Alma Telibečirević, umjetnica i project manager freelancer, nastanjena u SAD-u, sa suprugom Matom, safari vodičem, i prijateljicom posjetila je Brazil i zabilježila nesvakidašnje prizore Amazona i Pantanala

 “Putovanje i promjena mjesta daju umu novu snagu” (Seneka)

Putovati za mene već odavno znači živjeti. Volim otkrivati nove kutke naše prekrasne planete i iznimno sam zahvalna da mi se takve prilike pruže s vremena na vrijeme. S obzirom na to da sam udata za čovjeka čije je zvanično zanimanje “safari vodič”, Afriku sam poprilično upoznala – za sada sam bila u 10 zemalja. Priroda, životinje i kultura bitni su faktori koji mi pomažu u odluci gdje ići i šta vidjeti.

 Najveća močvara na svijetu

Prašuma Amazon bila je oduvijek negdje pri vrhu ljestvice putovanja na koja želim otići. U toku naše pretrage gdje i kako, naučili smo da je Pantanal, inače najveća močvara na planeti, mjesto koje ne bismo smjeli zaobići ako već idemo u Brazil. Tako da smo s predivnom prijateljicom iz Amerike – Anne, Mat i ja odlučili pokušati pronaći putovanje koje će nas odvesti u najzanimljivije dijelove Brazila.

Finalni rezultat bio je: 4 dana na brodu u Pantanalu, 2 dana na eko-farmi u Pantanalu i 4 dana u Amazonu, nakon čega bi moja prijateljica Jaqueline, rođena u Riju, došla u hotel u Sao Paulu po nas i svi skupa bismo uživali u vožnji do Rio de Janerioa spoznajući iz njene perspektive fenomenalni grad, čiji je zaliv Guanarabara jedno od svjetskih prirodnih čuda.

Smještena u tri zemlje, Pantanal je najveća močvara na svijetu. Najveći dio je u Brazilu, potom Boliviji i Paragvaju. U Pantanalu postoji nekoliko različitih podregionalnih ekosistema i zbog toga je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine kao najveći svjetski slatkovodni ekosistem koji buja raznovrsnošću živog svijeta. Ovo je dom mnogobrojnih životinjskih vrsta: 650 vrsta ptica, 400 vrsta riba, 480 vrsta reptila i 80 vrsta sisavaca. Inače je mjesto koje posjeduje najveći broj jaguara i kajmana na svijetu. S tim predznanjem smjestili smo se na brodu na rijeci Piquiri povezanom s rijekom Cuiaba, gdje smo iduća 4 dana proveli na manjim brodićima vozeći se uzduž i poprijeko u potrazi za prekrasnim životinjama, sve uz pomoć fenomenalnog vodiča Jaoa. Na putu od gradića Cuiaba do Porto Jofre, odakle se dolazi do navedenog broda, prešli smo preko 122 mala, većinom drvena, mosta kroz Transpantaneirau, gdje smo usput vidjeli dva jaguara, lisicu koja jede rakove, mnoštvo kajmana, rakuna, kao najavu svega što možemo da vidimo u Pantanalu.

Tokom 4 dana boravka na brodu, a potom 2 dana na eko farmi Arararas, isto u Pantanalu, vidjeli smo iz blizine mnoštvo prekrasnih vrsta ptica s čudesnim bojama. Jaguare koji love kapibare i kajmane, mravojede, tapire, jelene koji su endemični za taj predio, kopnenu kornjaču, džinovske vidre, kao i žutu anakondu svojstvenu za Pantanal. Kapibare su najveća vrsta glodavaca na svijetu. Njihovo ime potiče od riječi Kapiyva iz jezika starosjedilaca, što znači vlasnik trava. Njihovo naučno ime, hydrochaeris, u grčkom jeziku znači vodena svinja. Tokom boravka na eko farmi imali smo priliku da im se približimo, pošto su uporno tražile da im damo mango sa susjednog drveta koje bi potom u potpunosti pojele, skupa sa sjemenkom. Tu smo imali priliku i da se družimo s Lararaom, Ara papagajem, koji je često dolazio da se druži s gostima i ukrade im pokoju voćku koja bi ostala od ručka ili doručka.

Araras, eko hotel/farma, imao je i fontanu gdje bi dolazile razne ptice da se okrijepe, pa smo tu vidjeli i više vrsta tukana. Tukani su karakteristični po svom ogromnom kljunu jarkih boja i po neobičnom perju. Imaju najveći kljun od svih ptica, srazmjerno njihovom tijelu. Najveća vrsta tukana su toko tukani, a meni lično najljepša vrsta su arakari tukani, dosta manji od toko tukana, ali s nevjerovatnim kombinacijama boja, kako na perju tako i na kljunu.

