Direktor sektora korporativnih komunikacija Ziraatbank BH naglašava da recept za sreću u životu leži u slobodi, jednakosti i jednostavnosti. Upravo na takav način on već pet godina rukovodi uspješnim timom donoseći svojoj kući inovativna i kreativna rješenja u oblasti bankarstva

Piše: Zana Kološ-Mulabdić; Foto: Sanel Prazina

Admir Murtezić, direktor Sektora korporativnih komunikacija ZiraatBank BH na početku razgovora za naš magazin ističe da se njegov poslovni kodeks u odnosu prema ljudima uvijek bazirao na dvije stvari – obostranoj iskrenosti i poštenju, jer samo takav odnos s kolegama i uposlenicima može donijeti pravi rezultat. Tako je bilo nekad, tako je i danas. Njegova priča o uspješnoj karijeri počinje u Turskoj…

– Gimnaziju sam završio u turskom gradu Sakarya. Iako uslovno stranac, bio sam Predsjednik vijeća učenika svoje škole i uživao sam biti inicijator projekata, koji su u tom trenutku mogli pomoći našoj mikrosredini, ali generalno i afirmaciji obrazovanja. Na ovom našem trusnom području, to je izuzetno važno. Balkan je, inače, izvedenica turskih riječi “med i krv”. To je savršen opis regiona u kojem živimo. Svjedoci smo nepravde i zla, ali jedno je sigurno – sve nam mogu uzeti, ali stečeno znanje nikada. Vodeći se tom idejom, završio sam jednu od najstarijih i najcjenjenijih obrazovnih ustanova, Hacitepe Univerzitet u Ankari, priča nam Admir dodajući da turski obrazovani sistem omogućava studentima da izučavaju više grana nauke, pa je on tako odlučio spojiti ekonomiju i turizam.

Nakon studija, odlučio se vratiti u svoju BiH, rodno Sarajevo, jer je osjetio obavezu da zajedničkim snagama i znanjem gradi našu, u tom trenutku, infrastrukturalno i ekonomski razorenu državu. Aplicirao je na Konkurs za bankara u prvoj banci sa stranim kapitalom u BiH, tadašnjoj Turkish Ziraat Bank Bosnia u decembru 2003. godine.

– Tada sam postao član Ziraat porodice. I danas na isti način gledam na svoje kolege. Počeo sam od šaltera, osnova bankarstva i čuvenog : „Dobar dan, kako Vam mogu pomoći?“ To je stub karijere bankara. Danas, mladi ljudi bježe od toga. Svi žele biti menadžeri, direktori, a zaboravljaju osnovu.

POŠTENJE I PRAVIČNOST DAJU REZULTATE

Nakon mnogo pozicija i sektora te edukacija već pet godina je na poziciji direktora Sektora korporativnih komunikacija. I danas mu je, kaže, odnos s ljudima na prvom mjestu.

– Samo poštenje i pravičan odnos u poslu dugoročno daju rezultate. Ovo je malo tržište i manipulacije u poslovanju se nikada ne isplate. Moj tim mene vidi kao kolegu, ne kao nadređenog. Ponosan sam na brojne projekte i kampanje koje smo zajedno kreirali i implementirali, a posebno na posljednju kampanju za mobilno bankarstvo. Također, donacije i pomoć institucijama, te građanima kojima je to potrebno, čini me sretnim. Na kraju, moju karijeru uspješnom čini moj tim.

Naglašava kako je za svoj uspjeh posebno zahvalan roditeljima, jer su ga „učili životu“, a manje insistirali na lekcijama iz škole.

– Kod nas u kući „obraz“ je bila češća riječ od pozdrava. To je nešto što se čuva. Kao dječak nisam puno maštao, živio sam. Danas je isto. I danas imam taj dječiji osmijeh. Moj poslovni san čine sretni ljudi koji rade u mom timu, s kojima sam toliko blizak da znaju kada je moj rođendan, rođendan mog sina, koja je moja najdraža boja, ali i fudbalski tim za koji navijam. Ali, znam i ja bitne događaje u njihovim životima.

