Višnja je jedinstvena i prepoznatljiva cvjećara u našem glavnom gradu. Počiva na dugogodišnjoj porodičnoj tradiciji aranžiranja, a u ponudi uvijek ima veliki asortiman zagarantirano svježeg cvijeća 

Foto: Edvin Kalić

Enisa Gazibara, vlasnica Galerije cvijeća Višnja, ljubav prema aranžiranju, estetici… naslijedila je od svoje majke Višnje – po kojoj je cvjećara i dobila ime.

Prva radnja

Godine 1996., kada su se svi oporavljali od rata i mislili na golu egzistenciju Višnja je odlučila prodavati cvijeće. Rentala je pola stola na pijaci.

Bilo je to malo nerealno, jer ljudi nisu imali ni za hranu i znalo se desiti da danima ne bi prodala ništa, ali majka nije odustajala. Vremenom su je ljudi prepoznali kao istinskog ljubitelja cvijeća, te su rado kupovali i uživali u cvijeću koje je ona nudila. Godine 2001. se useljava u svoju prvu radnju, mali prostor od 10m², i tada počinjemo raditi moja sestra rahmetli i ja. Moja sestra, nažalost, 2003. godine nas je napustila, a mi smo ostali raditi do 2016. u našoj maloj radnji na Grbavici.

Novi trendovi

Rad s cvijećem je nešto posebno, tvrdi Enisa, ističući da kroz njega možete iskazati svoja osjećanja.

Kako se posao širio, trebao nam je veći prostor, te smo se preselili u ulicu Kranjčevića i tu smo ostali četiri godine… Mama se povukla, ali još uvijek je tu kada nešto zapne. U januaru, ove godine, useljavamo u naš prostor iz snova u ulici Vrazova br. 2 i nadam se da ćemo tu ostati do kraja. Ponosna sam na sve ono što naša cvjećara predstavlja. Nastojimo pratiti nove trendove! Uvijek imamo nešto zanimljivo u ponudi, a ono što mene najviše veseli, to je što klijenti misle da naši aranžmani imaju dušu. Prepoznaju koliko ljubavi ulažemo u sve to.

Sve ovo ne bi bilo moguće i ne bi bilo fer, a da ne spomenem mog dragog očuha Husu, koji nam pravi korpice, sepete, sehare, kutije… Rješava sve nedoumice i uvijek je pri ruci. Također, sretna sam i zbog saradnja s Weddart Sarajevo – s kojima obilježavamo sva divna vjenčanja, moje drage djevojke Danijela i Alisa su dio mog tima… ne znam šta bi bez njih – kaže Enisa.