Marija Spirkovska, osnivačica i direktorica kompanije Lilo Cosmetics d.o.o., koja se bavi prodajom kozmetičkih proizvoda, ponosna je vlasnica francuske bišonke Molly – koja malo koga može ostaviti ravnodušnim.

Molly je veoma socijalizirana i omiljena u društvu – no kako je vanredno stanje, uzrokovano pandemijom korona virus, utjecalo na Mariju i Molly i njihovu svakodnevnicu saznajte u nastavku…

Sve je počelo 17. marta, na moj rođendan, koji nismo mogli proslaviti, jer je već pandemija ušla u BiH, a onda od 18. marta, pa sve do danas Molly i ja smo u izoalciji – ali već sada uz opuštenije mjere, puno je lakše nego na početku.

Prvo što želim istaći je da od samog početka pandemije, na socijalnim mrežama počeli su kružiti razni naslovi – kako vlasnici svoje pse ostavljaju u azilima, u strahu da im ne bi njihovi psi prenijeli virus, bez obzira što je dosta stručnih i kompetentnih osoba pisalo i prenosilo da psi ne mogu ni da se zaraze, niti da prenose virus. Moj apel je svima, sada kada je sve malo bolje i bit će još bolje, vratite svoje pse i mačke kući, ili ako svog psa niste doživjele kao svog člana porodice, onda ga nemojte više ni imati…

Zašto ovo? Zato što je pas član porodice, i kad je dobro i kad je loše. Molly je inače socijalizirana i mnogo društevna, navikla je da bude s nama na poslu i da ima svoj neki režim, izlaske vani, druženja s drugim psima…

Kako je na početku bilo da policijski sat stupa od 17, to nam je najteže palo, jer od 17 do šest ujutro nismo mogli vani. Kupila sam pelene za svaki slučaj i kada sam postavila pelenu jednu na balkon, drugu u WC, Molly je imala izraz lica kojem sam se danima smijala. Htjela je reći:

– “Marija draga, šta je ovo, kakve su ove pelene, jesi li ti normalna ? Daj odluči se, učila si me, dok sam još bila beba, da ne trebam to raditi na pelenu, vodila me vani, vrištala okolo ispred zgrade –  piški Molly, a sad hoćeš da piškim tu?

– Hmmmmm, nešto mi je sumnjivo. Marija, ovo je neki test? Hoćeš da me zezneš? Eh, onda neću. Trpjet ću, ali neću pasti na testu.

Ništa! Misija pelena nije uspjela. Međutim, prvih nekoliko dana Molly je bila u fazonu… “Jaooooo, kući smo zajedno. Češkaj me, miluj, hajde da si igramo…”

Ali, kako su dani prolazili shvatila sam da joj fale ljudi, družba, i duge šetnje. Pošto smo napravili novi sistem izlaska vani – u tačno vrijeme, Molly je u nedostatku druženja svaku osobu, koju je uspjela da vidi oko zgrade – grlila i zvala na igru, ali bukvalno svaku… To je bilo pravo simpatično, jer je pokazala da ona ima toliko ljubavi u sebi i da želi svakome da je pokaže…

Nije nikakva tajna da je Molly završila obuku za pse u Dogs Trustu – školi za pse i, naravno, nastavili smo i dalje, nas dvije, svaki dan učiti nove trikove… Smijale smo se, uživale, ali me iznenadilo sljedeće…

Od prvog dana, kada smo išli vani uspjeli smo zajedno, da poslije povratka iz šetnje, uz nekoliko mojih riječi – higijenu za Molly završimo u tuš kabini. Zamislite, čeka me pred vratima – da skinem rukavice operem ruke i onda polako uđe u tuš kabinu i strpljivo me čeka.

