Zapadnoevropski ženski kostim XIX stoljeća popularizirao je korzet, kojim su dame sužavale struk i bokove – toliko da su na porodu umirale zbog deformacije karlice…

Pripremila: Emina Husedžinović – Ibrahimović, mr. ing. tekstilne tehnologije

Čovjek se služio svojim tijelom kao bogatstvom, koje je za njega bilo oruđe moći, diferencijacije – ne ulazeći u područje mode koja počinje upravo ondje, gdje prestaje funkcionalna upotreba tijela. Moda počinje kada čovječanstvo izađe iz divljeg stepena razvitka. Ukrašavanje tijela, u vidu obrezivanja, tetovaže, magijskog, higijenskog i religijskog cilja ne predstavljaju modu… Ona počinje kada se te promjene izvode u estetske svrhe – što donosi statusni simbol, čiji su uzroci psihološki i društveni, tetovaže u današnje vrijeme, pirsing na svim erogenim tačkama, estetsko povećavanje grudi i usana.

Poput životinja, ljudi se služe raznim trikovima kako bi povećali svoju seksualnu privlačnost. Divlja plemena povećavala su dimenzije spolnog organa umecima, kao što je plemstvo, u XVII stoljeću, nosilo navlaku za penis preko tajica. Uske muške traperice od 60-ih godina, prošlog stoljeća, naglašavale su mušku seksualnost. To ističe antropološke, sociološke i estetske aspekte.

Nisu samo primitivne kulture deformirale žensko tijelo radi isticanja seksualnosti. Zapadnoevropski ženski kostim XIX stoljeća forsirao je korzet- kojim su dame sužavale struk i bokove – toliko da su na porodu umirale zbog deformacije karlice. Steznici i visoke potpetice, koje iskrivljuju gležanj, liče spravi za mučenje i imaju sadističku komponentu. Korzet, odjevni predmet koji se nosi radi oblikovanja tijela ili prikrivanja tjelesnih oblina, može se nositi kao dio donjega rublja ili kao dio vanjske odjeće. Najstariji, pravi korzeti dio su muške i ženske odjeće na minojskoj Kreti.

Korzet, kao posebno iskrojeni komad odjeće, počeo se brže razvijati od kasnog srednjega vijeka (XIII–XIV). Od XVI stoljeća u Italiji i Španiji počela su se u korzete ugrađivati šipkasta pojačanja s čeličnim pojačanjima iz 1556. godine. Francuska moda XVII stoljeća – barok, uvela je ušivanje jastučića u šavove korzeta, a šipkasta pojačanja bila su od kitove kosti. Na kraju XVIII stoljeća rokoko stil, omiljen među plemstvom, korzetom isticao je i razotkrio dekolte. Klasicizam i empire, na neko su vrijeme, potisnuli su korzet kao dio odjeće, ali od 1810., on je opet ušao u modu. U periodu bidermaer korzet su nosili i žene i muškarci.

Tri su razloga za nošenje korzeta: modni, medicinski i fetišistički

Najučestalija i najpoznatija primjena korzeta jeste da struk izgleda vitkijim – kako bi se postigla, takozvana, figura pješčanog sata. Takvu upotrebu većinom prakticiraju žene. Taj stil najviše se isticao u doba kraljice Viktorije – kada je tanji struk značio viši socijalni status (period bidermajer). Zanimljivo je da je u razdoblju od 1820. do 1850. figura pješčanog sata bila moderna i za muškarce, što se postizalo nošenjem korzeta.

Ljudi koji imaju problema s kičmom ili unutrašnjim povredama ponekad nose korzet kako bi imobilizirali i zaštitili trup. Također, korzeti se koriste u fetišističkim aktivnostima. Neke osobe (bez obzira na spol) mogu doživjeti seksualno uzbuđenje ili orgazam samim nošenjem čvrsto stegnutog korzeta…

Obični korzeti mogu se podijeliti u dvije skupine: overbust korzeti koji idu preko grudi i underbust korzeti koji se nose  ispod grudi. Svi anatomski oblikovani muški korzeti su underbust tipa. Korzeti su najčešće izrađivani od fleksibilnog materijala koji se ukrućuje vertikalnim čvrstim dijelovima, a služe kao kostur. U 19. stoljeću se za kostur najčešće koristio čelik i riblja kost. Danas, ovisno o izradi korzeta, te željama nosioca, dva najčešća materijala koja se koriste za kosti su plastika i aluminij.

Korzeti obično imaju vezanje na stražnjoj strani kojim se može kontinuirano stegnuti korzet do željene mjere, te posebno kopčanje na prednjoj strani (busk), koje služi za brže i jednostavnije skidanje i stavljanje korzeta, bez potrebe za korištenjem predugih vezica. Kreatori često inspiriraju korzetom koji modificiraju kroz svoje kolekcije. Jean Paul Gaultier proslavio se korzetom koji je kreirao za Madonnu. On je prvi postavio korzet, ne ispod – nego preko košulje. Cristian Lacroix uvijek je nadahnut ženskim kostimom Pariza iz XVIII stoljeća, fokusirajući se na korzet.

Kolekcija jesen/zima 2021. favorizira korzet koji se radi od kože, satena ili čipke. Dolce & Gabbana forsiraju crveni satenski korzet koji kombiniraju s vrućim hlačicama. Sarah Burton za Alexander McQueen napravila je korzet od ružičastog satena s produžetkom u vidu fraka, Saint Laurent pravi čipkani korzet ili od lateksa, Burberry karirani, dok Zuhair Murad ga izrađuje od kože. Sadašnji korzeti dosta su udobniji od onih iz XIX stoljeća… Oni su samo njihova indicija. Strukiraju žensko tijelo, ali ga ne deformiraju.