 Prašuma Amazon

Kada se spomene Amazon, najčešće se misli na Boliviju ili Peru, a ako govorimo o Brazilu, onda nam Manaus prvi pada na pamet. Nas troje smo i u ovom slučaju odlučili da budemo nekonvencionalni i da posjetimo dio Amazona o kome se toliko ne priča. Riječ je o zaštićenom prirodnom parku Cristalino džungla, sat vremena udaljenosti od malenog gradića Alta Floresta. Smjestili smo se u jednom od najboljih eko hotela, kako ga je proglasio National Geographic, Cristalino Lodge. Koncept ovog eko hotela je da se kreira prostor za smještaj osoba koje žele da spoznaju prašumu Amazon kroz planinarenja, promatranje životinja i prirode unutar ovog dragulja u južnom dijelu Amazona, jednoj od najbitnijih regija Amazona s aspekta bio-različitosti.

Iskoristili smo boravak unutar veličanstvene prašume da planinarimo što je moguće više i divimo se veličanstvenosti prirode, u pratnji našeg vodiča, vrsnog ekologa Rafaela Ferraza. U blizini hotela se nalaze i dva velika tornja za posmatranje visine do 54 metra. S njih se može vidjeti prašuma u nedogled i mnogo ptica. Imali smo čast vidjeti drvo brazilskog oraha, čija starost se procjenjuje na između 800 i 1000 godina. Također smo naučili da bi se brazilski orah trebao ustvari zvati amazonski orah, jer je specifičan za cijelo područje prašume Amazon, a ne samo za dio koji je u Brazilu.

U domenu ishrane, naučila sam da Brazilci između ostalog veoma vole indijski orah, ili kako ga oni zovu cashew jabuka, ali ne samo orah već cijelu jabuku. Od toga prave koktele, a jedu je za doručak. Ukus je veoma neobičan. Nešto između manga i svježeg krastavca.

Prašuma Amazon smatra se plućima naše lijepe planete i zbog toga što proizvodi oko 20% oksigena planete Zemlje. Posebno me je fascinirala grandioznost prirode, osjećaja da smo mali u odnosu na ta silna stoljeća  koj su ta drveća i priroda preživjeli.

 Ljepote Rio de Janeira

U 9 ujutro u hotelu u Sao Paulu po nas je došla moja prekrasna “Karioka” – Jaqueline. Ljude iz Rio de Janeiroa inače zovu Karioke. Sjeli smo u auto i za nekoliko sati već bili u najstarijem nacionalnom parku u Brazilu, koji se nalazi na pola puta između Sao Pauloa i Rio de Janerioa, te Itatitaia parku.

Tu smo proveli nekoliko sati u potrazi za marmosetima, različitim pticama, dok su sljedeća četiri dana protekla u pokušaju da se obuhvati što je moguće vise ljepote Rio de Janeira.

Posjetili smo muzeje moderne umjetnosti, turističko odrediše Muzej sutrašnjice, jednu od najvećih atrakcija Rio de Janeira. Muzej sutrašnjice na veoma kreativan i naučan način prezentira u kojem stadiju se naša planeta nalazi, dok nam istovremeno daje moguće solucije za bolju sutrašnjicu.

Ovaj muzej, između ostalog, kroz svoju arhitekturu istražuje i predstavlja odnose između ovog milionskog grada i prirodnog okruženja. Cilj mu je od početka bio da bude samoodrživ. Voda iz zaliva koristi se za reguliranje temperature vazduha u muzeju, opremljen je i solarnim panelima koji generiraju solarnu energiju za potrebe muzeja, pa samim tim muzej troši 40% manje energije od drugih sličnih objekata. Muzej je otvoren pred olimpijske igre u Rio de Janeirou 2016.

Ostatak vremena smo iskoristili da posjetimo najveći mural na svijetu koji je kreirao brazilski umjetnik Eduardo Kobra, također povodom olimpijskih igara. Njime je želio prikazati veličanstvenosti ljudske raznovrsnosti na našoj planeti. Navečer smo otkrivali barove na Copacabani i susreli se s Bosankom Lejlom Kapetanović Rodrigues i njenim suprugom Pedrom, inače Brazilcem.

Posljednji dan smo iskoristili za posjetu gradske botaničke bašte i večernji ples na krovu jednog od hotela u Copacabani s pogledom na plažu.

Rio de Janeiro se suočava s izazovima, od narastajuće korupcije, ekonomske krize do neriješenih problema s favelama unutar i oko grada. No, uprkos svim tim problemima grad ne gubi svoju magičnost i ima itekako šta da pruži posjetiocima.

Brazil me je ostavio bez riječi, velika je to i raznovrsna zemlja s prekrasnom različitosti i velikodušnosti lokalnog stanovništva.