Nakon 15 godina, gledatelji Hayat televizije, ponovo imaju priliku gledati dobro poznati dvojac Dženu Zeničanin i Faruka Čaluka u emisiji Nedjeljom popodne. Ponosni su zbog realiziranja novog/starog projekta, a s obzirom na godine iskustva, profesionalnost, inovativnost, dobru energiju – sigurni smo da će nedjelju učiniti posebnom, te da će u domove gledatelja unijeti smijeh, radost i dobru zabavu – kroz pozitivne, vesele priče, dobru muziku i brojna iznenađenja…

Razgovarala: Indira Delić

Poštovaoci Hayat televizije godinama su uživali u sjajnom projektu – Nedjeljom popodne, koji je svoje posljednje emitiranje imao prije 15 godina. No, na veliku sreću mnogih, dobro poznata TV lica – Džena Zeničanin i Faruk Čaluk opet će nedjeljama uveseljavati mnoge kroz novi/stari projekat – Nedjeljom popodne. Sretni su i ponosni zbog ponovne saradnje, a s obzirom na godine iskustva, profesionalnost, inovativnost, dobru energiju – sigurni smo da će, ovaj pobjednički tim, nedjelju učiniti posebnom, te da će u domove gledatelja unijeti smijeh, radost i dobru zabavu – kroz pozitivne, vesele priče, dobru muziku i brojna iznenađenja…

Svojim uspješnim poslovnim angažmanima, definitivno, ste obilježili Hayat televiziju. Možete li se prisjetiti vaših početaka, te prvog susreta…

 DŽENA:Naravno, ta priča mi je uvijek zanimljiva, jer dokazuje da ništa u životu nije slučajno – nego s nekim razlogom. Nikada nisam razmišljala, ni maštala da se bavim ovim poslom, ali… Došla sam slučajno i evo me gdje jesam. Televizija je specifičan medij. Jednostavno uđe pod kožu. Meni je sve bilo zanimljivo, brzina kojom nastaju vijesti, upoznavanje novih ljudi, kontakti s različitim profilima ljudi, mogućnost kreativnog izražavanja i još mnogo drugih stvari. Jednostavno, morate biti rođeni za ovaj posao. Nakon ovoliko godina opstanka, mogu reći da je ovaj posao, definitivno, za mene – iako sam diplomirana ekonomistica.

 FARUK: – Ako govorimo o počecima emisije Nedjeljom popodne, ne sjećam se baš prve zajedničke emisije, ali se definitivno sjećam da smo od početka dobro funkcionirali i odlično se zabavljali svih tih četiri ili pet godina, dok smo zajedno nedjelje provodili u studiju. I onda, kako smo se i mi zabavljali, zabavljali su se i gledatelji. Mislim da je to i bio idealan recept za dobru i tako gledanu emisiju. Drugačije, vjerovatno, ne bi ni moglo.

Na sreću, velikog broja poštovalaca vašeg rada, emisija Nedjeljom popodne vratila se na male ekrane. Kako je došlo do ideje za ponovnim emitiranjem?

 DŽENA:Prije nekoliko godina kod mene se javila želja da ponovo radimo ovaj projekat. Smatrala sam da kolega Faruk i ja možemo još dosta toga dati. Osjećala sam da još uvijek postoji snažna veza između publike i nas, ali nažalost spletom okolnosti nije se moglo realizirati. Ove godine, pojavom pandemije zaključili smo da se publika ipak vraća televiziji kao mediju kojeg žele gledati, pa se otvorila mogućnost za ponovno pokretanje projekta. Ljudi sve više vremena provode u kući, treba im zabava i mogućnost opuštanja. Zato smo mi tu da našim gledateljima nedjelje učinimo zabavnim i opuštenim.

 FARUK: – Ideja za nastavak postoji već odavno. Ali, eto nikako da se desi momenat, pa da nastavimo. Konačno, evo, potrefio se momenat. Svi se složili, Džena i ja jedva dočekali. Nadamo se nastavku super zabave, one koja se, što se ove emisije tiče, završila prije 15 godina.

Šta nas to očekuje u novoj sezoni?

DŽENA: – Nadam se dobra zabava. Trudit ćemo se da budemo opušteni, zabavni, jednostavno, dopadljivi gledateljima. Ono što će možda biti zanimljivo gledateljima, ali i učesnicima jesu različite igrice i mogućnost osvajanja nagrada.

FARUK: – Dosta toga se promijenilo u zadnjih 15 godina. Ne samo mi, mi i nismo toliko. Promijenila se publika, očekivanja, stil televizije. Ipak, mislimo da su ljudi željni one nekadašnje zabave. Pokušat ćemo dobru staru TV zabavu nastaviti i u ovoj sezoni. Dakle, gosti, muzika, smijeh, igre,… ukratko, opušteno nedjeljno popodne, bez ikakvih loših stvari, bez tužnih stvari, bez ekonomije, bez politike. Šta nam više treba u neko nedjeljno poslijepodne?

 Vjerujemo da je tokom karijere, kao i kod svih, bilo zadataka koji zaslužuju posebno mjesto u Vašim sjećanjima. Na koje ste svoje zadatke (intervjue) najviše ponosni?

