Brojna znanstvena istraživanja dokazala su da kućni ljubimci imaju brojne blagodati za psihofizičko i fizičko zdravlje čovjeka. Svojevrsna „ljekovitost“, odnosno blagotvoran utjecaj kućnih ljubimaca na naše zdravlje nije novost te je već desetljećima predmetom znanstvenih istraživanja.

Svi ljubitelji i vlasnici kućnih ljubimaca složit će se u nekoliko tvrdnji: životinje koje su nam drage nas raduju, smiruju, ublažavaju eventualnu usamljenost te ispunjavaju našu potrebu da o nekome brinemo. Već sama činjenica da su nam „dobro društvo“ ljekovito djeluje na našu dušu. Oni nam daju osjećaj da smo nekome doista potrebni i poboljšavaju naše samopouzdanje. Oni nas smiruju te značajno ublažavaju stres.

Svojevrsna „ljekovitost“, odnosno blagotvoran utjecaj kućnih ljubimaca na naše zdravlje nije novost. Već je, naime, desetljećima predmetom znanstvenih istraživanja. Rezultati gotovo uvijek govore u korist nabavke kućnog ljubimca koji vam može pomoći sniziti krvni pritisak te osigurati pravilniji rad srca, sniziti povišene razine holesterola, poboljšati fizičku kondiciju, ublažiti depresiju i tjeskobu, ili ojačati imunitet te vas učiniti otpornijima na alergije.

Psi pomagači

Po pitanju fizičkog zdravlja posebno su „korisni“ psi, odnosno ljubimci s kojima stvaramo intenzivnu vezu te koji će nam osigurati intenzivno kretanje. U tom slučaju također možete računati na značajno bogatiji društveni život.

S obzirom da je većina zdravstvenih blagodati povezana s većom tjelesnom aktivnošću i boljom kondicijom, ne čudi da se upravo pse najčešće ističe kao naše „terapeute“ – o psima pomagačima, bilo da je riječ o psima vodičima za slijepe osobe, pomagačima za osobe u invalidskim kolicima, odnosno za teško pokretne osobe i za djecu s teškoćama u razvoju.

Psi se također mogu obučiti da nanjuše nagli pad glukoze kod osoba koje boluju od dijabetesa, kao i upozoriti na mogućnost epileptičkog napada čime se može smanjiti rizik od ozljeđivanja uslijed gubitka svijesti.

Studije su pokazale i korist kućnih ljubimaca u terapiji djece s poremećajem hiperaktivnosti i deficita pažnje. Njima briga oko mezimca pomaže u razvijanju organizacijskih sposobnosti, osjećaja odgovornosti  te u “trošenju” viška energije u igri i šetnjama.

Brojne koristi terapijskog jahanja

Iako konj teško može biti kućni ljubimac, odnosno životinja s kojom ćemo dijeliti životni prostor, ne možemo pisati o blagotvornom utjecaju životinja na naše zdravlje, a ne dotaknuti se terapijskog jahanja. Njegova historija počela se pisati još davne 1875. godine. Francuski liječnik Cassaigni koristio je jahanje s ciljem liječenja različitih bolesti. Najveće je pomake uočio kod pacijenata s neurološkim poremećajima.

Poboljšalo se njihovo držanje tijela, ravnoteža, pokretljivost zglobova, a uočeno je i poboljšanje psihološkog zdravlja. Terapijsko jahanje pomagalo je u rehabilitaciji osoba s invaliditetom i ranjenika nakon I. svjetskog rata u Velikoj Britaniji, širilo se sve više Europom i svijetom.

Stvaranje veze

I za kraj treba spomenuti da je, kad govorimo o djelotvornosti „terapije kućnim ljubimcima“, vrlo važno da se između vlasnika i ljubimca stvori veza. Naime, da bi kućni ljubimac bio “ljekovit”, čovjek mora s njime osjetiti emocionalnu povezanost; ako vas neka životinja užasava, ona vam može samo povisiti razinu adrenalina.

Vrlo je važno da se naravi životinje i vlasnika na neki način usklade, da postoji relacija primanje i davanje na obostrano zadovoljstvo jer će u protivnom izostati terapeutski učinak.

Izvor: www.adiva.hr