Petina ljudi u svijetu subjektivno doživljava nepodnošljivost hrane

Piše: dr. Sabina Hauge 

Mislite li da ne podnosite mlijeko, hljeb ili voće? Vlastito uvjerenje da se ne podnosi neka hrana izgleda da je usko vezana za dijagnoze kao što su podraženo crijevo, fibromialgija ili hronični umor. Ljudi koji se žale na jedno ili drugo nerijetko se doživljavaju kao problematični ili dosadni. I tako dok neko tvrdi da je hrana koju jedemo istovremeno naš lijek, ona očigledno za nekog može biti i štetna. Uzrok zašto neko reagira na hranu veoma je složen i često predstavlja kombinaciju gena i faktora sredine.

Mlijeko, bjelance, soja i kikiriki

Postaviti pravu dijagnozu takvog stanja važno je, ali i teško. Čak i kod nekih jednostavnih stanja kao što je nepodnošljivost laktoze, danas se dijagnostika suočava s problemima gdje gen test više ne predstavlja zlatni standard, jer novije studije dovode u vezu i druge gene kao uzroke sekundarne intolerancije na laktozu.

Smatra se da petina ljudi u svijetu subjektivno doživljava nepodnošljivost hrane. Reakcije na hranu možemo podijeliti na imunološke, probleme s razgradnjom materija u probavnom sistemu i toksične reakcije.

Imunološke reakcije nazivamo i hipersenzibilitetom pod kojim podrazumijevamo preosjetljivost ili alergiju na hranu. Prisutna je kod 2-3% populacije, a najčešće namirnice kod kojih se javlja jedna takva reakcija su mlijeko, bjelance, soja i kikiriki. Dolazi do izražaja ubrzo poslije unosa hrane, nekada za nekoliko sekundi. Navedene namirnice aktiviraju materiju u tijelu nazvanu IgE – antitijela koja opet aktiviraju oslobađanje histamina koji dovodi do alergijske reakcije. Ovakve alergijske reakcije mogu prouzrokovati i životno opasne situacije.

Problemi s razgradnjom hrane nastaju zbog veoma male produkcije enzima potrebnih za razgradnju proteina, karbohidrata i masnoće.

Kada jedemo proteine, enzimi probavnog trakta ih razgrađuju u peptide – kraće lance proteina, a zatim u aminokiseline koje se dalje koriste u našim crijevima za izgradnju našeg organizma i njegove važne funkcije, naprimjer, nervnog sistema.

Tipične probleme razgradnje kod karbohidrata vidimo kod laktoze i fruktoze. Računa se da 2-8% populacije u Zapadnoj Evropi ima takve probleme. Nepodnošljivost laktoze karakterizira drugačiji mehanizam nego što je slučaj kod imunološke reakcije na mlijeko. Kada se laktoza i fruktoza ne razgrade, koriste ih naše crijevne bakterije, a nelagoda je da se oslobađaju gasovi kao i druge stomačne tegobe poput proljeva, zatvora i nadutosti.

Kod nedovoljne razgradnje masnoća, 7% od unesene masnoće nalazimo u stolici. Najčešći problem predstavlja smanjeno oslobađanje enzima iz pankreasa ili smanjena apsorpcija žuči – 95% žučnih kiselina apsorbira se u zadnjem dijelu tankog crijeva. Tipične tegobe kod ovog poremećaja su bijela stolica ili ponekad vodenasti proljev.

 Riječ istraživača

Istraživači A. Berstad, R. Undeseth, R. Lind i J. Valeur, čiju je studiju objavio Scandinavian Journal of Gastroenterology u maju 2012., ispitali su 84 osobe koje su bile upućene na ispitivanje problema sa stomačnim tegobama. Radilo se o osobama koje su same ustanovile da su njihovi problemi uzrokovani osjetljivošću na neke vrste namirnica.

Pokazalo se da su svi osim jednog dobili dijagnozu IBS, odnosno podraženo crijevo, te su također imali simptome hroničnog umora, a 71% ispitanika imao je simptome fibromijalgije. Fibromialgija se inače prepoznaje pipanjem osjetljivih čvorova  u mišićima. Kod podraženog crijeva osjeća se nelagoda u gornjem dijelu stomaka, nagon na povraćanje i česte stolice.

Hronični umor javlja se kod 0,2% populacije, mnogih mladih ljudi. Karakteristike hroničnog umora su simptomi poput temperature, natečenih limfnih čvorova, bolova u mišićima i kostima, napada straha, problema s ravnotežom, depresije, problema s pamćenjem, koncentracijom ili spavanjem. Iza svih ovakvih stanja leži jedan zajednički uzrok vezan za probleme probave, napisali su Berstad i njegove kolege u Scandinavian Journal of Gastroenterology.

Istraživači naglašavaju također da je problem u poremećaju crijevne flore. Teško probavljivi karbohidrati ne razgrađuju se u tankom crijevu, već kvasaju u debelom crijevu, što izaziva probleme.

Oko 50% osoba s intolerancijom na hranu ima probavne smetnje: nadutost, sindrom podraženog crijeva, zatvor, proljev i bolove u stomaku.

 Optimalno liječenje

 Između 4 i 10% svih konsultacija kod doktora uključuje pacijente s nejasnim simptomima u probavnom sistemu. Većina tih smetnji naziva se funkcionalnim stomačnim i crijevnim smetnjama (simptomi podraženog crijeva – IBS). Nema jasnog organskog uzroka ovom stanju.

Norveški istraživači smatraju da su mnogi simptomi potcijenjeni kod pacijenata s dijagnozom IBS-a, te da bolesti kao fibromijalgija, hronični umor i IBS imaju isti uzrok, a on se krije u poremećaju probavnog sistema.

 Optimalno liječenje je prije svega dijagnostika stanja kod osoba gdje se sumnja da postoji intolerancija na hranu. Zahvaljujući uspostavljenoj dijeti simptomi na određene namirnice mogu se eliminirati, a da se ne poremeti unošenje vrijednih namirnica potrebnih organizmu, te ne stvaraju posebni troškovi zbog ishrane.