Ako ikada krenete ka jugu Italije….

Home » Ako ikada krenete ka jugu Italije….
Najljepše uspomene iz živopisnog južnog dijela Italije s našim je čitateljima podijelila internistica na Klinici za hemodijalizu KCUS-a, kao i viša asistentica na katedri za internu medicinu na SSST-u. Nejra je kao mladi nefrolog i stipendista ERA EDTA na Naučnom institutu kod profesorice Carmine Zoccali u Reggio di Calabriji provela tri mjeseca. No, brojne obaveze nisu je spriječile da uživa u vremenu nakon predavanja, te obiđe svaki dio ovog romantičnog italijanskog grada kojem, kako kaže, vrijeme ne može ništa

Piše: Nejra Prohić

 Italija je država gdje se na svakom koraku može susresti sraz modernog vremena 21. stoljeća i nekadašnjih tradicija i običaja koji dolaze iz ranije historije. Kako je Milano prava modna meka i primjer koliko Italija može biti elegantna i moderna, tako je Reggio di Calabria prilika da doživite grad na jugu koji kao da još postoji u posebnom vremenskom pravcu. Spori ritam života grada ukrašenog brojnim palmama s pogledom na prekrasno more, odaje dojam da se nalazite u mjestu gdje kao da je vrijeme stalo, a lokalno stanovništvo živi tradicionalnim načinom života.

 Buon giorno

Reggio di Calabria ili jednostavno samo Reggio je najveći grad i najpopularnija zajednica na jugu Italije. Nalazi se na „prstima“ italijanske čizme s prekrasnim pogledom na Siciliju (grad Messinu) i veličanstvenu Etnu. Sada već slobodno mogu reći tipični italijanski gradić na jugu, skroman u finansijskom smislu ali prebogat u svakom drugom. Grad na obali Tirenskog mora, gdje je spori način života imperativ, gdje pekare i dućani rade dvokratno radno vrijeme, gdje se žene uspješno (bez ogrebotine) parkiraju u uzbrdici, pri tome se “lako oslanjajući” na kola iza sebe bez traga od istog … nestvarno, ali istinito … pogled na Siciliju preko, podsjeća vas da ste na jugu i da su te stvari “normalne”.

Kako je Calabria bila kolijevka Velike Grčke (Magne Graecie), obiluje  brojnim crkvama, samostanima, dvorcima i palačama. Međutim, ono što ostavlja bez daha jeste njena obala, plaže na kojima se osjećate kao akteri romantičnih filmova. Iako se Reggio i kompletna Calabria još ne nalaze na listi IT destinacija, ipak do nje pronalaze put oni putoholičari koji uživaju u čarima skoro netaknute ljepote juga Italije. Ovdje hoteli, restorani „ne gore“, šetalište nije modna pista, ljudi su ležerni i u toj svoj ležernosti savršeno lijepi i primjetni.

Definitivno, Reggio je grad po mjeri čovjeka. U centru grada nalazi se prekrasno šetalište, Corso Garibaldi. Na sredini šetališta Corso Garibaldi, od mora prema gore, nalazi se modern footpath. Vjerovali ili ne, pokretne “besplatne” stepenice koje vas vode prema stambenom dijelu grada. S obzirom da je Reggio tipični italijanski morski grad, ove stepenice bile su spas mojim nožicama. Svojom konstrukcijom uopće ne remete arhitekturu grada. Naprotiv.

Duž Corso Garibaldija su dućani, a u bočnim uličicama su uglavnom caffe barovi, restorani, kutak za kafu, čaj, knjigu ili tišinu. Jedan takav kutak sam pronašla i za sebe. U uličici, Via Zecca na broju 1, koja je toliko blizu mora da se njegov miris miješa sa svježe ispečenim domaćim kolačima „mirisao“ je kao savršeno mjesto za mene, Malavende cafe.  Intiman prostor, gdje se drvo, knjige i svježi domaći kolači trude da se osjećate kao „kod kuće“. Četvrtkom i vikendom su svirke, uglavnom lokalnih muzičara koji sviraju jazz. Vrlo često noći u Malavenda kafeu završavaju u plesnom ritmu do ranih jutarnjih sati.

Ljeti je život na plaži, gdje se nalazi gomila beach barova, restorana, disco clubova namijenjenih za noćni provod.

