Nakon što se u februaru vratila iz četverogodišnje diplomatske misije u Japanu, ambasadorica Anesa s našim je čitateljima podijelila utiske o ovoj impresivnoj istočnoj zemlji, fascinantnoj japanskoj kulturi i životnim navikama
Razgovarala: Lejla Lojo-Karamehmedović
Foto: Edvin Kalić i privatni album
Anesa Kundurović, karijerni je diplomata i ambasador, zaposlena u Ministarstvu vanjskih poslova BiH, koja je posljednjih godina ulagala velike napore kako bi ojačala konekcije između naše zemlje i Japana. Tokyo je posljednjih godina bio njen dom, a u ovu je zemlju otišla bez ikakvih predrasuda spremna da prigrli i spozna sve njene različitosti.
No i Japan je širokih ruku dočekao našu ambasadoricu, pa je, osim zvaničnih dužnosti, nerijetko držala predavanja o tome kako je biti žena u diplomatiji, a japanski su je novinari intervjuirali za članak naziva „Žene koje mijenjaju svijet“ gdje je dobila svoje mjesto uz Yoko Ono i Sadako Ogata. Razgovarajući s Anesom saznali smo kako je tekao njen put do diplomate, kako je biti žena u ovom svijetu, ali smo naučili i nešto novo o Japanu.
Nedavno ste se vratili iz diplomatske misije u Japanu. S obzirom na to da imate zvanje ambasadora, te da ste stalno zaposleni u MVP-u BiH, kakve su sada Vaše obaveze?
– Da, prije nekoliko mjeseci sam se vratila iz diplomatske misije u Japanu u svoje sjedište, MVP, gdje kao i svaki stalni uposlenik ambasador i diplomata po povratku dobiju određena zaduženja. Moje trenutne obaveze vezane su za protokolarne poslove.
Šta, zapravo, znači biti u zvanju ambasadora?
– Kao što je uglavnom poznato, ambasador ili veleposlanik (stariji izraz je poklisar) je šef diplomatske misije najvišeg razreda, odnosno najviši predstavnik svoje države u državi prijema. Zvanje ambasadora ili veleposlanika je i najviše zvanje u diplomatskoj karijeri. Samo da pojasnim, da se diplomate uopće, dijele na profesionalne (karijerne) diplomate i ugovorne (privremene) diplomate. Profesionalni diplomati su osobe školovane upravo za službu u vanjskoj politici i stalno su zaposlene u MVP-u. Ugovorni su diplomati osobe kojima primarno zanimanje nije diplomat, nego su to osobe koje država angažira na poslovima u skladu s potrebama diplomatske službe i na ograničeno vrijeme. I jedne i druge imenuje Predsjedništvo BiH.
Japan je, je, barem iz perspektive prosječnog bh. građanina, jedna od najegzotičnijih istočnih zemalja. Jeste li imali predrasude kada ste se uputili u ovu zemlju? Koje su bile najveće?
– Prije svega treba reći da je Japan treća najveća ekonomija svijeta, i jedna od najrazvijenijih, s ogromnim ulaganjima u naučna istraživanja, zemlja sa 127 miliona stanovnika, čiji je GDP po stanovniku 39.000 US $, te da je nezaposlenih svega 3,1%. Znači jedna velesila sa svojim fascinantnim specifičnostima, počev od tradicije, kulture, običaja, koji vas impresioniraju na svakom koraku. Nisam imala posebne predrasude, jer sam imala jasan cilj: jednu takvu grandioznu i značajnu zemlju po svemu, što više približiti u svakom pogledu našoj Bosni i Hercegovini, kao i našu zemlju japanskom narodu. Sretna sam i zadovoljna da sam makar malo doprinijela tome.
Nerijetko Japance navodimo kao najbolji primjer za vrijednost, marljivost i moral. Kako ste ih Vi doživjeli i šta ste najvrednije u Japanu naučili?
– Tačno, Japan je jedna od najinteresantnijih zemalja na svijetu po mnogo čemu, kao i njeni stanovnici koji se umnogome razlikuju od nas. Kod nas se kaže da je Japan „druga planeta“, jer gotovo sve je drugačije od zapadnoevropskih navika, poimanja i vrijednosti. To je čak i ilustrirano i u našem poznatom vicu o Japancu i Bosancu i njihovim prioritetima. Japanci su čudesan narod koji vas fasciniraju baš svim, počev od načina razmišljanja, tradicionalnih i kulturoloških vrijednosti, moralnih načela, do odnosa i predanosti prema poslu i svojoj državi. Umjetnost je čarobna riječ koju su razvili do savršenstva ne samo u klasičnom smislu, nego u svakodnevnom životu i ljubavi kroz umjetnost npr. aranžiranja cvijeća – IKEBANA; uzgoj drveća BONSAI, umjetnosti savijanja papira ORIGAMI, Haiku poezija – kratke lirske pjesme. Poznat je fascinantni japanski simbol ljepote i sklada – trešnja u cvatu SAKURA i bezbroj drugih prelijepih tradicionalnih običaja.
Iskreno, koliko Vam Japan danas nedostaje?
