U srednjoj školi orijentirao se ka morskim psima, koji su uvijek bili predmet njegovog interesiranja. Činilo mu se da će mu zanimanje istraživača morskih pasa ostati nedostižno, jer dolazi iz male sredine, nerazvijene države, ali je odlučio pokušati. Odrekao se svega čime se do tada bavio i krenuo naprijed. Danas ga ljudi zaustavljaju da se s njim slikaju, a studente fascinira svojim predavanjima

Piše: Indira Delić

Andrej Gajić, rođeni Jajčanin, mladi je naučnik, veliki ljubitelj morskog svijeta i biolog. Rukovodilac je odjeljenja Shark Tales pri National Geographicu, te generalni direktor Centra za marinsku i slatkovodnu biologiju Sharklab ADRIA, koji posjeduje sektore na tri svjetska kontinenta – Aziji, Africi i Evropi.

 Snaga, vjera i trud

Ovaj bh. stručnjak morsku floru i faunu zavolio je u djetinjstvu. Ni brojne selidbe, a kaže da se selio više od 16 puta, nisu ga spriječile u želji da postane istraživač morskih dubina. Kompleksnost morskih ekosistema ostavio je neprikosnoven utisak na njega što je dovelo do toga da postane jedan od najuspješnijih istraživača ajkula. Njegove studije su većinom usmjerene na patologiju, koja mu je primarna naučna disciplina. No, i dalje preferira teren, te ronjenje sa životinjama.

– Početkom srednje škole sam shvatio da ulaganjem dovoljno snage, vjere i truda mogu doći do dobrog rezultata, te velikim dijelom ostvariti svoje snove. Taj moj san nije se vezao za rad u nekim institucijama. Više se vezao za rad onoga što volim, a to su životinje mora – govori Andrej na početku našeg razgovora, dodajući da njegovi najbliži nisu bili iznenađeni izborom zanimanja, jer mu se želje nisu mijenjale od djetinjstva.

– Nekad u srednjoj školi orijentirao sam se ka morskim psima. To je uvijek bio predmet mog interesiranja, ali sam mislio da je istraživanje njih nedostižno, te da je takvo nešto nemoguće realizirati, pogotovo zbog mjesta iz kojeg dolazim, iz male sredine, nerazvijene države. Ipak, odlučio sam se odreći svega čime sam se do tada bavio i krenuti naprijed. Nisam ni sanjao da ću ostvariti karijeru nalik današnjoj. Danas me ljudi zaustavljaju da se slikaju, ponosan sam kada studenti kažu da ih je moje predavanje fasciniralo, te dalo poticaj da budu bolji, da polaže ispite. No, moram vam priznati da je prve četiri godine bilo sve drugačije. Neki ljudi su se smijali mom izboru zanimanja, ali nisam posustajao. Znao sam da će sve vremenom doći na svoje, i došlo je – ističe Andrej.

FERNANDO CAAMANO/NATIONAL GEOGRAPHIC

 Dinamičan život

Terenske ekspedicije, predavanja, konferencije, sastanci sastavni su dio posla ovog mladog naučnika. Zbog velikog obima putovanja često zna reći da ne zna koja mu je stalna adresa prebivališta.

– Jedna od mana ovog posla je što dok se okrenete ne znate gdje ste. Kada sam u BiH, većinu vremena provodim u Sarajevu, dio mog posla je u srcu Mediterana na Malteškom arhipelagu, dio u Gruziji, dio u Egiptu, dio u Africi. Uskoro idem u Ameriku. Nemate kuću, adresu… Moj svaki dan se dijametralno razlikuje od drugog, te ne mogu povući paralelu o svom radnom danu. Posao mogu podijeliti na tri dijela: laboratorija, teren i administracija. Tereni koje obavljamo jednom su mjesečno po četiri, pet dana. Radimo u noćnim satima bliske interakcije s morskim psima, ražama, posmatramo njihove oblike ponašanja, znakove oboljenja i tako dalje. Tokom dana sakupljamo podatke iz ribolovne industrije, u laboratorijima radimo precizne patohistološke, to su mikroskopske detekcije, promjene na tkivima, kao i dijagnostiku oboljenja.

