„Kada osvane sunce na horizontu i probudite se sa željom da negdje otputujete, a zbog problema s pandemijom ne možete u neke evropske ili svjetske destinacije, onda predlažem da spakujete stvari i odete do Beograda“

Tekst i foto: Muamer Kolar

Tamo gdje Dunav ljubi Savu, ušuškan u prelijepe brežuljke smješten je jedan po svemu poseban i drugačiji grad od svih gradova u kojima sam boravio. Prvi utisak je da u njemu vlada opći haos, jer saobraćajna gužva, količina automobila i ljudi odaje sliku nereda, ali nereda u kojem se lako možete snaći. Nereda koji ima svoju harmoniju i koja jednostavno pristaje tom gradu.

DOBRODOŠLICA

Osjećaj dobrodošlice je nešto što se može osjetiti kada se dođe u Beograd.
I zanimljivo, ma koliko sam puta otišao, iznova se iznenadim šarmom tog grada. Sjajna gastronomija, prepoznatljiv smisao za humor, spoj nespojivog, sve je to Beograd. Zapravo, ko je jednom okusio čari Beograda, shvatit će o čemu pričam.

I dok pišem ovaj uvod, zastadoh. Ne postoji mogućnost da sve što imam napisati o Beogradu može stati u jedan tekst… Zato ću preći na konkretne stvari.

Kada osvane sunce na horizontu i probudite se sa željom da negdje otputujete, a zbog problema s pandemijom ne možete u neke evropske ili svjetske destinacije, onda predlažem da spakujete stvari i odete do Beograda. Evo i zašto.

Dolaskom u Beograd sa zapadne strane iz pravca BiH – prvo što se prepozna je zgrada Geneksa, koju zovu i Vrata Beograda. Zanimljiva zgrada s praznim prostorom u sredini, skreće pažnju na sebe. Nedaleko od nje nalaze se dva objekta u koja sam rado odlazio na sjajne koncerte. Arena i Sava Centar su dva hrama muzičkih dešavanja u kojima nastupaju, osim regionalnih, i najveće svjetske zvijezde. Sve su to zanimljive lokacije pored kojih se prolazi na putu ka centru grada.

A, upravo ono što slijedi jesu mostovi. Most na Adi, Gazela, i Brankov most su najpoznatiji, iako željeznički Savski most ima posebnu draž.

Ipak, Brankov most je nešto preko čega se mora prošetati da se doživi duša Beograda. Zanimljivo, taj most svi, pa i Beograđani zovu Brankov most, ali on se zvanično tako ne zove u službenim dokumentima. Naime, nekada se taj most zvao Most kralja Aleksandra, nakon Drugog svjetskog rata dobio je naziv Most bratstva i jedinstva, ali nijedan od tih naziva nije zaživio.

Lijevo od mosta nalazi se Kalemegdan. Divno mjesto s kojeg se odlično vidi ušće Save u Dunav, ali i jedan veliki dio Beograda. Tu su dva muzeja, nekoliko spomenika od kojih je kip Pobjednika najznačajniji. Na toj lokaciji nalazi se i turbe i jedna palata kao ostaci Otomanskog perioda. Svakako s Kalemegdana se ulazi u poznatu Knez Mihailovu ulicu.

SAVRŠENI MIR

Mnogo je šetača, kafića, uličnih svirača. Negdje na sredini ulice nalazi se Filozofski fakultet, meni posebno drag. Praktično u dvorištu tog fakulteta, te u obližnjem Studentskom parku nastao je najbolji beogradski bend sačinjen upravo od studenata tog fakulteta, fenomenalni sastav EKV.

Ako ste već došli u Beograd, ne možete, a da ne odete u ulicu pod imenom Skadarlija. Popločan sokak prepun boemskih restorana garantira jedinstven provod uz tamburaše. Svaki od restorana koji posjetite odličan je odabir.

Naravno, po kuloarima se priča da je u Beogradu ipak najbolji provod na splavovima. Oni se također nalaze duž Save i Dunava. Ja imam svoj omiljeni, zove se MONZA, po poznatoj stazi za utrku Formule 1. Smješten na Dunavu blizu Hotela Jugoslavija meni daje posebnu atmosferu i savršen mir. Nigdje nećete pojesti bolje palačinke i popiti bolju kafu. S tog splava najljepše je prošetati Kejom Oslobođenja prema Zemunu.

Mislim da je odlazak u Beograd idealan, ali nije potpun ako se ne posjeti Zemun. Tu sve odiše duhom prošlih vremena. Njegova kaldrma će vam pokazati da zemunski kafanski duh živi punim jekom. Zemunski kej, alasi, kaldrma, labudovi, zgrade sa stilom baroka, gotike. Dunav je tu najljepši duž svog toka kroz Beograd. Zemun je grad u gradu. Poseban. Romantičan.

Beograd nema more, ali zato ima Adu Ciganliju. Na rijeci Savi svega četiri kilometra od centra grada, nalazi se poluostrvo Ada Ciganlija.

S obzirom na to da je krase proplanci, livade i gusta listopadna šuma, Ada je veoma brzo postala omiljeno kupalište Beograđana. Za ljubitelje fitnesa idealno mjesto za trčanje, s obzirom na to da je prepuna uređenih staza, a za one koji ipak više vole pasivno opuštanje, onda u mnogobrojnim kafićima uz Savsko jezero mogu pronaći mjesto za odličan espresso.

Naravno, najveći park u Beogradu je Košutnjak. Osim prelijepih staza za šetanje, trčanje, postoji i divan lokal s pogledom na grad.

Ako se nastavi dalje od Košutnjaka, i ako ste ljubitelj prirode, onda planinu Avalu morate posjetiti – izletište s impozantnim tornjem s kojeg se pruža pogled na kompletan Beograd s jedne i na Šumadiju s druge strane. Na Avali se nalazi i Meštrovićevo remek djelo “spomenik neznanom junaku”.

LJUBAV U BEOGRADU

Ukoliko vam vrijeme dozvoljava onda se tu može vidjeti još štošta.
Na Dedinju se nalazi čuveni kompleks dinastije Karađorđević, ali ono što je mene posebno oduševilo je Muzej istorije Jugoslavije, u okviru kojeg se nalazi Kuća cveća, mauzolej Maršala Tita, velikog državnika i velikana.

Mnogo toga ima još vidjeti u Beogradu. Ipak, nakon svega nabrojanog predlažem da se malo predahne negdje u centru grada.
Možda bi bilo najbolje otići upravo na Terazije, napraviti nekoliko fotografija zgrade Albanija, popiti kafu u hotelu Moskva, prošetati pored Skupštine i naravno završiti šetnju kod nebodera Beograđanka. To je neboder koji je nekada važio za najveću robnu kuću na Balkanu izgrađenu sedamdesetih godina.
Naša se priča završava upravo kod Beograđanke. Ja sam jednu takvu pronašao, pa se uvijek sa ljubavlju vraćam u ovaj posebni grad.