Kad sam prvi put dotakla kalabrijsko tlo osjetila sam nevjerovatno lijep, aromatizirani miris bilja. Osvrnula sam se okolo i ugledala mnoštvo hibiskusa. Međutim, ono što nisam očekivala od svijeta flore jeste da su naše sobne biljke, njihove vanjske biljke. Ovdje kaktusi, hibiskusi, saflere i fikusi nisu u saksijama, već u parkovima, vrtovima. U jednom od takvih parkova, nalaze se neobične skulpture, Rabamara skulpture koje daju moderni pečat Reggioju.

Ljubitelji i poštovaoci umjetnosti smatraju da je privilegija to što se u Reggioju, u muzeju (Museo Nazionale della Magna Grecia) nalaze grčke bronzane statue koje predstavljaju ratnike, u najljepšem znaku muške ljepote – bronzi di Riace.

Posao i zadovoljstvo

S obzirom da sam u Reggioju bila zbog posla, jutarnji rituali tokom sedmice bili su vezani za bolnicu i rad s pacijentima, ali su zato vikendi bili dani za guštanje, za ćeif. Izraz ćeif i sada mi izmami osmijeh na licu kada se sjetim Reggioja, prijatelja i mog neumornog objašnjavanja šta je ćeif. Naime, kao pasionirani kafopija dizala sam svoj glas protiv „pijenja kafe s nogu za 1-2 min“, te ih uporno pokušavala naučiti „ćeifu na bosanski način“. Ali to je bio Sizifov posao. Njima je i dalje kafa sredstvo za podizanje koncentracije, razlog za kratku pauzu i ništa više.

Kuhinja juga Italije pruža hranu za čisti hedonizam. I po pravilu, što južnije to je sve ukusnije. Italijani na jugu mnogo drže do svoje kuhinje, te je smatraju dijelom svog identiteta. Veoma poštuju porodična okupljanja uz obrok (najčešće je to nedjeljni ručak). Obroci su dugotrajni, jede se u određeno vrijeme čak i ako niste gladni. Imala sam priliku biti kod prijatelja na takvoj vrsti „fešte“. Kao veliki hedonista italijanske kuhinje predložit ću vam da probate caponatu (poput našeg đuveča, u slatko-kiselom sosu i posuto bademima preko) ili spiedini alla Sicilianu (juneće rolnice koje su pržene u mješavini prezli, sira, pinjola i suhog grožđa). Međutim, „raj za nepce“ bila je cassata siciliana (mekani, vlažni kolač s redovima rikote natopljene u liker i preliven kremom od badema) … Mmmm, preukusno.

U Reggioju kažu da se u Gelateria di Cesare prodaje najbolji sladoled u Italiji, po originalnoj recepturi (ali to govore na skoro svim mjestima u Italiji koje sam do sada obišla). Istina, odličan je, ali moja nepca su probala i bolji. Toplo preporučujem da probate gelato Brioche (ali to mislim da jesu svi oni koji su ikad kročili na italijansko tlo).

Vina su zaštitni znak juga Italije, bez njih se ne može zamisliti obrok. Međutim, ja bih radije spomenula liker, i to ne klasični liker kao liker Limoncello, već liker od bergamota. Bergamoto (citrus Bergamia) je posebna vrsta agruma koja se uzgaja jedino u Calabriji. Podsjeća na mješavinu limuna, grejpa i narandže. Ima savršen gorko slatkast okus u likeru, svježe cijeđenom soku ili kolaču.

U Reggioju sam ipak „živjela za vikende“, za moje putešestvije … Wanderlust …

Ako ikad krenete ka jugu Italije, moja topla preporuka je da posjetite Scillu, romantično ribarsko selo, svega 20-ak minuta vožnje vozom ili kolima od Reggioja leži seoce koje kao da vas vrati par decenija unatrag. Zbijene, nepravilne kuće “streme” ka obali mora, a tamo prijeko pogled seže do Messine, Sicilije koju ovaj put skoro dotaći možete. Idealno mjesto za šetnju, kafu, ručak … jedva sam čekala večer … svjetla … kažu da je tada najljepše … najromantičnije. I nisu me prevarili. Tu sam najčešće provodila svoje vikende.

Međutim, „ljubav na prvi pogled“ desila mi se sa Tropeom. Tu sam provela svoj najljepši dan u Calabriji. Posjetila sam mjesto u kojem sam bila samo u svojim snovima i gle, čuda, ono postoji. Grad ispod čijih zidina se nalazi najljepša plaža koju sam u životu vidjela. Predstavljaju je kao gradsku plažu … Međutim, griješe … Tom odrednicom skrnave njenu ljepotu. Dovoljno je riječi najljepša. I tačka.