Žene u diplomatiji: Anesa Kundurović: Najveće priznanje za rad je osmijeh zahvalnosti

Home » Žene u diplomatiji: Anesa Kundurović: Najveće priznanje za rad je osmijeh zahvalnosti
Nakon što se u februaru vratila iz četverogodišnje diplomatske misije u Japanu, ambasadorica Anesa s našim je čitateljima podijelila utiske o ovoj impresivnoj istočnoj zemlji, fascinantnoj japanskoj kulturi i životnim navikama

  Razgovarala: Lejla Lojo-Karamehmedović

  Foto: Edvin Kalić i privatni album

Anesa Kundurović, karijerni je diplomata i ambasador, zaposlena u Ministarstvu vanjskih poslova BiH, koja je posljednjih godina ulagala velike napore kako bi ojačala konekcije između naše zemlje i Japana. Tokyo je posljednjih godina bio njen dom, a u ovu je zemlju otišla bez ikakvih predrasuda spremna da prigrli i spozna sve njene različitosti.

No i Japan je širokih ruku dočekao našu ambasadoricu, pa je, osim zvaničnih dužnosti, nerijetko držala predavanja o tome kako je biti žena u diplomatiji, a japanski su je novinari intervjuirali za članak naziva „Žene koje mijenjaju svijet“ gdje je dobila svoje mjesto uz Yoko Ono i Sadako Ogata. Razgovarajući s Anesom saznali smo kako je tekao njen put do diplomate, kako je biti žena u ovom svijetu, ali smo naučili i nešto novo o Japanu.

Anesa s japanskom princezom Takamado i njenom kćerkom na Svjetskoj izložbi orhideja u Tokyju

 Nedavno ste se vratili iz diplomatske misije u Japanu. S obzirom na to da imate zvanje ambasadora, te da ste stalno zaposleni u MVP-u BiH, kakve su sada Vaše obaveze?

– Da, prije nekoliko mjeseci sam se vratila iz diplomatske misije u Japanu u svoje sjedište, MVP,  gdje kao i svaki stalni uposlenik ambasador i diplomata po povratku dobiju određena zaduženja. Moje trenutne obaveze vezane su za protokolarne poslove.

 Šta, zapravo, znači biti u zvanju ambasadora? 

 – Kao što je uglavnom poznato, ambasador ili veleposlanik (stariji izraz je poklisar) je šef diplomatske misije najvišeg razreda, odnosno najviši predstavnik svoje države u državi prijema. Zvanje ambasadora ili veleposlanika je i najviše zvanje u diplomatskoj karijeri. Samo da pojasnim, da se diplomate uopće,  dijele na profesionalne (karijerne) diplomate i ugovorne (privremene) diplomate. Profesionalni diplomati su osobe školovane upravo za službu u vanjskoj politici i stalno su zaposlene u MVP-u. Ugovorni su diplomati osobe kojima primarno zanimanje nije diplomat, nego su to osobe koje država angažira na poslovima u skladu s potrebama diplomatske službe i na ograničeno vrijeme. I jedne i druge imenuje Predsjedništvo BiH.

Ambasadorica Kundurović organizirala je ručak dobrodošlice za Vahida Halilhodžića, novog trenera fudbalske reprezentacije Japana

 Japan je, je, barem iz perspektive prosječnog bh. građanina, jedna od najegzotičnijih istočnih zemalja. Jeste li imali predrasude kada ste se uputili u ovu zemlju? Koje su bile najveće?

– Prije svega treba reći da je Japan treća najveća ekonomija svijeta, i jedna od najrazvijenijih, s ogromnim ulaganjima u naučna istraživanja, zemlja sa 127 miliona stanovnika, čiji je GDP po stanovniku 39.000 US $, te da je nezaposlenih svega 3,1%. Znači jedna velesila sa svojim fascinantnim specifičnostima, počev od tradicije, kulture, običaja, koji vas impresioniraju na svakom koraku. Nisam imala posebne predrasude, jer sam imala jasan cilj: jednu takvu grandioznu i značajnu zemlju po svemu, što više približiti u svakom pogledu našoj Bosni i Hercegovini, kao i našu zemlju japanskom narodu. Sretna sam i zadovoljna da sam makar malo doprinijela tome.

Nerijetko Japance navodimo kao najbolji primjer za vrijednost, marljivost i moral. Kako ste ih Vi doživjeli i šta ste najvrednije u Japanu naučili?

 – Tačno, Japan je jedna od najinteresantnijih zemalja na svijetu po mnogo čemu, kao i njeni stanovnici koji se umnogome razlikuju od nas. Kod nas se kaže da je Japan „druga planeta“, jer gotovo sve je drugačije od zapadnoevropskih navika, poimanja i vrijednosti. To je čak i ilustrirano i u našem poznatom vicu o Japancu i Bosancu i njihovim prioritetima. Japanci su čudesan narod koji vas fasciniraju baš svim, počev od načina razmišljanja, tradicionalnih i kulturoloških vrijednosti, moralnih načela, do odnosa i predanosti prema poslu i svojoj državi. Umjetnost je čarobna riječ koju su razvili do savršenstva ne samo u klasičnom smislu, nego u svakodnevnom životu  i ljubavi kroz umjetnost npr. aranžiranja cvijeća – IKEBANA; uzgoj drveća BONSAI,  umjetnosti  savijanja papira ORIGAMI, Haiku poezija – kratke lirske pjesme.  Poznat je fascinantni japanski simbol ljepote i sklada – trešnja u cvatu SAKURA i bezbroj drugih prelijepih tradicionalnih običaja.

 Iskreno, koliko Vam Japan danas nedostaje?