U bankarstvu je Admir često u poziciji da odluku mora donositi u trenutku. Zbog toga je važno biti na terenu, osluškivati, gledati i analizirati.

Morate biti kreativni, iskreni i spremni na kritike. Također, morate drugačije posmatrati stvari, jer marketing nije copy-paste. To je, bukvalno, trošenje novca vašeg šefa, s ciljem da on postigne veću zaradu. Ukoliko se to ne dešava, nešto pogrešno radite. Za kreativnost je najvažnija inspiracija. Naš sagovornik naglašava da ga najviše inspirira njegov sin Afan. – Oduševljava me njegova sloboda, iskrenost i dječija dobrota. Često on prvi vidi skice projekata i uvijek željno iščekujem njegovu reakciju. On je moj motiv da budem bolji čovjek, komšija, drug i direktor.

TIŠINA NEKAD VIŠE ZNAČI OD RIJEČI

U profesijama koje traže stalnu inovativnost svaki dan je drugačiji. Dinamika teče sve od trenutka buđenja, do vremena za odlazak kući. Neke stvari se, ipak, ne preskaču..

– Doručak s porodicom je na prvom mjestu, kao i ritual putovanja u vrtić. Radni dan počinje sastankom. Iskreno, pored poslovnih tema, uvijek se nađe prostora za sličice iz naših života. Radujemo se uspjesima, dobrim danima, ali i dijelimo tugu i probleme.

Slobodno vrijeme Admir provodi sa suprugom i sinom. Često je u prirodi. Tada uživa u svemu onom što prosječnom čovjeku nedostaje – slobodi, jednakosti i jednostavnosti…

– Biciklizam i ribolov su moja velika strast. Volim putovati širom BiH. Imam nekoliko prijatelja s kojim se družim svakog petka. Putujemo, pomažemo jedni drugima i ono najbitnije, razumijemo se i u tišini, koja nekad znači više od riječi.

A, druženja s prijateljima su prilika da se Admir okuša u kulinarskim vještinama. Tada njegov stariji brat Almir svira gitaru, tako da su ti susreti kombinacija smijeha, dobre muzike i ukusne hrane.

– Uživam pripremati hranu, to me istinski opušta. Nastojim da pronađem neke nove recepte kuhinja drugih zemalja. Italijanska, kao i turska kuhinja, veliki su izazov za mene, ali i način da usrećim ljude.

Admir uživa i u sportu. I sam vješt u fudbalu, naglašava kako je veliki navijač FK Sarajevo. Iskreno se obradovao novoj tituli svog omiljenog kluba, a otkrio nam je da navija i za FK Bešiktaš iz Istanbula. Vjeruje da sport spaja ljude, briše granice i za zemlje kakva je naša je veoma važan, jer nas promovira na svjetskom nivou. Mir se ne može kupiti

– Nikada neću zaboraviti naš plasman na Svjetskom fudbalskom prvenstvu u Brazilu. Plakao sam od sreće. Naglašava kako je moto koji ga u životu vodi – morate dati da bi dobili. Vjeruje da dijeljenjem dobivamo više, postajemo i materijalno, ali i duhovno bogatiji.

Stanje duha je mnogo važnije od materijalnog stanja, jer mir se ne može kupiti. Posljednje mjesece, uz korona virus, koji je većinu paralizirao, iskoristio je da radi, ali i pronikne u sebe.

– Radio sam sve vrijeme, ali sam vrijeme provodio razmišljajući. Najviše o tome kako smo zaboravili biti sretni, uzbuđeni i iskreni. Biti ljudi. Možda će zvučati čudno, ali ovaj virus za mene nije bolest. Ovo je jedna velika, možda i posljednja šansa svijetu da vjerujemo u ljude, ulažemo u nauku, slušamo dobru muziku, radujemo se izlascima u pozorište, odmaramo se uz knjigu, plešemo u stanu ako nam se pleše, ubijemo predrasude i volimo život, kaže na kraju Admir Murtezić.