Šejla Šehabović, direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, akademsko zvanje profesorice književnosti stekla je u Tuzli na Filozofskom fakultetu.

Niz dokumenata iz zbirki

Feministica je, omiljena je u svijetu umjetnosti, a sa svojim timom – uspješnih, vrijednih i educiranih ljudi, od zaboravljene institucije – napravila je hram kulture, kojem se mnogi dive.

Godinama radimo na pristupu publike našoj građi. Imamo nekoliko novih izdanja u kojima sam dala autorski pečat. Koristim se sada prilikom da najavimo i novu izložbu pod nazivom Knjiga žalbi. Radi se o izložbi moje kolegice Tamare Sarajlić Slavnić za koju sam napisala skromnu publikaciju. Naime, otkrili smo da u našim zbirkama postoji cijela historija žalovanja – izuzetnog, lokalnog stila – cijelu historiju, u svakom vremenskom periodu, mi se žalimo, kukamo, tužimo se nekome… Niz dokumenata koje čuvamo u zbirkama pokazuju taj odnos pisaca i pozorišnih radnika u kojem se osjećaju poniženi i ostavljeni od društva. Najčešća rečenica je nikad nam nije bilo gore. Mislim da ta, historijska perspektiva, pogotovo kad je naša publika dobije priliku vidjeti takoreći – uživo, to jeste, iz stvarnih, originalnih dokumenata, može poslužiti kao veliki nauk za današnje vrijeme. Dosta smo žalovali, vrijeme je da radimo.

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH potpisuje se kao izdavač monografije pod nazivom: Scenografija prostora za snove – koja treba izaći ove godine, povodom 100 godina postojanja Narodnog pozorišta Sarajevo.

Oblast scenografije je malo obrađivana tema u BiH, pa je ova knjiga pokušaj da se da svojevrsni doprinos očuvanju barem jednog dijela građe pohranjene u depoima Narodnog pozorišta Sarajevo i Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Neke od skica, zapravo skoro sve, ugledat će prvi put svjetlost dana i biti izložene očima javnosti putem ove knjige i izložbe probranih skica. Mjesecima je trajalo prikupljanje građe, izvlačenje skica iz starih arhivskih ladica, sortiranje, fotografiranje, provjeravanje podataka, pisanje tekstova, kontaktiranje sa živućim scenografima da bi se ovaj svojevrsni dokument upotpunio sjećanjima na pojedine predstave i skicama iz njihovih ličnih arhiva – kaže naša sagovrnica, te dodaje:

Više od 170 scenografa Narodnog pozorišta Sarajevo, od početaka njegovog djelovanja u sadašnjoj zgradi, dakle od 1921. do danas, pominju se u raznim historijama Narodnog pozorišta Sarajevo, historijama Opere, Drame i Baleta, postoje i neki opisi i pohvale scenografija iz određenih perioda u starim časopisima, knjigama, kritikama… A, mi smo barem putem spiskova pokušali objediniti sve na jednom mjestu i dati analizu stvaranja scenografije kao grane umjetnosti kod nas preko kratkog pregleda razvoja pozorišne umjetnosti, a samim tim i scenografije, u Evropi, s posebnim osvrtom na neke od scenografa u 100 historiji NPS.

Online projekti

Budućnost muzeja je digitalizacija, tvrdi Šejla. Predviđa da će muzejske zgrade u budućnosti biti samo lokacija njihovog rada, te da će publika biti rasijana po svijetu.

Mislim da je znanje ljudsko pravo i da ne smije ovisiti o mjestu stanovanja. Živimo u svijetu u kojem je fizično prisustvo, barem kad se tiče ovog trenutka, opasno. To nas može natjerati da shvatimo kako je pristup blagu o kojem se brinemo stvar odluke, a ne slučajnog mjesta na kojem se muzeji nalaze.

Šejla i njen tim trenutno rade na digitalizaciji zbirke Reihan Demirdžić, nastavljaju projekat online predstavljanja muzejskih zbirki, te planiraju rekonstrukciju zanimljive knjižare pod nazivom Yougo Franse – koja je u Parizu postojala od 1886. do 1996. i, zahvaljujući njenom vlasniku, Fadilu Ekmečiću, okupljala književnu i kulturnu elitu Jugoslavije i Francuske.

Moja kolegica Đana Kukić već dvije godine istražuje kulturne veze Bosne i Hercegovine i Francuske i nadamo se da ćemo u ovoj godini uspjeti u našoj galeriji oživjeti jednu tako veliku ideju.