– Japan će zasigurno ostati u mome srcu cijeli život, jer je ta zemlja i njeni ljudi ostavila tako dubok trag u svakom pogledu. Ako bih morala nešto posebno izdvojiti to su prije svega tradicionalno strpljenje i moralne vrijednosti njihovih ljudi, zatim odnos prema prirodi i poslu, prelijepe slike simbola ljepote i sklada – trešanja u cvatu, poznate sakure. Da ne govorim da svakodnevno pomislim na njihovu savršenu organizaciju, red i disciplinu…
Ma, Japan je zaista jedna čudesna, predivna zemlja.

Japan je bio prva zemlja u kojoj ste bili naša ambasadorica. Postoji li neka druga zemlja kojoj biste voljeli predati akreditive?

 – Prije Japana bila sam u diplomatskoj misiji pri UN u Ženevi. U ovom poslu manje su bitne želje, a prije svega je kriterij (ili bi to zaista trebao biti), potreba i interes zemlje za slanje najoptimalnijeg diplomate. Prema tome, i ja se povinujem tom postulatu i služit ću jednako revnosno u svakoj zemlji u kojoj mi Predsjedništvo ukaže povjerenje.
Vjerujem da put do zvanja ambasadora nije bio nimalo jednostavan. Radili ste s brojnim međunarodnim organizacijama Jeste li, svih tih proteklih godina, priželjkivali da postanete ambasador ili je to bio logičan slijed stvari?

– Za karijernog diplomatu, koji se cijeli život obrazuje i radi taj posao, to je logičan slijed i kruna i najviše zvanje u diplomatskoj karijeri. Radila sam s brojnim međunarodnim organizacijama kao sto su UN, EU, OSCE, Vijeće Evrope, itd., ali sam postojano vezana za MVP proteklih 17 godina.

 Zanimljiva je činjenica da ste, zapravo, fakultet završili u Moskvi, te da ste magistrirali kada ste imali samo 22 godine. Kako ste se, uopće, odlučili za Moskvu?

 – Nisam se ja opredjeljivala, to su bile životne okolnosti mojih roditelja koji su živjeli i radili u mnogim zemljama svijeta, npr. u arapskom svijetu, pa tako i u Moskvi. U Moskvi sam studirala prestižni MGIMO Univerzitet ( Moscow State Institute of International Relations-University) na kojem sam diplomirala, te odbranila magistarski rad 2000. godine. 

 Također, govorite čak četiri jezika: engleski, ruski, francuski i arapski. Odakle interesiranje za čak četiri jezika?

– S obzirom na to da sam s porodicom živjela, išla u škole i na studije u raznim zemljama,  logično je da govorim mnogo jezika. Stoga su kao i ja i svi članovi moje familije poliglote. Japanski nažalost ne govorim, jer je sva komunikacija na engleskom, ali, naravno, znam uobičajene fraze.

  Žena u diplomatiji: prednosti i mane?

 – To je pitanje koje mi se često postavlja, kao i: „žena rukovodilac“, ili „žena u politici“. Za svaki posao pa i za diplomatu, gender nije primaran, osnovna je kompetentnost i profesionalnost. Ne mislim da sam subjektivna, ali, ipak, za mene su žene generalno serioznije i odgovornije u poslu, pa tako i u ovom našem diplomatskom poslu.
Mnogo sam o ovom pitanju govorila i predavala u Japanu, jer je upravo u vrijeme mog boravka, premijer Japana insistirao na većem uvođenju žena u javne službe pa i diplomatiju. Nas 20-ak žena-ambasadora iz cijelog svijeta akreditiranih u Japanu, često smo pozivane kao svijetli primjer da putem predavanja, intervjua objašnjavamo i propagiramo ulogu žene u savremenom društvu i diplomatiji.

 Dobili ste brojna priznanja za svoj rad. Koje Vas čini izuzetno ponosnim?

 – Da bilo ih je i ima, za mene je najveće priznanje kada vidite konkretne rezultate svoga rada i nečiji osmijeh zahvalnosti. U svom dosadašnjem diplomatskom radu mogu reći da sam tu vrstu priznanja dobila.
Što se tiče formalnih priznanja, u Japanu sam dobila nekoliko, od kojih bih pomenula, npr. počasnog člana International Friendship Exchange Council. Tu su još i priznanja za humanitarni rad čiji sam veliki poklonik.

 Znamo da Vaši roditelji itekako imaju razloga da budu ponosni. No, s obzirom na to da ste se rano otisnuli u svijet, koliko Vam je značila njihova podrška?

 – Stjecajem životnih okolnosti, živjela sam s roditeljima u raznim zemljama gdje su oni radili. Tamo sam se školovala, studirala i imala sreću da upoznam mnogo zemalja i naučim mnogo jezika. Naravno da podrška roditelja uvijek i svima znači mnogo, a meni posebno, jer je to bila ne samo roditeljska, nego i iskustvena i kompetentna podrška.

Javnosti je manje poznato da ste sestra tv voditeljice Naide Kundurović. Biste li nekada voljeli da je i Naida krenula Vašim stopama?

– Mislim da Naida radi posao koji istinski voli i koji njenom temperamentu u potpunosti odgovara. Zato i jeste tako uspješna i priznata već dugi niz godina. Iako je i ona magistrirala evropske relacije u Amsterdamu, mislim da se u sadašnjem televizijskom poslu u potpunosti našla.

Japanci su čudesan narod koji vas fasciniraju baš svim, počev od načina razmišljanja, tradicionalnih i kulturoloških vrijednosti, moralnih načela, do odnosa i predanosti prema poslu i svojoj državi