– Japan će zasigurno ostati u mome srcu cijeli život, jer je ta zemlja i njeni ljudi ostavila tako dubok trag u svakom pogledu. Ako bih morala nešto posebno izdvojiti to su prije svega tradicionalno strpljenje i moralne vrijednosti njihovih ljudi, zatim odnos prema prirodi i poslu, prelijepe slike simbola ljepote i sklada – trešanja u cvatu, poznate sakure. Da ne govorim da svakodnevno pomislim na njihovu savršenu organizaciju, red i disciplinu…
Ma, Japan je zaista jedna čudesna, predivna zemlja.
Japan je bio prva zemlja u kojoj ste bili naša ambasadorica. Postoji li neka druga zemlja kojoj biste voljeli predati akreditive?
– Prije Japana bila sam u diplomatskoj misiji pri UN u Ženevi. U ovom poslu manje su bitne želje, a prije svega je kriterij (ili bi to zaista trebao biti), potreba i interes zemlje za slanje najoptimalnijeg diplomate. Prema tome, i ja se povinujem tom postulatu i služit ću jednako revnosno u svakoj zemlji u kojoj mi Predsjedništvo ukaže povjerenje.
Vjerujem da put do zvanja ambasadora nije bio nimalo jednostavan. Radili ste s brojnim međunarodnim organizacijama Jeste li, svih tih proteklih godina, priželjkivali da postanete ambasador ili je to bio logičan slijed stvari?
– Za karijernog diplomatu, koji se cijeli život obrazuje i radi taj posao, to je logičan slijed i kruna i najviše zvanje u diplomatskoj karijeri. Radila sam s brojnim međunarodnim organizacijama kao sto su UN, EU, OSCE, Vijeće Evrope, itd., ali sam postojano vezana za MVP proteklih 17 godina.
Zanimljiva je činjenica da ste, zapravo, fakultet završili u Moskvi, te da ste magistrirali kada ste imali samo 22 godine. Kako ste se, uopće, odlučili za Moskvu?
– Nisam se ja opredjeljivala, to su bile životne okolnosti mojih roditelja koji su živjeli i radili u mnogim zemljama svijeta, npr. u arapskom svijetu, pa tako i u Moskvi. U Moskvi sam studirala prestižni MGIMO Univerzitet ( Moscow State Institute of International Relations-University) na kojem sam diplomirala, te odbranila magistarski rad 2000. godine.
Također, govorite čak četiri jezika: engleski, ruski, francuski i arapski. Odakle interesiranje za čak četiri jezika?
– S obzirom na to da sam s porodicom živjela, išla u škole i na studije u raznim zemljama, logično je da govorim mnogo jezika. Stoga su kao i ja i svi članovi moje familije poliglote. Japanski nažalost ne govorim, jer je sva komunikacija na engleskom, ali, naravno, znam uobičajene fraze.
Žena u diplomatiji: prednosti i mane?
– To je pitanje koje mi se često postavlja, kao i: „žena rukovodilac“, ili „žena u politici“. Za svaki posao pa i za diplomatu, gender nije primaran, osnovna je kompetentnost i profesionalnost. Ne mislim da sam subjektivna, ali, ipak, za mene su žene generalno serioznije i odgovornije u poslu, pa tako i u ovom našem diplomatskom poslu.
Mnogo sam o ovom pitanju govorila i predavala u Japanu, jer je upravo u vrijeme mog boravka, premijer Japana insistirao na većem uvođenju žena u javne službe pa i diplomatiju. Nas 20-ak žena-ambasadora iz cijelog svijeta akreditiranih u Japanu, često smo pozivane kao svijetli primjer da putem predavanja, intervjua objašnjavamo i propagiramo ulogu žene u savremenom društvu i diplomatiji.
Dobili ste brojna priznanja za svoj rad. Koje Vas čini izuzetno ponosnim?
– Da bilo ih je i ima, za mene je najveće priznanje kada vidite konkretne rezultate svoga rada i nečiji osmijeh zahvalnosti. U svom dosadašnjem diplomatskom radu mogu reći da sam tu vrstu priznanja dobila.
Što se tiče formalnih priznanja, u Japanu sam dobila nekoliko, od kojih bih pomenula, npr. počasnog člana International Friendship Exchange Council. Tu su još i priznanja za humanitarni rad čiji sam veliki poklonik.
Znamo da Vaši roditelji itekako imaju razloga da budu ponosni. No, s obzirom na to da ste se rano otisnuli u svijet, koliko Vam je značila njihova podrška?
– Stjecajem životnih okolnosti, živjela sam s roditeljima u raznim zemljama gdje su oni radili. Tamo sam se školovala, studirala i imala sreću da upoznam mnogo zemalja i naučim mnogo jezika. Naravno da podrška roditelja uvijek i svima znači mnogo, a meni posebno, jer je to bila ne samo roditeljska, nego i iskustvena i kompetentna podrška.
Javnosti je manje poznato da ste sestra tv voditeljice Naide Kundurović. Biste li nekada voljeli da je i Naida krenula Vašim stopama?
– Mislim da Naida radi posao koji istinski voli i koji njenom temperamentu u potpunosti odgovara. Zato i jeste tako uspješna i priznata već dugi niz godina. Iako je i ona magistrirala evropske relacije u Amsterdamu, mislim da se u sadašnjem televizijskom poslu u potpunosti našla.
Japanci su čudesan narod koji vas fasciniraju baš svim, počev od načina razmišljanja, tradicionalnih i kulturoloških vrijednosti, moralnih načela, do odnosa i predanosti prema poslu i svojoj državi