„Žene češće pate od anksioznosti. Čak dvije trećine anksioznih su žene. Razlog leži donekle u odgoju, jer su žene drugačije odgajane od muškaraca. Osim odgoja i hormonski status je značajan faktor za takvu osjetljivost žena“

 Piše: Mirela Šabanović-Efendić, magistar psihologije

Svakodnevno sebi postavljamo pitanje: „Kako sačuvati svoj mir i izbjeći anksioznost u periodu koje nije ni malo lagodno?“

MIrela Efendić

 

Sačuvati mir je postao svojevrstan izazov.

Na koji način uslovi života, upotreba tehnologija i medija, socijalne norme i ishrana utječu na sve veću prevalencu anksioznih poremećaja za sada nije u potpunosti razjašnjeno. Ipak možemo reći da sve veći socijalni pritisci i težnja ka perfekcionizmu, koji postoji u društvu, svakako utiču na povećanu anksioznost. Također, istraživanja su pokazala da prezaštićen način odgoja, u kojem roditelji pokušavaju da zaštite djecu od bilo kakvih neprijatnosti, dok u isto vrijeme zaboravljaju da je njihova osnovna uloga da ih osposobe da samostalno žive u svijetu koji ih okružuje.

Također, istraživanja su pokazala da je anksioznost više prisutna u bogatijim društvenim slojevima. Jedno od objašnjena ukazuje na to da ljudi kada su pošteđeni egzistencijalnih problema, postaju usmjereni na sticanje statusa i materijalnih vrijednosti. Samim tim oni svoje životne ciljeve izmještaju u vanjski svijet, što za posljedicu imaju „neprekidno jurcanje za srećom“.

Dokazano je da ljudi koji visoko vrednuju životnu filozofiju, međuljudske odnose i vrijeme provedeno u krugu porodice, manje su skloni anksioznosti.

Žene češće pate od anksioznosti. Čak dvije trećine anksioznih su žene. Razlog leži donekle u odgoju, jer su žene drugačije odgajane od muškaraca. Osim odgoja i hormonski status je značajan faktor za takvu osjetljivost žena. Također, žene su preuzele na sebe mnoge životne funkcije: uspješnost na poslu, u kući, u porodici, što može dovesti do problema s anksioznošću.

Posljedice na mentalnom zdravlju koje ostavlja pandemija izazvana Covidom, također jedna od psihičkih promjena je upravo anksioznost. Socijalna izoliranost, dugotrajna izloženost neizvjesnoj situaciji, intenzivan strah da nam život može biti ugrožen i sl., povećali su anksioznost kod ljudi u cijelom svijetu i potrebu da se društvo počne više baviti zaštitom mentalnog zdravlja.

Usljed pandemije, više vremena provodimo na društvenim mrežama, više sati u toku dana provodimo ispred ekrana, što znatno povećava nivo anksioznosti.

Anksioznost se definira kao osjećaj nelagode, opće napetosti, zabrinutosti, velikog stresa, panike, straha, te iracionalnog lošeg predosjećaja.

Dakle, pretjerana zabrinutost fiziološki, psihološki i emocionalno proizvodi tjeskobu koja obuzima čitav organizam. Anksioznost tijelo dovodi u stanje stresa, a simptomi se mogu grupisati u kognitivne, emocionalne, bihevioralne i tjelesne.

  • Kognitivni simptomi anksioznosti su: zabrinutost, teškoće u koncentraciji, teškoće u pamćenju, negativna očekivanja, negativna razmišljanja o sebi i trenutnoj situaciji, problemi s prisjećanjem, kognitivne konfuzije, zastrašujuće fantazije, netolerancija na nejasnoće.
  • Emocionalni simptomi anksioznosti su: neugoda i nemir, neizvjesnost i iščekivanje, uplašenost, nervoza i napetost, prisutnost raznih strahova, strah od gubitka kontrole, depersonalizacija (osjećaj „kao da ja nisam ja“) osjećaj sputanosti, razdražljivost.
  • Bihevioralni (ponašajni) simptomi anksioznosti su: izbjegavanja situacija i osoba koje izazivaju anksioznost, sramežljivost, povučenost i nesigurnost u socijalnim kontaktima, slaba koordinacija pokreta, izrazita aktivnost ili pasivnost.
  • Tjelesni simptomi anksioznosti su: respiratorni (osjećaj gušenja i nedostatka zraka, ubrzano disanje), kardiovaskularni (ubrzan puls, osjećaj lupanja srca, povišen krvni tlak, crvenilo ili bljedilo), promjene na koži (promjene u temperaturi kože, crvene pjege), mišićni (tremor, mišićna tenzija, mišićni grčevi, drhtanje), te gastrointestinalni (bol u trbuhu, proljev, mučnina i povraćanje).

Od ostalih simptoma mogu se javiti glavobolja, vrtoglavica i osjećaj nesvjestice, bolovi u prsima i iscrpljenost, nesanica i noćne more, kao i učestalo mokrenje.

U skupinu anksioznih poremećaja spadaju: panični poremećaj, agorafobija, panični poremećaj bez agorafobije, agorafobija bez prethodne anamneze paničnog poremećaja, specifična fobija, socijalna fobija, panični napadaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj, akutni stresni poremećaj, generalizirani anksiozni poremećaj, anksiozni poremećaj zbog općeg zdravstvenog stanja, anksiozni poremećaj prouzročen psihoaktivnim tvarima, anksiozni poremećaj neodređen.

Kod blagih simptoma koji ne narušavaju u značajnoj mjeri svakodnevno funkcioniranje, prednost se daje psihoterapijskim intervencijama, relaksirajuće tehnike, psihoedukacija, tjelesna aktivnost, te mijenjanje životnog stila uopćeno.

Krajnji način reguliranja anksioznosti je medikamentoznim putem, što se najčešće primjenjuje u težim slučajevima i to u kombinaciji sa psihoterapijskim suportom. Naprimjer, dobri rezultati se postižu kognitivno-bihevioralnom terapijom u kombinaciji s lijekovima.