Mirsada Hukić: Ljubav prema ljudima temelj je medicine

Mikrobiologija me je privukla svojom magijom, veličinom, snagom i značajem za život na zemlji. Kao mlada doktorica, postala sam svjesna da je vrlo malo znam o mikrosvijetu, a željela sam više! Moja odluka da specijaliziram mikrobiologiju bila je šokantna za kolege, profesore i porodicu. Smatrali su da to nije prava medicina, da u našem društvu nije vrednovana i da ću upropastiti svoj talent i prilike za uspjeh, kazala je u razgovoru za naš magazin ugledna doktorica, dobitnica prve Državne nagrade za uspjehe u oblasti nauke

Razgovarala: Lejla Lojo-Karamehmedović; Foto: Magazin „Gracija“

U historiji naše zemlje ime ove 68-godišnje dame bit će upisano kao ime prve dobitnice Državne nagrade za uspjehe u oblasti nauke na međunarodnom nivou. Ovo prestižno priznanje na svečanoj ceremoniji krajem prošle godine dodijelilo joj je Vijeće za nauku koje djeluje pri Ministarstvu civilnih poslova BiH.Mirsada je svoj život posvetila istraživanjima u oblasti mikrobiologije koju je specijalizirala, te je objavila brojne naučne radove, a posebno treba spomenuti njeno istraživanje u oblasti hanta virusa koje je, uz pomoć kolega, obavila u jeku rata 1995. godine. Zahvaljujući njoj i njenom timu, tada je otkriven virus koji su nazvali „Tuzla 43“. Njihova istraživanja objavljena su u medicinskim časopisima, a više od 1.000 puta citirani su u svjetskoj literaturi.

S jednakom predanošću Mirsada se posvetila i prenošenju svog znanja studentima, te predaje na čak tri akademske institucije, a uz sve to i vlasnica je Zavoda za biomedicinsku dijagnostiku i ispitivanje NALAZ, mjesto gdje se radi vrhunska dijagnostika i nauka. U intervjuu za naš magazin govorila je o bezuvjetnoj ljubavi prema medicini, te kako je, uprkos brojnim protivljenjima, slušala svoje srce i specijalizirala mikrobiologiju.

Proteklu godinu završili ste dobijanjem najvećeg naučnog priznanja u BiH, Državne nagrade za uspjehe u oblasti nauke na međunarodnom planu. Je li nagrada došla u pravo vrijeme?

– Za nagrade, uspjehe i lijepe stvari uvijek je pravo vrijeme! Prošlu godinu sam završila na najbolji mogući način. Prva sam dobitnica Državne nagrade za uspjehe u oblasti nauke i to na prijedlog Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. To me čini ponosnom.

Koliko Vama znači što je Vaš rad prepoznat od strane države i šta nam to svima govori?

– Izuzetno mi je važno što je nauka prepoznata od stane države kao značajan pokretač razvoja društva u cjelini i promotor BiH u svijetu. Uspostavljanje Državne nagrade za nauku je važan društveni događaj i znak da se nauka uvažava i vrednuje na pravi način u BiH. Sretna sam što je moj rad prepoznat, izdvojen i nagrađen od strane države. U BiH je puno naučnica i naučnika koji vrijedno rade na važnim projektima. Mnogi od njih su zaslužili da budu nagrađeni i sigurna sam da će se to desiti u narednom periodu.

 Vaše poslovne uspjehe i doprinose razvoju nauke u BiH, teško je svesti na samo jedno priznanje. Iza Vas su objavljeni brojni naučni radovi, knjige, član ste Evropske akademije nauka. Je li za sve to bila dovoljna samo velika količina ljubavi prema onome što radite?

– U nauci, bez ljubavi, entuzijazma, radoznalosti, snalažljivosti, strpljenja, upornosti, timskog i predanog rada, nema uspjeha. Ljubav je samo jedan od neizbježnih elemenata neophodnih za uspješan i ugodan rad.

Kada govorimo o Vašim postignućima, nemoguće je ne spomenuti Vaša istraživanja u oblasti hanta virusa. Možete li s nama podijeliti tu priču?

– Priča o mom istraživanju hanta virusa je neobična i motivaciona za mlade ljude. Ona svjedoči da se u veoma teškim uslovima, s ekstremno limitiranim materijalnim sredstvima, mogu postići izvanredni naučni rezultati.