To mi je puno olakšalo sve, jer je postalo pravilo i tako se ponašala sve vrijeme. Redovno smo koristle i Urban dog – šampon za pse koji je prirodni i hvala Bogu od puno pranja dlaka nije sekundu lošija… Naravno, navečer smo mazali šape balzamom (Urban dog) … Kada je češljanje u pitanju malo je bilo teže, ali nam je dosta pomogao sprej za raščešljavanje…

Sve sam to podijelila na socijalnim mrežama, jer ima dosta ljudi koji vole i prate naša dešavanja s Molly, pa sam po potrebi i pomogla i dala nekoliko savjeta svima koji su me pitali kako da to izvježbaju sa svojim cukama. Nisam nikakav stručnjak, međutim, mislim da moj odnos s Molly i način na kojoj komuniciramo je bio motiv i inspiracija za mnoge i to mi je razlog da smo uspjeli makar malo pomoći .

Eh, boravak doma – to je pravi rock and roll. Marija i Molly zatvoreni doma (smijeh), nemoguća misija, jer obje smo provodile dosta vremena vani osim posla, aktivnosti od šetnje sporta i druženje, a odjednom zatvorene… Nisam dozvolila, a Bogami nije ni Molly, da nas uhvati panika, strah, loše misli nego sam napravila da imamo po cijeli dan obaveze i aktivnosti kako bi vrijeme brže prolazilo…

Kada je vrijeme mog treninga Molly pola treninga se vrti oko mene i šapom me doziva i ometa, ali već kako su dani prolazili skontala je da to radim redovno, počela je sjediti na krevetu i pomno me čeka da završim, a već oko nje ima nekoliko igračaka koje me čekaju za poslije. Mislim show program.

Onda smo imali operaciju sađenja cvijeća na balkonu, gdje je isto participirala kada joj kažem: Molly, daj šapu i drži tu. Ona je to shvatila kao igru i držala je. Naravno za to je dobila nagradu. Super smo se zabavile i završile uspješno aktivnosti na balkonu.

Onda naravno bude period kada joj dosadim, pa glumi da je mrtva – kada joj se obraćam, pa sam to nekoliko puta snimila i podijelila na socijalnim mrežama i ako ništa drugo, uspjeli smo malo nasmijati ljude…

Nekoliko puta smo se posvađale (smijeh). OK mi je jednom na dan da se posvađamo i to bude veoma smiješno i zabavno… Uspjele smo snimiti dosta videa.

Pošto od kuće radim, Molly sjedi sve vrijeme pored mene i čeka da završim kako bismo na pauzi otišle krug oko zgrade.

Održavanje, čistoća stana i stalno usisavanje i čišćenje podova je rezultiralo da joj usisivač više ne smeta, više ga ni ne čuje. Svaki put kada se možda malo zabrinem, ona osjeti da mi pada energija, dođe i počne me grliti, ljubiti i zove, hajde da se igramo, tako da nisam imala prosotora za loše misli i negativnosti…

Znam da joj fali sve i meni fali sve. Međutim Molly mi olakšala ove dane u izolaciji i jedva čekamo da se vratimo u neku našu normalu. Uspjele smo i poboljšati našu relaciju tokom izolacije.

Molly mi je pokazala, još jednom, da je pravi vjerni drug koji ne da nikako da Marija bude tužna. Izvodila je danima neke gluposti kako bi me animirala…

Naravno, navečer pogledamo neki film, kada čitam knjigu onda je ona u krilu i očekuje da je mazim.

Molly mi je pomogla da ovaj period prođe lakše, brže i još jednom pokazala da moramo imati strpljenja, da smo fleksibilni, te da mijenjamo navike po potrebi i da se adaptiramo brzo na nove uslove… I nekako zajedno nam je bilo lakše da sve to izdržimo.

Vaskrs s Molly

– Ove godine Vaskrs se slavio doma. Tri dana sam spremala, bojila i ukrašavala jaja, a Molly, na stolici do mene, sve vrijeme je čekala nešto da pojede. Ukrašavala je i jaja sa mnom – sve dok sam pravila kolače.