Zašto modna industrija u posljednje vrijeme sve manje vjeruje ‘online’ marketingu? Iako je na prvi pogled izazovno pronaći nedostatke online oglašavanja i promocije, čini se da luksuzna moda može ponuditi odgovor koji tražimo. Naime, bez obzira na to pratite li događanja unutar modne industrije ili ne, sigurni smo da ste primijetili kako je posljednjih godinu dana moda svoje djelovanje preselila u virtualni prostor dostupan svima.

S naglaskom na luksuznu modu, brojevi potvrđuju da su dva najveća modna konglomerata, Kering i LVHM, unatoč pandemiji i ekonomskim izazovima, ostvarila uzlazni prodajni profit. Osim toga, virtualno predstavljanje kolekcija putem modificiranih sedmica mode ili čak noviji trend snimanja kratkih filmova pokazali su nam ono što moda doista jest – fluidna društvena struja koja se efikasno prilagođava aktualnostima, ali pritom ne zaboravlja kreirati nova pravila i trendove koje je u dogledno vrijeme opravdano očekivati i u drugim industrijama.

Prije nekoliko mjeseci Bottega Venata, jedan od brendova koji bilježi veliki prodajni skok, odlučio je ukloniti sve službene društvene mreže. Šokirana publika nije mogla pronaći valjani razlog za tako nešto jer zašto bi brend na vrhuncu popularnosti sam sebi zadao autogol? Ipak, iza svega stoji priča koja itekako ima smisla. S ostatkom tima, kreativni direktor kuće, Daniel Lee, organizirao je ekskluzivno predstavljanje proljetne kolekcije imena ‘Salon 01 London’ kojoj je prisustvovala nekolicina odabranih.

Ovim potezom Bottega Venata vratila je izgubljeni ekskluzivitet i visoku modu postavila ondje gdje zapravo i pripada, ispred očiju probrane publike koja cijeni dizajn i koncept, ideju i kroj te reviju ne posjećuje radi hashtaga. Možda zvuči snobistički, ali iako je visoka moda neminovno podlegla idealima Instagrama, vjerovali ili ne, u industriji još uvijek postoje oni koji takvu vrstu mode cijene poput kakvog umjetničkog djela, prije svega što ona to u određenim segmentima i postavama doista i jest.

Digitalizacija nas iz dana u dan iznenađuje novim inovacijama od kojih zastaje dah. Ono fiktivno sada postaje stvarno, a kao recentni modni primjer spomenutog nameće se virtualna odjeća koju smo kupili i platili, ali ju ne možemo dotaknuti već doslovno namontirati na fotografiju. Gucci je jedan od posljednjih brendova koji je predstavio virtualne tenisice, a čija prodaja opravdava šuškanja kako će virtualna odjeća nakon prvotnog šoka, pa i odbijanja, kroz nekoliko godina bez sumnje biti uobičajena, štoviše nimalo iznenađujuća praksa. Uporedo tome, a i pomalo kontradiktorno, zanimljivo je kako su neki brendovi svoje oglašivačke strategije upravo sada, u ‘prime time-u’ digitalizacije, odlučili promijeniti i modu prezentirati na načine u kojima glavnu ulogu ima – štampa.

Potaknuti brzinom i neuhvatljivošću online koncepta, brendovi luksuzne, odnosno visoke mode sve se više okreću analognom marketingu. Jednostavno rečeno, svoj rad prezentiraju opipljivim putem. Čast izuzetcima i doista iskrenim pojedincima, ali jedna lasta ne čini proljeće, stoga nije čudno da je visoka moda odlučila ući u ‘domove’ putem papira, konkretnog predmeta koji ima vrijednost i težinu, doslovno.

Online sadržaj može nestati u jednom trenu, ali čak i ako ne nestane, jutarnja vijest popodne se nalazi na petoj ili šestoj stranici internetskog portala, a moderan čovjek ni u kojem slučaju nema strpljenja niti vremena za pretraživanje.

U trenucima vladavine algoritama koji beskompromisno diriguju orkestrom moderne predstave ‘A šta ćemo danas lajkati’, prezentirati ideju koja će ostati upamćena čini se kao nemoguća misija. Zaboravljamo osjećaj kako je nešto zaista posjedovati i kad god poželimo prolistati ili pogledati, zaboravljamo da nam određeni predmet u tren oka povrati još bolje memories nego li još jedna u nizu notifikacija, a budući da su digitalno vs. stvarno sve ljući rivali, bez obzira što između redova naziremo pobjedu, ova tiskana modna ‘inicijativa’ podsjetnik je kako ipak još uvijek nismo spremni postati avatari vlastitog života, piše fashion.hr