Lejla Zvizdić: Život čini veliki pogled na male stvari

Uzdanica bh. novinarstva Lejla Zvizdić otvorila nam je vrata svoje matične kuće Javnog RTV servisa BiH. U ugodnom ambijentu kutka predviđenog za snimanje emisije jutarnjeg programa Jutro za sve, čija je urednica, pričali smo o njenim počecima, angažmanima, poslovnim izazovima, ali i porodici

Piše: Indira Delić; Foto: Edvin Kalić

Kada pomenemo ime Lejle Zvizdić u novinarskim krugovima, pregršt je komplimenata na njen račun. Novinari stare garde za nju su kazali da je vrsna stručnjakinja, a oni mlađi u njoj vide svog uzora.

Lejla je na Hayatu, sasvim slučajno, počela raditi prije 23 godine kada je ova TV kuća raspisala konkurs za novinare i voditelje. Njena odluka bila je zadržati se tu do početka nove akademske godine na Fakultetu političkih nauka. No, ta zamisao pokazala se prejudiciranom, pa je umjesto dva mjeseca ostala punih 10 godina. Nije trebalo mnogo vremena proći da napreduje, a već danas je jedna od najuspješnijih u svojoj branši.

Nenadmašivi rezultati

Posljednjih 13 godina Lejla je zaposlena na Javnom RTV servisu BiH. Trenutno uređuje emisiju jutarnjeg programa Jutro za sve, koja je prema statistikama na vrhu ljestvice po gledanosti. S obzirom na nenadmašive rezultate koje je ostvarila u karijeri, pitali smo je li bilo teško opstati sve ove godine, te baviti se stresnim poslom kakvo je novinarstvo.

Ljubav prema novinarstvu nikada se nije mijenjala, dakle, samo su se mijenjali afiniteti. Vjerujem da mi je bilo mnogo lakše s obzirom na to da volim svoj posao. Je li bilo prepreka – jeste, ali to su samo prepreke koje preskočite. Ako ne iz prvog, onda iz drugog ili trećeg puta, nema odustajanja. Zato nikada nisam razmišljala o promjeni profesije. Ovaj posao ne radim, živim ga i osjećam. Kažu: “Kada jednom pronađete posao koji volite, nećete morati raditi niti jednog dana u svom životu” – govori nam Lejla, dodajući da odgovornost prema poslu i obavezama potječe iz kuće. 

Tokom 23-godišnje karijere u svoj novinarski staž upisala je veliki broj urađenih priča, priloga, emisija… Onih kojih se s radošću sjeća, ali i onih koje bi najviše voljela, zbog prevelike tuge i boli, da se nikada nisu ni desile.

Emotivan utjecaj posebno su na mene imale ratne i postratne priče. Od veselijih tema sjećam se, recimo, prvog poslijeratnog derbija između mog Želje i Sarajeva na Grbavici koji sam pratila, iako nisam sportski novinar. Nakon toliko godina na našoj Grbavici, rani ljutoj. Bio je to poseban osjećaj – prisjetila se Lejla.

Ženska solidarnost

Za uspjeh u poslu, posebno u novinarstvu, potrebna je podrška kolega. No, na pitanje koliko ženske solidarnosti postoji danas u njenom poslu, ali i općenito u životu, urednica emisije Jutro za sve kaže:
– Nekada vam izostanak podrške može biti dodatni vjetar u leđa. Bilo je i takvih momenata, ali češće sam imala podršku kolega i porodice u svemu što radim. Kada ste okruženi ljudima koji su uz vas i s vama bezuvjetno, tada one prepreke koje smo spominjali same padaju.

Evidentna je činjenica da se novinarstvo kroz godine transformiralo. Dok neki stariji novinari, kada pričaju o svojim počecima, znaju reći da su pisali u zlatnom dobu, prilikom poređenja novinarstva nekad i sad, uglavnom, u prvom planu je pitanje medijskih sloboda.

Rekla bih da je pritisaka bilo i prije, ali danas je kritički duh sveden na minimum. Istraživačkog novinarstva je sve manje, koketiranja i koaliranja s političkim strankama i pojedincima sve više, autocenzure postale su svakodnevnica. Dakle, pritisaka, prijetnji, pa i ubistava je bilo i prije. Sada smo i mi novinari, generalno govoreći, s one strane nišana. Prije su nas ubijali, danas i među nama ima onih koji ubijaju novinarstvo. Štokholmski sindrom se širi i u našim redovima.   

