Na daskama koje život znače, ali i na malim ekranima, glumica Emina Minka Muftić odigrala je veliki broj uloga, te stekla brojne poštovaoce svog rada. Diplomirala je u klasi profesora Bore Stjepanovića 1987. godine kao studentica prve generacije na Odsjeku za glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Za Ladies In ispričala je svoju inspirativnu priču

Piše: Indira Delić; foto: Edvin Kalić

Bh. glumica Emina Minka Muftić umjetnica je koju narod voli. U svojoj bogatoj, dugogodišnjoj karijeri ostvarila je veliki broj uloga, kako na pozorišnoj, tako i na filmskoj sceni.

 Alfa i omega

Autorica je brojnih umjetničko-scenskih projekata i pedagoginja koja svoje znanje prenosi studentima Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Također, neko ko voli duhovnost. Vegetarijanstvo je njen izbor, a yogu živi.

Alfa je i omega svoje male porodice, koju čine njena majka i kćerka. Bosanci i Hercegovci rado je gledaju u pozorištu, ali je i poistovjećuju s ulogama koje je igrala, angažmanima u serijama i filmovima. Nekada joj to prija, dok nekada, kako otkriva, zna biti naporno.

– Biti poznat ima svoje lijepe, ali i one ne baš lijepe strane. Htio ili ne htio izložen si komentarima. Kako vrijeme prolazi, kako se ljudi mijenjaju svjedoci smo, barem ja uočavam, velikih promjena ponašanja, odnosno, razmišljanja ljudi – govori Minka, prisjećajući se razgovora s prijateljem i kolegom o prijašnjim vremenima, te odnosu prema glumcima.

– Zaista je prije bilo drugačije. Nedavno sam na jednom snimanju pričala s kolegom o vremenu kad smo bili studenti. U naše vrijeme portir Narodnog pozorišta bio je legendarni Tomo Tuka – Tomica, osoba čiju membranu nije bilo lako proći. Studenti nisu tek tako mogli ući u Narodno pozorište. Kada sam tek počinjala, stariji glumac nije toliko posvećivao pažnju mlađem. Naravno, ne govorim da to tako treba. Moje mlađe kolege najčešće su moji bivši studenti i prema njima imam zaštitnički odnos. Ali, prije 30 godina dobiti savjet od starijeg kolege nije baš bilo moguće. Koliko je to dobronamjerno, ili ne?

Tragalački duh

Posebna je veza između glumca i uloge. Minka, kao pravi istraživač, svaku ulogu koju igra podrobno istraži.

– Glumac, glumica i uloga, prema mom osjećanju, predstavljaju najvjerovatnije najskladniji brak koji postoji, zato što zajednica podrazumijeva prožimanje, veliku ljubav. Glumac neosjetno ulazi u ulogu i obratno, bez obzira da li mu se zadatak dopao na prvu. Moj duh je zaista tragalački i radoznao. Uvijek sam pronalazila, nekada svjesno, a nekada ne, tragove, put za koji ću se uhvatiti kako bih ulogu donijela na najbolji mogući način – kaže Emina.

Tokom njene karijere bilo je uloga koje su bile pun pogodak, ali je bilo i onih koje su na prvi pogled manje atraktivne, ali istraživanjem, tvrdi naša sagovornica, uloga dobiva posve novu dimenziju.

– Uloga koja mi je posebno draga je uloga majke Arkadine u komadu Galeb, koju je režirao moj kolega s klase, Atko. Igrali smo u Narodnom pozorištu. Ta predstava je mogla živjeti duže… Također, posebno mi je draga uloga Mariške u Predsjednicama, u režiji Dine Mustafića u Kamernom teatru – prisjetila se glumica.

Emina je angažirana i kao profesorica na Akademiji scenskih umjetnosti na predmetu Govor. Prema studentima se ponaša zaštitnički, te se trudi da im na najbolji mogući način prenese svoje znanje.

– Veoma volim svoje studente. To vam je kao kada imate više djece. Svi su posebni, a u isto vrijeme toliko različiti. Sve uvijek posmatram s neke majčine strane. Imam savršenu svijest da su to nečija djeca, trudim se da im se maksimalno otvorim i prenesem znanje na najbolji mogući način. Mislim da nisam stroga, ali svakako da postoji minimum koji se bar mora zadovoljiti. Skoro je pa zanemarivo da se nešto nismo mogli dogovoriti. Trudim se oplemeniti ih novim znanjem.

Iako je u njenoj biografiji pozamašan spisak odigranih uloga, Minka, ipak, žali za nekim koje su joj ostale nedostižne.

– Propustila sam mnogo toga. Nisam odigrala neke uloge koje sam željela, a mogla sam. Sada im je prošlo vrijeme. Ostao mi je žal.

Priča o Sehari

U narednom periodu Minku očekuju pune ruke posla. Trenutno radi na jednom zahtjevnom filmu o kojem ne može još uvijek mnogo otkrivati. Također, priprema i dvije nove predstave, i dalje gostuje sa svojom predstavom Cosa nostra.

 Uvijek uz Sitine snove

Emina se ostvarila i u najvažnijoj životnoj ulozi. Ponosna je majka 15-godišnje Site, koja će najesen krenuti u srednju školu.

– Moja kćerka je trenutno u zahtjevnom životnom razdoblju. To su godine u kojima je veoma teško. Čovjek je okružen raznim stvarima, ona raste bez oca, pa nije tako lako. Traži svoj identitet, suočava se sa svim i svačim. Tu sam da je podržim u svemu. Meni nije potrebno da ide u prestižne škole. Bitno je da ide za svojim snovima. Iskreno, malo mi je žao što se prestala baviti sportom. Voljela bih da nastavi svirati gitaru kao što je svirao njen pokojni tata. Prosjecima i ostalim stvarima neću se zamarati. Dijete se ne treba stresirati, nego živjeti svoje snove – kazala je Minka o svojoj nasljednici.

Vegetarijanstvo – velika milost

Minka je više od 20 godina vegetarijanka. Kaže da joj je Bog dao veliku milost kada ju je uputio na ovaj životni stil.

– Nikada više ne bih mogla konzumirati meso životinjskog porijekla. Sve je to za mene veliko mučenje, te mi izaziva mučninu. Ne možete znati čari vegetarijanstva dok ga ne iskusite. Veliki smiraj u meni izaziva i yoga. Prvi put s terminom yoga susrela sam se u osnovnoj školi, kada sam pročitala brošuru prve yogine Jasmine Puljo. Nekoliko godina poslije na sajmu u Beogradu kupila sam i njenu knjigu s ilustracijama o hata yogi. Učila sam kako raditi, kako disati… Trčala sam kući iz škole da vježbam! Onda sam pauzirala. Izdešavalo se mnogo toga, tinejdžerske godine, očeva smrt, rat… Poslije sam nastavila s yogom i danas punim plućima živim taj stil. Dio sam i Pyramid Yoga Festa u Ajdinovićima, koji će se desiti krajem jula. Doći će duhovni učitelji iz Amerike i regiona. Bit će to odličan program.