Božić je biblijski događaj. Na blagdan Božića od 5. stoljeća slave se tri mise: polnoćka, zornica ili pastirska misa, te poldanjica. Tokom polnoćke i zornice čita se izvješće o događaju Božića s njegovim historijskim određenjem:

“U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta.” (Mt 1,1) Na zornici je naglasak na evanđeoskom izvješću o navještaju pastirima, a na poldanjici Proslov iz Evanđelja po Ivanu: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog… i Riječ tijelom postade i nastani se među nama…”

Jedan običaj koji se sačuvao do danas jeste običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti. Na blagdan Svete Barbare ili Svete Lucije sije se pšenica, simbol života kod katolika, i pravi zelenilo za ukras kuće i stola za svetkovanje Božića. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni sto, a tokom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati najavit će bolju ili lošiju žetvu iduće godine, piše Index hr.

Badnjakom se naziva jedan, a u nekim krajevima i tri velika panja koja se unose u kuću na Badnju noć i stavljaju na ognjište. Tri panja simbol su Svetog Trojstva, a njihovim se žarom zapale sve svijeće u kući. Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično činila glava kuće, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. Slama se unosila u kuću i rasprostirala po podu s izričitim božićnim naglaskom jer su taj čin članovi porodice redovno pratili pjevanjem božićnih pjesama.