Amna Muhamedović prva je osoba koja je diplomirala čistom 10-kom na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Iza nje su velika borba, mnogo neprospavanih noći i činjenica da je baš ona najbolja tokom 73-godišnjeg postojanja ove institucije

Piše: Indira Delić; foto: Muamer Kolar

Bosna i Hercegovina oduvijek je bila rasadnik talenata svih vrsta. Prepuna je uspješnih, vrijednih mladih ljudi, koji, uprkos lošoj općoj i političkoj klimi, odlučuju ostati u našoj zemlji, te sposobnošću graditi svoje snove.

Mnogo sati učenja

Jedna od takvih je i Amna Muhamedović, prva osoba koja je diplomirala s prosjekom 10 na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Ova dama kaže da je tokom studiranja bilo dosta neprospavanih noći, za četiri godine pregledala je svega šest filmova, no vrijeme za trening, putovanja i druženje s prijateljima je pronalazila. Da nije pravnica, bavila bi se elektrotehnikom.

– Kada me ljudi pitaju je li bilo teško postići ovakav uspjeh, uvijek se nasmiješim i kažem da postoje dva aspekta percipiranja te teškoće. S jedne strane, objektivno, koja kaže: “Da je bilo lagano neko bi već do sada ga postigao.” S druge strane, moje subjektivno sagledavanje govori da mi uopće nije bilo teško. Kada pogledam iza sebe, vidim zaista samo lijepe trenutke, radost, pozitivnu energiju u svemu. Taj period, iako zasigurno period u kojem sam se objektivno najviše isforsirala do sada, za mene predstavlja najljepši u mom životu. Ali, da ne bi sve bilo toliko bajno, jer bilo gdje u životu teško da možemo naći situaciju koja je potpuno roza, tako je i ovdje. Iza ovog uspjeha se zaista krije mnogo sati učenja, kad ovu konstataciju spomenem, uvijek mi je lakše izbrojati koliko nisam učila, nego obratno. Zidovi kriju i mnogo potrošenih živaca i nervoze. Ne mogu reći da ni suza nije bilo. Svima bih poručila da se sve može, ukoliko se želi i ukoliko se radi na tome. Koliko god ovo zvučalo kao kliše, istina je – počinje priču Amna, ambiciozna djevojka, koja voli ostaviti trag u svemu što uzme u svoje ruke. U osnovnoj i srednjoj školi bila je učenica generacije. Osvajala je prve nagrade na takmičenjima iz matematike, odbojke, trčanju, pisanju…

– Adrenalin, neizvjesnost, težina zadatka me pokreću naprijed. Osim tog unutrašnjeg nagona, velika motivacija su mi bili osmijeh i ogroman ponos na licu mojih roditelja kada postignem neki uspjeh. Učiniti njih, sestru, porodicu, momka i prijatelje toliko ponosnim je jedna posebna dimenzija osjećaja. Putovanja, koja sam planirala prije semestra, uz sve to su me podsticala i gurala naprijed. Težeći ka jednom cilju postizali su se i drugi.

 Posjeta 30 država

Kako je Amna upisala fakultet iz ogromne ljubavi, tako je zavoljela i veliki broj oblasti, posebno građansko i krivično pravo. Velika je optimistkinja i voli putovati.

– Putovanja su čudo. Oplemenjuju nas i mnogo uče. Za svoje 23 godine posjetila sam više od 30 država na što sam veoma ponosna -govori Amna, koja je odlučila nastaviti školovanje na Pravnom fakultetu, te upisati master studij, smjer Krivično-pravni. Svim budućim studentima poručuje da slijede svoje srce i osjećanja pri donošenju odluke o životnom pozivu.

– Posao koji se voli i kojem se radujemo svaki dan više nije posao, nego zabava, a ima li išta ljepše kada nam zabava donosi materijalnu korist?