Edita Gazibara je grafička dizajnerica, ilustratorica i VJ-ica iz Sarajeva. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti – Odsjek za grafički dizajn, radila je u nekoliko agencija, a okušala se i kao programska savjetnica na Međunarodnom festivalu kreativnih komunikacija Magdalena u Mariboru. Instruktorica je tantre za žene i yoge

Bogata je biografija Edite Gazibare, svestrane umjetnice iz Sarajeva, čiji projekti ostavljaju duboke pozitivne tragove. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti – Odsjek za grafički dizajn, radila je u nekoliko agencija, a okušala se i kao programska savjetnica na Međunarodnom festivalu kreativnih komunikacija Magdalena u Mariboru. Trenutno radi kao samostalna grafička dizajnerica, video performans artist i pored umjetnosti – instruktorica je tantre za žene i yoge.

 Pristup dizajnu

Godine 2010. počinje se baviti Video performansom (Vj-ing, Video mapping), gdje joj se otvaraju brojne saradnja s različitim umjetnicima, te mogućnosti za mnogobrojnim putovanjima.

– Posebno bih izdvojila saradnju s muzičkim dvojcem Basheskia and Edward EQ (Leonardo Sarić i Nedim Zlatar), također, ponosna sam i na predstave na kojima sam radila, George Orwell, 1984. (VJ-ing) – Sartr Sarajevo, Hipermnezija, u režiji Selma Spahić (video mapping) – Bitef teatar Beograd, Tajna džema od malina, također, pod režijskom palicom, Selme Spahić (video mapping) – Sartr Sarajevo. Radila sam i poster za novi film Faruka Lončarevića – Tako da ne ostane živa.

Edita tvrdi da se dizajneri u našoj zemlji susreću s raznim preprekama. Postoje određena ograničenja društva, prostora, vremena u kojem živimo, a sve to duboko utječe na proces, na sam iskaz umjetnika…

– Smatram da je veoma važno pogledati širu sliku i iz druge perspektive, ne samo iz okvira naše zemlje. Umjetnost ne bi trebala imati nikakve granice i ograničenja. No, sve je to dio procesa i ne osjećam kao težinu, jer umjetnost, kreativnost sama po sebi za mene nije samo posao, već potreba duše – kaže Edita ističući da danas ima dosta više samopouzdanja u ono što osjeća i radi.

– Ima tu puno materijala koji se razvijao u procesu sazrijevanja i rekla bih da dolazi sve više do pretapanja ka umjetnosti i izlaska iz okvira grafičkog dizajna – što sam uvijek osjećala kao tendenciju u mom radu. No, sada to počinje da dobiva i svoj oblik. Veoma sam zahvalna na tome.

Sazrijevanje

Jedna od prepreka današnjice, prema Editinim riječima, današnjice jeste prisutnost svega u velikoj mjeri, u medijima, na društvenim mrežama, te, ponajviše, nedostatak intime.

– Za mene lično veoma je važna intima i smatram da je dobro pustiti stvari da sazrijevaju i tek onda ih plasirati u javnost. U protivnom se i umjetnost pretvara u konzumerizam, a samim tim gubi se i smisao.

Fiksnih i dugoročnih planova za dalje nema. Prati prirodni tok razvoja stvari.

– Kao što smo vidjeli u ovoj situaciji s pandemijom – naši planovi su veoma apstraktnog karaktera, sve se može promijeniti već u sljedećem trenutku – poručuje Edita na kraju našeg razgovora.   

Čišćenje starih navika

– Mislim da nas je ova novonastala situacija, uzrokovana korona virusom, naučila dosta toga! Koliko god loše izgledalo – mislim da ima nešto veoma dobro u tom procesu, a to je oblik čišćenja starih navika i nekih stvari koje nam više ne služe. Više puta se postavilo pitanje istine i laži – šta je, zapravo, realno u čitavoj ovoj priči i to će sigurno ostaviti trag i u našim mikrokosmosima. Šta su stvarne vrijednosti koje treba njegovati? No, svi smo bili prinuđeni prigrliti neizvjesnost, a ona i nije tako loša kako se čini, jer kada je sve neizvjesno, onda je sve i moguće.