ishrana igra ključnu ulogu u multidisciplinarnoj njezi onkoloških pacijenata. Prednost treba dati namirnicama biljnog porijekla, kvalitetnim izvorima proteina, vitamina i mineralnih tvari, složenih ugljikohidrata i kvalitetnih masnoća; odnosno hrani visoke nutritivne vrijednosti. Važno je unositi adekvatnu količinu tečnosti, prvenstveno vode.

– Generalne preporuke su: Dati prednost hrani biljnog porijekla. Povećati dnevni unos voća, povrća i cjelovitih žitarica. Nastojati pojesti 400 g povrća i voća dnevno, s naznakom na više povrća od voća. Jesti više grahorica (grah, soja, bob, grašak, leća, kiki- riki), ako se dobro podnose. Smanjiti unos visokokalorične hrane, kao što su slatki napici, brza hrana te slatkiši. Konzumacija alkohola tokom liječenja nije preporučljiva. Smanjiti veličinu porcija i povećati učestalost planiranih obroka. Smanjiti unos grickalica i broja obroka izvan kuće. Povećati raznovrsnost hrane. Dodaci ishrani se NE prepo- ručuju onkološkim pacijentima bez savjetovanja s ljekarom, farmaceutom ili nutricionistom, zbog rizika od neže- ljenih efekata i interakcija s lijekovima. Omega 3 (maslinovo ulje, riba, orašasti plodovi, bučino, laneno ulje).

ĐANA LONČARICA, PSIHOLOGINJA, GESTALT PSIHOTERAPEUTKINJA, PORODIČNA SISTEMSKA PSIHOTERAPEUTKINJA, DJEČIJA I ADOLESCENTNA INTEGRATIVNA PSIHOTERAPEUTKINJA, SUPERVIZORICA U PSIHOTERAPIJI

Foto: Muamer Kolar

Podrška bliskih ljudi i stručna pomoć

– Nakon saznanja da ima karcinom svaka osoba prolazi kroz veoma složena psihološka stanja osjećajući se na različite načine veoma tužno, ogorčeno, ljutito. To su momenti gdje se zaista život promijeni u danu, nakon čega nijedna osoba više nije ista. Ono što je karakteristično za osobe koje obole od karcinoma jeste osjećaj da je teško riječima objasniti kako se osjećaju, gdje se osjećaju psihološki udaljeni ponekad čak i od ljudi s kojima su bili veoma bliski. Čitav identitet, stavovi i vjerovanja o životu nekad se poljuljaju u trenutku, tako da često osobe govore da se osjećaju izgubljeno ili kao da se to ne dešava upravo njima.

Psihologinja Đana kaže da je važno govoriti otvoreno o svojim emocijama, iskazati ih i pri tome dobiti odgovarajuću podršku bliskih ljudi, ali i stručnu pomoć puno znači i često se na taj način može smanjiti strah, anksioznost i depresivnost koji su potpuno normalan i neizostavan dio nošenja s ovim temama.

– Važno je da bliski ljudi, ali i stručnjaci iz oblasti mentalnog zdravlja pitaju osobe koje se nose s karcinomom šta im treba od njih i da zaista prihvataju i čuju sve što dolazi od njih. Često ljudi iz najbolje namjere pokušavaju tješiti ljude koji se suočavaju s karcinomom i na neki način im ne dopuštaju da kažu kako se zaista osjećaju, što predstavlja dodatni osjećaj da su sami i da ih niko ne razumije. Podrška psihologa psihoterapeuta, psihijatra također može biti jedan od sistema podrške za oboljele od karcinoma, siguran prostor gdje te osobe mogu reći sve što osjećaju bez nastojanja da zaštite članove porodice kada s njima kontaktiraju o tome. Kad imamo prostora da zaista proživimo i odžalujemo gubitak, što bolest na svoj specifičan način jeste, otvaramo prostor drugim temama, sadržajima, dešavanjima u životu, koji se onda pojavljuju spontano i slobodno,jer ne potiskujemo emocije, što često za posljedicu ima i pojavu simptoma – kaže Đana i dodaje:

– Davanje smisla bolnim situacijama koje smo prošli, omogućuje integriranje bolnih iskustava, koja se nikad ne zaboravljaju, ali često predstavljaju i resurs za dalji život što može povećati i kvalitet života. Veoma je važno omogućiti ženama koje se nose s karcinomom dojke stručnu psihološku psihoterapijsku podršku, kao i članovima njihovih porodica koje treba osnažiti u ovom, za njih također, izazovnom periodu.