U toku rata u BiH (1995. godina) izbila je velika epidemija mišije groznice (hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom). Obolijevali su najviše muškarci, vojnici s obje strane borbene linije. Moju pažnju je privukla činjenica da je težina bolesti bila različita kod osoba koje su se zarazile na istom mjestu. Radilo se o lakim oblicima bolesti (povišenom temperaturom, zamućenim vidom, bolovima u slabinama) i o vrlo teškoj bolesti (s krvarenjima, prestankom mokrenja, pa i smrtnim ishodom). Da bih našla uzrok različitim formama bolesti morala sam da izoliram uzročnike bolesti. Svi elementi koje sam navela kao ključne za uspjeh istraživanja (ljubav, neustrašivost, upornost, snalažljivost, timski rad) bili su uključeni u planiranje i istraživanje. Formirali smo istraživački tim od kliničara i dijagnostičara iz Kliničkog centra Univerziteta u Tuzli, te virusologa iz Švedske i Belgije. Uspjeli smo da uhvatimo oko 800 poljskih miševa i da iz njih izoliramo dva različita virusa, koji pripadaju istom rodu hanta virusa. Jedan od njih bio je genetski drugačiji od već poznatih hanta virusa, pa smo ga nazvali „Tuzla 43“.

Naš tim vrijedno je radio na ispitivanju svih aspekata vezanih za epidemiju mišije groznice, uključujući  genetiku i ekologiju virusa, dijagnostiku, epidemiologiju, kliničku sliku bolesti i njene posljedice. Došli smo do značajnih otkrića, koja su postala temeljna za dalja istraživanja u ovoj oblasti širom svijeta. Publicirali smo veliki broj radova u prestižnim medicinskim časopisima i citirani smo više od 1.000 puta u svjetskoj literaturi.

Kako ste se zaljubili u medicinu, a posebno u mikrobiologiju, te kako ste tu ljubav uspjeli sačuvati do danas?

– Volim ljude i rado im pomažem da budu zdravi i sretni. To je temelj medicine. Mikrobiologija me je privukla svojom magijom, veličinom, snagom i značajem za život na zemlji. Kao mlada doktorica, postala sam svjesna da je vrlo malo znam o mikrosvijetu, a željela sam više! Moja odluka da specijaliziram mikrobiologiju bila je šokantna za kolege, profesore i porodicu. Smatrali su da to nije prava medicina, da u našem društvu nije vrednovana i da ću upropastiti svoj talent i prilike za uspjeh.

Ništa me nije moglo odgovoriti od mog nauma. Počela sam da izučavam taj fascinantni mikrosvijet. Što ga više upoznajem više ga poštujem, divim mu se i volim ga. Nažalost, ljudska osjetila su nesavršena, tako da ne možemo vidjeti i osjetiti mikroorganizme, ali budite sigurni da bez njih ne bi bilo ni nas.

Danas ste redovna profesorica Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Fakulteta zdravstvenih studija u Sarajevu i Međunarodnog Burch Univerziteta u Sarajevu. Može se reći da ste život posvetili edukaciji omladine, stvaranju nove generacije ljekara. Koliko Vas boli činjenica da nam omladina sve više odlazi, ali i želi otići iz BiH?

– Edukacija mladih moja je velika ljubav. S mojim studentima sam u bliskom kontaktu, tako da znam kakve ih dileme muče i kakve teške odluke moraju da donose. Oni žele da iskoriste znanja i vještine koje su stekli tokom školovanja, da osigura egzistenciju, formiraju porodicu, budu prepoznati i pravedno vrednovani. Većina njih želi da ostane u BiH. Mislim da uz malo truda i ulaganja možemo zadržati naše ljude u koje smo uložili puno ljubavi i sredstava.

 Plaši li Vas činjenica da odlaze, ne samo mladi, nego i srednje generacije ljekara, Vaših kolega…? Ko će nas liječiti?

– Posao ljekara već dugo je potcijenjen i loše vrednovan. U toku rata su nas zvali heroji u bijelom, a danas? Puno radimo, a uz to se moramo opravdavati, izvinjavati i braniti. Ta praksa mora prestati. Ljekari su veliki entuzijasti i vole svoj posao. Treba im dati ono što zaslužuju, poštovanje i solidnu platu. Sigurna sam da niko ne želi da ide iz svoje sredine. Ovo je naša zemlja.

 Kakav je Vaš opći utisak o nacionalnom zdravlju? Imamo li razvijenu svijest o potrebi redovnih sistematskih pregleda i sl.?

– To je polje na kojem se mora puno raditi u smislu edukacije. Prevencija nastanka bolesti je najjeftiniji i najefikasniji vid zdravstvene zaštite. U prvom redu moram napomenuti problem vakcinacije. U posljednje vrijeme, pod utjecajem anti-vakcinalnog pokreta, roditelji izbjegavaju da vakcinišu svoju djecu. Stepen vakcinisanosti za neke bolesti pao je čak na 61 posto. U ovom momentu zbog neposjedovanja specifične imunosti prijeti nam opasnost od izbijanja epidemija teških, gotovo zaboravljenih bolesti, kao što su dječija paraliza, difterija, veliki kašalj, morbili itd. To se mora pod hitno promijeniti!

