Maja Hadžiselimović, inžinjerka mehatronike, programira robote za blisku saradnju s ljudima. Zeničanka koja živi i radi u Njemačkoj učestvovala je u proizvodnji prvog evropskog industrijskog egzoskeleta, a njen kod stoji i iza proizvodnje novog Volkswagenovog električnog automobila, koji će se na tržištu naći krajem oktobra

Piše: Elma Zećo; foto: Muamer Kolar

Umjetna inteligencija ulazi u urede i tvornice mijenjajući brzo profile radnih mjesta. Roboti podržavaju ljude na mnogim mjestima u njihovom svakodnevnom radu, dok njihova upotreba enormno potiče produktivnost i privredni rast, bez nužnog negativnog utjecaja na broj zaposlenih. Iako su još uvijek u manjini u ovoj branši, inžinjerke i izumiteljice vrše impresivne korake oblikujući naše sadašnje i buduće odnose s robotima.

 Moj zadatak

Misterija koja u očima ljudi obavija robotiku i automatiku za Maju Hadžiselimović (27), Zeničanku s mjestom prebivališta u Njemačkoj, gdje radi u kompaniji MRK-Systeme u Augsburgu, bila je dovoljan izazov da s lakoćom izabere profesiju svog života. Ona programira robota, omogućava mu komunikaciju sa svim senzorima i popratnim uređajima koji se nalaze u proizvodnoj liniji, osigurava sigurnost kako bi se uslijed greške sve odigralo sigurno i za radnika i za cijeli sistem.

– Kada jedna kompanija, naprimjer, autoindustrija, odluči da jedan dio svog procesa automatizira upotrebom robota, firma u kojoj radim vrši taj cijeli proces: dizajn, procjenu rizika i efikasnosti, programiranje i integraciju robota i senzora u jednu proizvodnu liniju. Najviše radim na integraciji robota koji blisko sarađuju s ljudima, što znači da više nema zaštitnih ograda između robota i ljudi. Ljudi i roboti rade zajedno na način da roboti preuzimaju na sebe teži dio posla, dok ljudima ostaje lakši i kvalitetniji posao koji treba da obave. Moj zadatak je da na osnovu postojećih standarda vezanih za zajednički rad robota i ljudi osiguram da prilikom sudara s robotom radnik ostaje neozlijeđen, ili da se rizik svede na minimum – kaže Maja s kojom smo se susreli tokom odmora u BiH, koji svaki put pokušava uvezati s edukativnim aktivnostima. I ovoga puta družila se sa studentima na temu poslovnih komunikacija.

Volim da se družim s mladima na našim fakultetima, da im prenosim iskustva, dam savjete i ispričam svoju priču. Prošle godine sam bila na Mašinskom fakultetu, a ove godine je održana radionica na Pravnom fakultetu. S obzirom na to da sam u sklopu svoje firme zadužena za regrutaciju novih studenata, to je prilika za sve studente da saznaju kako napisati kvalitetan CV, motivacijsko pismo, kako se predstaviti poslodavcima… Primijetila sam, a znam i iz ličnog iskustva, da se malo vremena posvećuje upravo poslovnoj komunikaciji – govori Maja, koja je u saradnji s Univerzitetom u Zenici organizirala i radionicu Praksom do uspjeha.

Kvalitetniji radni uslovi

Svoj put ka zvanju master inžinjerke mehatronike započela je u Sarajevu na Elektrotehničkom fakultetu na Odsjeku za automatiku i elektroniku. Potom je kao dobitnica ERASMUS stipendije otputovala na studij u Maribor. Konačna stanica bio je Fakultet tehničkih nauka u Novom Sadu odakle odlazi na stručnu praksu u Augsburg, gdje će napisati svoj master rad i ostati. Gdje god da se našla, učila je o životu i struci od različitih ljudi koji su dali doprinos na njenim životnim stazama. Kao i mnogima, i njoj je inspiracija bila profesorica Branislava Peruničić.

