Školsko zvono tradicionalno u septembru poziva nove đake, đake prvake u školske klupe. Ovaj period je za roditelje i djecu veoma važan trenutak. Najmlađi ga doživljavaju kao period promjena, neki se raduju, dok se drugi boje obaveza koje ih očekuju. Roditelji obično bivaju preplavljeni emocijama, posebno ako prvo dijete upisuju u školu. Izloženi su izuzetnom stresu. Naša ekipa odlučila je razgovarati s roditeljima, čiji mezimci u ovoj školskoj godini postaju školarci

Piše: Indira Delić

Marija i Steffen Hudolin

Najbolji đaci su oni koji prvi razred počinju nespremni

Marija i Steffen Hudolin, komunikologinja i blogerica, te diplomata Evropske unije u Srbiji, iskusni su roditelji. Ovaj par kod kuće ima veliko bogatstvo – četvero djece. Polazak djeteta u prvi razred nije im stran. Pia Marie im je treće dijete koje od septembra sjedi u školskim klupama.

– S obzirom na to da je polazak u školu sam po sebi velika promjena i za nas i za dijete, nastojimo da od toga ne pravimo bauk i ne zastrašujemo ga pričama o velikoj odgovornosti i obavezama. Zapamtila sam jednu veoma bitnu rečenicu koju nam je kćerkina učiteljica rekla prvi dan škole: “Najbolji đaci su oni koji prvi razred počinju nespremni. Djeca ne moraju znati čitati, pisati, brojati, ali trebaju znati slušati, pratiti i čuti sadržaje koje uče” – prisjetila se Marija.

Naša sagovornica tvrdi da je najbitnije školu ne prikazivati kao mjesto u kojem djetinjstvo prestaje, te kao mjesto u kojem se dijete konstantno procjenjuje.

– Nama kao roditeljima je veoma važno da dijete tokom odrastanja ima podršku u svim aspektima razvoja i da škola, pored porodice, ima poticajni efekat za razvoj socijalnih vještina i emocionalne zrelosti, te da razvija odnose u kojima će se naše dijete osjećati sretno i sigurno.

Marija i Steffen su iz prethodnih iskustava naučili da polazak u prvi razred, ukoliko su roditelji zabrinuti i pod stresom, kod djece može stvoriti nepotrebni strah.

– Bez obzira što se nama možda to podrazumijeva, suprug i ja glasno i jasno izgovaramo, te dajemo djetetu podršku: “Bit ćemo uz tebe šta god da se dogodi”, ili: “Polazak u prvi razred je pokazatelj da si narastao”… Mislim da na ovakav način, osim podrške, podižemo djetetovo samopouzdanje, koje je najbitnije prvih dana prilagođavanja.

Poznata blogerica se prisjetila i svog polaska u prvi razred. U novu životnu etapu zakoračila je s osmijehom i velikim ruksakom na leđima. Majka i otac su joj rekli da je čekaju nova druženja, učenje, mnogo lijepih trenutaka, ali i dosta novih odgovornosti.

– Kao i moji roditelji i ja se trudim da kroz pozitivnu sliku djetetu približim koncept škole, pogotovo što je ovaj period pun iznenađenja i novih okolnosti na koje treba da se navikne. Povjerenje ovdje igra veliku ulogu i mora ići u dva smjera: i roditelja prema djetetu i djeteta prema školi. Sve to predstavlja veliku promjenu i na neki način je prvi veliki korak na putu ka zrelosti djeteta.

 Aida i Omar Bećirhodžić 

Foto: Edvin Kalić

Napravili smo zajednički plan

Aida i Omar Bećirhodžić, novinarka na televiziji Al Jazeera, te direktor ključnih kupaca u kompaniji L’Oréal prvi put spremaju prvačića u školu. Došlo je vrijeme da stariji sin Ali krene u prvi razred, a pored podrške roditelja uz njega je i mlađi brat Harun.

– Mišljenja smo da su prvi školski dani najbitniji za dijete i nastavak daljeg školovanja. Još od vrtića radimo na socijalnoj i emotivnoj pripremi za obaveze koje dolaze. O školi govorimo lijepo, ali se i trudimo da našeg prvačića pripremimo na realnost obaveza i pravila koja se moraju poštovati tamo. Dijelimo svoja sjećanja i iskustva s početka našeg školovanja. Napravili smo zajednički plan šta kupiti, a šta ne. Zajedno smo obavili nabavku školske opreme. Odredili smo mjesto za školski kutak. Igrali se, vježbali koncentraciju, pamćenje, obišli škole. Nećete vjerovati, tokom predstavljanja škole naš sin je upoznao jednu od učiteljica koja je tada s djecom provela 40-ak minuta. Toliko ga je dojmila, da nije bilo teško odlučiti koju školu izabrati.

Aida kaže da je djetetu veoma važno usaditi vrijednosti kako bi lakše koračalo kroz život, te rasterećeno živjelo školske dane.

– Kao roditelji smatramo da je bitno da se uči s razumijevanjem, a ne samo reproducira stečeno znanje. Očekujemo podršku kako nastavnog osoblja tako i sistema. Trudimo se da ne budemo uzbuđeni. Polazak u školu je normalan dio odrastanja svakog djeteta. Stresa, a ni straha za sada nema. Naš prvačić jedva čeka da sjedne u svoju školsku klupu.

Svog polaska u prvi razred naša sagovornica se ne sjeća zbog nemilih dešavanja koja su zadesila našu zemlju.

– Rat je, nažalost, zameo sva sjećanja vezana za moje prve školske dane. Ali, sjećam se svog učitelja. Te blage naravi, tihog glasa, autoriteta koji je bez izuzetaka poštovalo 30 prvačića u razredu.

Anisa i Dejan Šehović

Foto: Muamer Kolar

Lakše je s drugim djetetom

Anisa Fočo-Šehović i Dejan Šehović, vlasnica beauty studija D&D i master edukatorica za permanentnu šminku i nokte, depilaciju i nadogradnju trepavica, te dugogodišnji zaposlenik BH Telecoma, s radošću su svoju kćerku Diju upisali u prvi razred osnovne škole.

– Veoma smo ponosni na našu djevojčicu. Iskreno, moram priznati da je ovaj put dosta lakše, jer smo sve ovo jednom prošli. Roditelji smo i dječaka Danisa koji je šesti razred. Kupovina je obavljena, sav školski pribor je kupljen, još nam fale neke sitnice – kazala je Anisa uoči početka školske godine, a na njenu priču kroz osmijeh se nadovezao suprug Dejan, njena najveća podrška i privatno i poslovno.

Tata se psihički priprema na zadaću (smijeh).

Anisa je uvjerena da će s djevojčicom biti lakše pri obavljanju školskih obaveza, isključivo jer su one, njen je stav, po prirodi staloženije i mirnije.

– Dija je zaista spremna za prvi razred. Kod nje nema straha. Društvena je. Voli djecu i istraživati. Ne bojim se njenog susreta s novom okolinom. Uz polazak u školu, ima veliku želju i da trenira gimnastiku, tako da će u narednom periodu imati mnogo obaveza.

Naša sagovornica tvrdi da se danas dosta više pažnje posvećuje djeci. Brine se oko svakog detalja. No, ipak ponosna je i na svoje roditelje koji su joj pružali podršku tokom školovanja, te donošenja životnih odluka.

– Iako sam danas u svijetu ljepote, po struci sam ekonomistica, a u privatni biznis sam ušla najviše zbog rahmetli oca, koji je bio privatnik. Bila sam vrijedan đak, otac i majka su mi uvijek davali elan da nastavim dalje.