Redovni sistematski pregledi su svakako dobro došli za rano otkrivanje mnogih bolesti i njihovo uspješno liječenje. Nažalost,  mali broj je onih koji posvećuju dovoljno pažnje svom zdravlju. Kod nas u BiH, ili je svijest o potrebi redovnih pregleda nedovoljno razvijena ili oni svjesni potrebe preventivnih pregleda nalaze hiljadu razloga da se ne pregledaju.

Šta biste poručili uspješnim poslovnim ženama, koje zbog brojnih obaveza, brigu o zdravlju stavljaju na posljednje mjesto?

– Drage moje, zdrava žena ima hiljadu želja i obaveza, a bolesna samo jednu, da ozdravi. Zato, dok ste zdrave odvojite malo vremena i uradite kontrolne preglede, kako bi na vrijeme otkrile problem i uspješno ga riješile.

S obzirom na to da je Vaša specijalnost mikrobiologija, možete li nam reći koliko je ova grana medicine napredovala u posljednje vrijeme u BiH?

– Mikrobiologija je najdinamičnija naučna oblast u medicini. U posljednjih 10 godina otkriveno je: više od 30 novih patogenih mikroorganizama, dokazano je da neki virusi i bakterije uzrokuju karcinome i bolesti imunog sistema, da su mikroorganizmi upleteni u nastanak brojnih degenerativnih bolesti, da u našem organizmu stvaraju svoje organizirane zajednice (biofilmove), koje se mogu smatrati našim organom,  a razvijene su moćne metode detekcije i kontrole mikroorganizama. Poseban značaj u savremenoj dijagnostici infektivnih bolesti imaju molekularne metode, pomoću kojih možemo dokazati prisustvo vrlo malog broja mikroorganizama, možemo ih brojati, tipizirati i analizirati njihov genom. Istovremeno se može analizirati genetska predispozicija osoba da obole od određenih bolesti.

Najveći značaj za zdravlje žena u posljednje vrijeme ima uvođenje PCR metode za detekciju humanog papiloma virusa (HPV) uzročnika karcinoma grlića maternice. Nekada su karcinom grlića maternice i dojke bile glavni uzrok smrti žena. Danas se infekcija s HPV-om može rano otkriti i liječiti. Nijedna žena ne bi smjela umrijeti zbog karcinoma grlića maternice, ali bi se svaka morala  godišnje pregledati na HPV infekciju.

Nove laboratorijske metode omogućavaju ženama da prije planirane trudnoće, provjere svoje zdravstveno stanje i otkriju stanja i latentne bolesti koje predstavljaju opasnost od pobačaja i oštećenja ploda. Među njima su trombofilija, toksoplazmoza, rubeola, varičela zoster, hepatitis virus B i C, citomegalovirus, herpes simpleks virus, listerioza. Isto tako prije poroda može i treba da se provjere mikroorganizmi u porođajnom kanalu kako ne bi došlo do infekcije novorođenčeta prilikom poroda.

Na koju stavku iz svog bogatog CV-ja ste najponosniji i zašto?

– Moj najveći ponos je što sam sve moje strasti i ljubavi (porodicu, nauku, struku, prenošenje znanja, humanitarni rad i Zavod NALAZ) sklopila u harmoniziranu cjelinu. Sve sam uspijevala da radim paralelno, povremeno prebacujući fokus sa jednog na drugi dio, ali nikada se ničega nisam morala odreći!

 Smatrate li se sretnom ženom?

– Da. Ja sam sretna žena.

Kako volite završiti svoj radni dan?

– Najljepše je kada sam s onim koje najviše volim. Sa svojom porodicom!

 Na kraju, otkrijte nam koje nove ciljeve ste sebi postavili kako privatno, tako i poslovno?

– Između privatnog i poslovnog kod mene nema oštre granice! Da bih mogla i dalje slijediti svoje snove, osnovala sam Zavod za biomedicinsku dijagnostiku i ispitivanje NALAZ, mjesto gdje se radi vrhunska dijagnostika i nauka. To je oaza za mlade naučnike, mjesto gdje svoje ideje mogu pretočiti u djelo, doći do novih rješenja u dijagnostici, uvesti nove dijagnostičke metode koje se ne rade u BiH i aplicirati na svjetske projekte.

Moj cilj je da Zavod NALAZ ostane lider u oblasti mikrobiologije i laboratorijske dijagnostike u BiH i Regionu. Namjeravam da mladim naučnicima predam štafete  koje dugo nosim, da me zamijene i nadrastu. Želim da ih pratim kako realiziraju projekte koje smo osmislili i stvaraju nove vrijednosti.

Privatno, vrlo, vrlo privatno, želim da se igram s unucima ludih igara. Kažu da imam najbolje ideje za igru i da se znam najbolje igrati. Pa da iskoristim svoju prednost!