Žene su u svijetu novinarstva prisutne od 17. stoljeća. Bile su jedva vidljive u profesiji kojom su se bavile, ali je novinarstvo, ranije nego druge profesije, dobilo epitet poštenog posla za žene. Donosimo vam priče o pionirkama u novinarstvu, o novinarkama i urednicama koje su pomicale granice i ostale zapisane u historiji kao primjer budućim generacijama

Priredila: Ilma Jakubović

Milena Mrazović

Milena Mrazović (1863.-1927.) bila je prva bh. novinarka, etnologinja, antropologinja, kompozitorica i slavna bosanska spisateljica. U vrijeme kada u Bosni i Hercegovini žene nisu mogle igrati ni najmanju ulogu u javnosti, dogodilo se da jedna žena bude zastupnica najslobodnije profesije.

Milena je bila porijeklom iz Hrvatske. Školovala se u Budimpešti. Nedugo nakon što je Austro-Ugarska okupirala BiH, njena se porodica seli u Banju Luku, a potom u Sarajevo. Prvi članak objavila je 1884. godine u Neue Augsburger Postzeitungu, te iste godine postala stažistica u dnevnom listu Bosnische Post, koji je počeo izlaziti u Sarajevu. Zahvaljujući spisateljskom talentu, uspješno se snašla u svijetu novinarstva u kojem su tada djelovali samo muškarci. Bila je zaručena za vlasnika Bosnische Posta, Eugena von Töpffera, nakon čije iznenadne smrti nasljeđuje list i štampariju, te postaje prva urednica novina i izdavačica u BiH. Svoju prvu knjigu novela Selam: Skice i pripovijesti iz bosanskog života objavljuje 1893. godine.

Veoma neuobičajeno za žene tog vremena, na konju je proputovala cijelu BiH bilježeći bajke koje je slušala. Objavila je i knjigu Bosanske narodne bajke dočaravajući jasno običaje, mitove, ali i vjeru naroda u kojem je bajka nastala. Sudjelovala je u otvaranju Zemaljskog muzeja BiH, čijem je etnografskom odjelu ostavila svoje zapise i otkupljene nošnje koje je prikupljala na putovanjima.

U BiH se za Milenu uglavnom ne zna, jer je pisala na njemačkom jeziku. Milena je svojevoljno postala žena BiH, pomjerala je granice koje je društvo odredilo ženama njenog vremena, te je kao pionirka bh. novinarstva otvorila put budućim kolegicama.

 Nellie Bly

Nellie Bly (1864.-1922.) bila je ikona istraživačkog novinarstva i napravila je nekoliko podviga nezamislivih za to vrijeme. Nezadovoljna izvještavanjem o umjetnosti i modi, temama ocijenjenim pogodnim za žene novinarke, Nellie je otputovala u New York, gdje je Josepha Pulitzera nagovorila da je zaposli u novinama New York World nakon čega se dobrovoljno prijavila u kliniku za mentalne bolesti kako bi otkrila na koji način se tretiraju pacijentice, što je rezultiralo knjigom Deset dana u ludnici, istragom i reformama institucije.

Proputovala je svijet u 72 dana i time srušila rekord literarnog junaka Phileasa Fogga iz poznatog romana Julesa Vernea Put oko svijeta za 80 dana. U zbirci Around the World in Seventy-Two Days and Other Writings sabrani su tekstovi ove hrabre žene koja je kumovala brojnim promjenama u novinarstvu, budući da je nakon njenog zapošljavanja u njujorškim novinama New York World odnos urednika prema ženama koje se bave novinarstvom počeo poprimati ozbiljnije obrise.

Jedno od dramatičnijih pitanja koje je Nellie postavila u svojim tekstovima bilo je da li bi žena trebala zaprositi muškarca, što je još jedna ideja koja u današnjem vremenu ostaje prilično kontroverzna. Argumentirajući to činjenicom da žene sve više zarađuju za sebe, Nellie se pitala zašto samim tim ne bi preuzele u svoje ruke i čin prosidbe: – Šta to muškarcu daje jedino pravo da pita onu koju voli da se uda za njega? Više odgovornosti u domaćinstvu je na ženama. Zar ne bi samo ova činjenica trebala ženama garantirati pravo da urade ono što mogu kako bi osigurale da muškarci koje su izabrale s njima podijele taj prostor? Uzimajući ovo u obzir, ko može reći da žene ne bi trebale imati pravo da zaprose muškarca?

Nellie Bly bila je pionirka istraživačkog novinarstva, čije su reportaže promijenile historiju novinarstva i otvorile drugim ženama put za profesionalni novinarski angažman. Radeći pod motom da se uz pravilno primijenjenu i usmjerenu energiju sve može postići, inspirirala je brojne mlade žene, a to nastavlja raditi i danas, toliko godina nakon smrti.

Clare Hollingworth

Clare Hollingworth (1911.-2017.) bila je neustrašiva ratna dopisnica, prva osoba koja je javila vijest o početku Drugog svjetskog rata. Hollingworth je tek sedam dana radila za britanski Daily Telegraph kada se odvezla na granicu između Poljske i Njemačke i primijetila brojna oklopna vozila i artiljeriju spremnu za invaziju Poljske. Njenim danas poznatim i jednostavnim riječima: “Rat je počeo!” nisu vjerovali ni britanski ambasador ni urednik novina za koje je radila, dok nije slušalicu telefona ispružila kroz prozor da mogu čuti zvuke vojske.

Desetljećima je jurila za opasnošću i uživala u tome. U vrijeme kada žene nisu bile akreditirane kao ratni izvještači, pratila je brojne konflikte: Drugi svjetski rat u Istočnoj Evropi, na Balkanu i u Sjevernoj Africi, građanske ratove u Grčkoj i Alžiru, sukobe između Arapa i Jevreja u ranim danima britanske vladavine nad Palestinom, te rat u Vijetnamu.

Hollingworth je dobila nadimak Scarlet Pimpernel, jer je pomogla oko 3.500 Jevreja da pobjegnu od nacista organizirajući njihovu evakuaciju iz Katowica u Veliku Britaniju. Također je poznata i po tome što je prva razgovarala s iranskim šahom i izvještavala iz Pekinga tokom kraja vladavine Mao Ce Tunga.

Pisala je za Telegraph, Guardian, International Herald Tribune i Wall Street Journal. Imala je toliko dobar osjećaj za razotkrivanje tajni da su je optuživali da je špijunka – i Britanci i lokalne vlasti, a često je govorila kako se na najopasnijim mjestima skrivaju najbolje priče.