Lejlu, u poslu također sjajnog pedagoga koji gura naprijed novinarske naraštaje stručnim savjetima i vježbama, posebno ispunjava rad s ljudima željnim novih znanja i izazova, onima koji čine funkcionalan, organiziran i odgovoran tim, koji su timski igrači, a ne individualci. Mušketiri koji su po matrici “svi za jednog, jedan za sve” spremni pomoći kolegama u svako doba dana, kao kolege i kao prijatelji.

Zaista sam sretna što sam uspjela okupiti takav tim. Radimo uigrani kao kolonija mrava, svaki dan proizvodimo dva sata živog programa, radeći se i družimo i zabavljamo. Bude tu i kritika, smjernica i sugestija, ali sve je to dio kreativnog ludila i šarma, prvenstveno za dobrobit programa i kvalitet svakog od nas pojedinačno. Na vezi smo 24/7! Ideje razmjenjujemo u Viber grupi i u 23:00 sata, iza čega obično ide neka smiješna slika ili vic, tokom vikenda se poželimo, slavimo rođendane, dolazak beba u naše živote, proslavimo prva live javljanja kolega u Jutro za sve. U najkraćem, mi smo zdrav tim i jedna mala poslovna porodica. Zadovoljstvo mi je znanje dijeliti i prenositi takvim ljudima. U tome sam nesebična, jer svaki njihov uspjeh je i moj. Oni su moj vjetar u leđa, sigurna sam i ja njihov.

Tajna uspjeha za našu sagovornicu leži u organiziranosti, toleranciji i upornosti, a svaki novi angažman nova je vrsta izazova.

– Posebno ću istaći posljednji i aktuelni! Izazov mi je Jutarnji program BHT1 pozicionirati na zavidan nivo i kvalitete i gledanosti, onakav kakav priliči Javnom RTV servisu BiH. U tom kontekstu se Jutro za sve, bez imalo lažne skromnosti, nametnulo kao ozbiljan izvor informacija. I uz informativni program je trenutno jedan od najgledanijih programa BHT1. Motiv više da idemo dalje i našim pretplatnicima upravo kroz program pokažemo zašto je važan Javni RTV servis. 

Palačinci za sve

Poslovno ovu damu sretnom čini činjenica da je menadžment kuće prepoznao programski doprinos njenog tima zbog čega žele da se razvijaju još više i još jače, a privatno poljupci malih usana.

– Uživam u zajedničkom ručku na kojem djeca ushićeno prepričavaju koliko je danas bilo petica, smajlića, u zagrljaju supruga na kraju teškog dana, u druženjima s dragim i veselim ljudima, u smijehu. Život čini veliki pogled na male stvari – kazala je Lejla i otkrila da joj je najbolja životna odluka odlazak na love date s današnjim suprugom, te da joj teško polazi za rukom odvojiti poslovno od privatnog.

– Kao što rekoh, posao živim 24 sata na dan. Pri tome, moj suprug također radi na TV-u u istoj zgradi, pa se tim prije još više podrazumijeva da dijelimo poslovne doživljaje. Kod stanja teže uznemirenosti i opterećenosti jedno drugom kažemo: “Dosta više o poslu, već sutra će ovo biti jučer. Ko će praviti palačinke?”

Zajedno sa suprugom Harisom Zvizdićem stekla je dvoje djece kojima se trudi uvijek pokloniti zanimljivim sadržajima ispunjeno vrijeme.

– Radnim danima vrijeme provodimo uz društvene igre – roditeljski nastojimo parirati tabletima, uz crtanje ili film, a vikendima smo, ovisno o godišnjem dobu, na izletima, ili vozimo bicikl, šetamo, rolamo, idemo na klizanje, skijanje, a volimo također da roštiljamo s prijateljima i njihovom dječicom.

U narednom periodu, što se tiče posla, Lejlin tim priprema brojne izmjene u Jutru za sve. U planu ima nekoliko novih projekata, između ostalog, očekuje je i kraj realizacije dokumentarnog filma. Priče, koja mora biti ispričana i koja će, kako kaže, osvojiti srca svih onih koji se upišu u njene gledatelje.