– Moja profesija nije samo IT, radim i na terenu, gdje je procenat žena nizak. U IT-iju ih je sve više. Na terenu su me kolege s trideset godina radnog staža sa zanimanjem pitale otkud ja tu, šta radim. Bilo mi je čudno na početku, jer sam poprilično mlada dobila odgovorne poslove. Htjela sam se samoj sebi dokazati, nisam željela da me bude strah kada dolazim na novi teren, trebalo mi je malo samopouzdanja. A kolegama je trebalo malo vremena da se naviknu na mene, da ne bude: “Eh, ona plavuša što programira” (smijeh). Mislim da s obje strane mora doći do koraka naprijed, to nije samo jedna strana koja se treba mijenjati, s obje strane treba doći ruka pomirenja i prihvatanje da je raznolikost prednost u svim projektima.

Osim u kompaniji MRK-Systeme, Maja je angažirana također na razvoju industrijskih egzoskeleta u firmi German Bionic, koja je napravila prvi evropski industrijski egzoskelet.

– Egzoskelet se koristi kako bi radnicima omogućio lakše premještanje i podizanje predmeta. Prilikom podizanja nekog tereta, motori na egzoskeletu preuzimaju dio tereta na sebe i raspoređuju ga s donjeg dijela leđa na naše butine, ramena, tako da se smanjuje pritisak na donji dio leđa. Egzoskelet je namijenjen za podizanje predmeta do 20 kg. Prepoznali smo da je to glavni izazov u današnjoj industriji, jer za sve predmete teže od 20 kg postoje određeni manipulatori ili roboti. Radnicima 20 kg nije bezazleno, jer se javljaju bolovi u donjem dijelu leđa. Često se zbog toga javlja problem kako integrirati radnika ponovo u proizvodnju, zadržati ga u radu, da ne mora prerano otići u penziju. Ovim izumom omogućuje se kvalitetnije radno mjesto.

Odmor bez tehnologije

Prošle su četiri i po godine otkako Maja radi u Njemačkoj. Novi projekti su je odveli i u SAD kao i Kinu, koja ju je posebno oduševila.

– Voljela bih da što više radim vani, dakle, van Njemačke. Boravak u Kini totalno je promijenio moje shvatanje koncepta Made in China. Ne gledam na to kao na nešto nekvalitetno. Veliko je zadovoljstvo raditi s Kinezima. Njihove radne navike su zahtjevnije nego u Evropi. Veoma su pedantni u poslu, obraćaju pažnju na kvalitetu, veoma su striktni, dobro organizirani i veoma motivirani da postanu broj 1 u oblasti automatike i robotike. Inače, svjetska prodaja robota je veća u Kini nego u ostatku svijeta zajedno.

Dok u BiH, kaže Maja, ne postoji pogodan teren za saradnju ljudi i robota, u nekim zemljama okruženja se primjećuje napredak. Stoga ne isključuje mogućnost da se jednoga dana svojim poslom počne baviti u regionu.

Voljela bih kada bi dio svjetske robotike i automatike i ovdje zaživio. Bilo bi mi veliko zadovoljstvo da budem, ustvari, u fazi njenog začetka u BiH – govori Maja, učesnica velikih projekata, pa tako i proizvodnje novog Volkswagenovog električnog automobila, koji će se na tržištu naći krajem oktobra.

– Moj kod stoji iza ovog projekta.

Privatno, najviše se odmara u prirodi kod bake i djeda u Metkoviću, bez tehnologije, robota, kako kaže, po starinski – s motikom. Sređuje vinograd, bere mandarine i sadi paradajz.

– Kada dođem u BiH, uvijek sam na relaciji Sarajevo-Metković-Zenica. U Metkoviću je moja zona mira s maslinama i mandarinama, u Zenici su moja porodica i prijatelji, dok se u Sarajevu susrećem s važnim i zanimljivim ljudima.