 DŽENA:Zapravo, u toku svoje karijere koja traje više od 20 godina radila sam različite poslove, od jutarnjeg, popodnevnog programa, specijaliziranih programa. Teško je reći koji je najdraži, ali projekat Ispuni mi želju mi je možda i najvažniji.

FARUK:Ooo… pa dosta toga je stalo u zadnjih 27 godina televizije i mog života. Mnogo divnih putovanja, putopisnih reportaža, intervjua s malim i velikim ljudima, sjajnih emisija, puno smijeha. Ako se neki intervju uopće može izdvojiti, onda prvo što mi pada na pamet je intervju s princom Albertom II, jednog febrauara 2000. godine u Monte Carlu. Ne samo zato što je to prvi, i do sada jedini, princ kojeg sam intervjuirao, već i zato što je to bio poseban intervju, opet, ne samo za mene nego i za Alberta lično. Naime, samo sat vremena nakon što sam poslao zahtjev za intervju, dobio sam pozitivan odgovor. A, onda na dan intervjua, šef press ofisa Palače u Monaku mi je rekao, da princ Albert maksimalno dva puta godišnje daje intervjue i to isključivo amerikancima i francuzima. I nikom drugom. Ali, kada je ugledao zahtjev iz Sarajeva, odmah je pristao. Dakle, bio sam prvi neamerikanac i nefrancuz koji je tako lako dobio traženi intervju. Također, moram istaknuti i sezonu Super recepta koju smo radili za Roditeljsku kuću, te finalnu večer na kojoj sam bio centralni voditelj. Nezaboravna, velika, nikad emotivnija noć.

S obzirom na to da ste uradili veliki broj emisija, možete li se prisjetiti nekih anegdota sa snimanja?

 DŽENA: – U emsijama zabavnog karaktera uvijek bude zanimljivih i nepredviđenih situacija. Naročito ako radite s Farukom koji je i sam veoma nepredvidiv. Sjećam se da je Faruk napustio emisiju koja je bila live, jer nije mogao od smijeha da ostane, ni dan – danas ne znam šta mu je tako bilo smiješno. Mislim da se mnogi sjećaju situacije kada sam imala krokodila u studiju – za kojeg sam se zaista namučila da ga nabavim. U toku emisije krokodil je izašao iz studija, a ja sam ga za uhvatila za rep vratila u kadar.

 FARUK: – Opet u 27 godina, ne možete ni zamisliti koliko je anegdota bilo (smijeh). Većinom smo emisije radili uživo, tako da se mnogo toga dešavalo, a i istovremeno pokušavalo, i uglavnom uspijevalo, izvući neke nepredviđene situacije. I sve to uz puno smijeha. Naravno, momenat koji je baš vezan uz Nedjeljom popodne, i koji je postao simbol te emisije u redakciji, je emisija u kojoj smo imali krokodila u studiju. Dok sam sjedio na naslonjaču sofe, ugledao sam Dženu kako vuče krokodila za rep s jednog na drugi kraj studija. To je definitivno bio jedan od najnezaboravnijih momenata ikad.

 Kome ste najzahvalniji za to što ste danas ostvarili?

DŽENA: – Roditelji su mi uvijek i danas jesu najveća podrška. Uvijek su me učili da rad disciplina i posvećenost donosi uspjeh. Zahvalna sam svojoj porodici i svom suprugu na podršci. Ipak, ako trebam nekoga izdvojiti to su moja djeca, Zlatan i Lana, koja mi daju snagu da budem ono što jesam svih ovih godina.

FARUK: – Sve ovo što sam uspio uraditi na televiziji, ne bih nikad uspio da nije bilo Elvira Švrakića, direktora TV Hayat, koji je tako herojski trpio i podržavao sva moja ludila, sve dobre, ali i loše stvari. Definitivno, da nije njega, ili da je on bio drugačiji, puno toga ne bi bilo isto.

Kako najčešće provodite vrijeme s porodicom?

DŽENA: – Zavisno od vremena i obaveza. Mi smo jedna veoma aktivna porodica. Djeca se bave sportom i to zaista iziskuje mnogo vremena. Svakodnevno imaju treninge i mi smo podrška u tome. Slobodno vrijeme, ukoliko ugrabimo od svakodnevnih obaveza, često provodimo u kući ili pobjegnemo iz grada u prirodu. Meni je uvijek važno da smo zajedno, da razgovaramo, a manje je bitno gdje smo.

FARUK: – S porodicom provodim maksimalno vrijeme – koliko to obaveze dozvoljavaju. Veoma smo svi vezani i bliski, te se trudimo da smo što češće zajedno. Vikende, uglavnom, provodimo na izletima, popodneva kući i uvijek nam je malo. Ovaj lockdown početkom godine je za mnoge ljude bio neka vrsta robije. Mi smo maksimalno uživali. I supruga i djeca i ja.

Koje ciljeve ste sebi zadali u narednom periodu?

DŽENA: – Zapravo, ne postavljam ciljeve, ali, trenutno, fokus moje pažnje je projekat Nedjeljom popodne. Ogromna odgovornost je na nama i želim da u potpunosti opravdamo povjerenje. E, to mi je cilj!

FARUK: – Moja dugogodišnja želja je da naučim portugalski jezik, pa recimo da je to jedan od ciljeva. Obnoviti španski i turski također. Prekucati sve, rukom pisane dnevnike sa svih mojih putovanja u posljednjih 25 godina.