Na(j)racija: O odmorima bajnim, o odmorima sjajnim

Home » Na(j)racija: O odmorima bajnim, o odmorima sjajnim
Za razliku od svih ranijih godina, a nakupila sam ih skoro 45, ove sam godine godišnji odmor planirala – sama. Svjesno sama i sa željom da budem sama. Hoću, po prvi put u 20 godina otkako sam bila prvo supruga, pa majka, pa prijateljica, a onda svima na usluzi, kuhajući i brinući o tome ko je ušao, a ko izašao iz mora, da godišnji na moru provedem sama sa sobom

Piše: Najra Krvavac

Dok vi ovo budete čitali, ja ću biti na (kakva sjajna kovanica!) na zasluženom (od)moru.

Prvo da vam kažem, sad nešto razmišljam: ja sam jučer pisala kolumnu za ljetni dvobroj LadiesIn magazina. Ljudi, ja vam garantiram da je neko ubrzao vrijeme, ne shvaćam zašto niko ne reagira! Pa to brzinom svjetlosti prolazi, saberimo se kolektivno! Ne znam u šta mi ode godina (ako ne računam infarkte, za njih tačno znam). Pero Gudelj se za godinu dana razveo, ubio, oživio, opet oženio i opet razveo, a još sjedim i pišem kolumnu…

Elem, odmor.

Vraćam se, nakon par godina na drugim lokacijama (ili, što bi turistički agenti i kolumnisti/ce koji/e su više fancy od mene rekli, destinacijama), u malo pelješko mjestašce T., u kojem smo ljetovali dok je Vlado još htio ići sa mnom na more. Dakle, govorim o prošlom životu. Mislim da smo u T. proveli pet ili šest godišnjih odmora u desetak godina i ono što mi je prva asocijacija na njega je – mir. Kao da postoje, godinama već to tvrdim svima koji imaju strpljenja da me saslušaju, podzemne vode odmah tu, gdje nogom iskoračim iz trajekta, zbog kojih mi popucaju sve sinapse i krene potpuno, tupo, apsolutno, fantastično glupilo. Mozak mi funkcioniram s desetinom kapaciteta, tek toliko da se znam pogledati lijevo i desno dok prelazim ulicu, vratiti s plaže kući, skuhati kafu i suvislo naručiti hranu od konobara u boljem od dva restorana koliko ih je ukupno u T. T. je zapravo selendra. Morska, ali selendra. Par prodavnica, jedna trafika, jedna pekara i šetnica. I divne plaže. Jedna od njih se i zove baš tako, Divna. Namjerno biram podsezonu, prije nego počnu gužve. Iako, ruku na srce, u T. malo kad i ima gužve. To je onaj tip mjesta na kojem svi sve znaju – i domaći i gosti, jer se gosti tu stalno vraćaju.

Već u Sarajevu sam iscrtala vinsku cestu Pelješca, sva mjesta na koja još uvijek nisam otišla, a željela sam. Otišla sam još korak dalje: najavila sam se za ručak u korčulanskoj konobi Kod Mate koja je, što autom što trajektom, nekih sat vremena od T. Znam i šta ću jesti, a znam i gdje ću popiti travaricu nakon ručka. Ukucajte u Google plaža Bačva, Korčula. Vidite tu barakicu u mediterraneo stilu? E tu ja pijem travaricu dok vi ovo čitate.

No, željela sam vam nešto drugo reći.

Za razliku od svih ranijih godina, a nakupila sam ih skoro 45, ove sam godine godišnji odmor planirala – sama. Svjesno sama i sa željom da budem sama. Hoću, prvi put u 20 godina otkako sam bila prvo supruga, pa majka, pa prijateljica, a onda svima na usluzi, kuhajući i brinući o tome ko je ušao, a ko izašao iz mora, da godišnji na moru provedem sama sa sobom. I psom, naravno, ali ona se ovdje ne računa. Kriterij za rezervaciju smještaja mi nije, kao dvije decenije do sada, bila blizina plaže, niti veličina kreveta i kupatila, ništa od toga – rezervirala sam smještaj jer sam se doslovce vidjela kako čitam knjigu na balkončiću svom u điranima, koji sam našla na jednom od web servisa za traženje smještaja. Rezervirala sam ono što sam JA željela.

Premalo je ovdje mjesta da vam kažem koliko sam zbog te odluka – ne da odem u T., nego odlučnosti da odem u T. sama – bila sretna. Po prvi put sam se u cijelom svom odraslom životu osjećala baš tako – odraslom. Radim ono što me volja, tamo gdje me je volja.

Nije li baš to ono čemu smo težili dok smo bili klinci?

Dok vi ovo čitate početak je jula, a ja sam na balkončiću u điranima i čitam knjigu. U miru i tišini. Dok ovo čitate željela sam vas zamoliti da, drage moje, još jednom razmislite o tome šta VI želite. Ne šta žele vaša djeca, vaši muževi, partneri i roditelji: dok ovo čitate, mislite o tome da je (povremena) samoća oslobađajuća. I da nam svima baš ona treba.

Sretno vam ljeto!