SHARKLAB ADRIA

Andrej kaže da je biti istraživač ajkula posao iz snova, no gledajući objektivno da je veoma težak, stresan, odgovoran, te ga morate neizmjerno voljeti da biste ga mogli raditi.

Strah je osnova u poslu kojim se bavim. Iskreno, ako se čovjek ne boji ovog posla, onda nešto s njim psihički nije uredu. Nije moguće ne prepasti se u dubini gdje ima mulja i gdje se ne vidi na pola metra. Prije svakog zarona bude me strah i zapitam se je li mi zadnji put? To što je oko mene dva-tri metra morski pas manje je opasno nego činjenica gdje ustvari boravim, šta udišem, kako se krećem i koliko sam se zadržao. Ako čovjek sve uzme s dozom opreza, razumno može uživati uz strahopoštovanje. To vam dođe kao druga planeta. U mojih 13 godina ronjenja, četiri puta je došlo do neželjenih situacija. Problemi se nisu ticali životinja već greške uzrokovane ljudskim faktorom koju sam znao napraviti. Dešavalo se da dam svoju opremu nekome iz straha da njemu nešto ne bude. Posudim im sve svoje konzole i mjerne instrumente tako da u tim trenucima nemam rekvizite prilikom ronjenja. Dešava se i da se zapetljate prilikom opsežne pripreme samog zarona. Dobra priprema, dobro znanje, dobra psihička kontrola i kondicija utječu na to kakav će biti ishod.

OGUZ CAVDIR/AHARKLAB ADRIA

Andrej je objavio više od 70 naučnih publikacija i dvije široko priznate knjige, te je koordinirao u 30 istraživačkih ekspedicija širom Evrope, Bliskog istoka i Sjeverne Afrike – prvenstveno u Sredozemlju i Crvenom moru. U posljednjih deset godina njegovo su istraživanje finansirali Nacionalno geografsko društvo, Zaklada Rufford, Zaklada Waitt, Zaklada PADI, IDEA WILD i mnogi drugi.

OGUZ CAVDIR/AHARKLAB ADRIA

– Mom dolasku u tim Nacionalne geografije presudila je ideja koju sam imao u ovoj oblasti nauke i koja je bila revolucionarna. Naime, ovo je institucija koja podržava revolucionarne ideje i ljude koji mogu pridonijeti na globalnom nivou, baveći se bilo lokalnim ili regionalnim promjenama. Imamo kolega koji nisu afirmirani naučnici, ali koji također imaju afirmirane pozicije, koji rade, trude se. Često i sâm afirmiram ljude kada čujem da imaju dobru ideju i kažem im da se prijave i dokažu na projektima – kaže Andrej, čije je najveće otkriće detekcija oboljenja morskih pasa na Mediteranu realiziranom na Veterinarskom fakultetu.

– Otkrili smo određene tipove promjena na jetri i mozgu koji do danas nisu bili poznati u nauci. To smatram jednim od najvećih otkrića. S druge strane, dali smo izmjene i dopune evropskog zakona, mnogih regionalnih zakona, što smatram najvećim postignućima u smislu učinka za prirodu. Ako mi otkrijemo bolest i evidentiramo je, onda to nama ide u korist.

Zbog konstantnih putovanja, istraživanja, terena i rada na knjizi Ajkule i raže istočnog Jadrana, Andrej slobodno vrijeme provodi s dragim ljudima.

– Volim svirati, družiti se s prijateljima, sa svojim kućnim ljubimcima. Opušta me priroda. Kad provodim slobodno vrijeme, volim što manje koristiti mozak – otkriva nam Andrej.

Snovi se ostvaruju upornošću

Andrejevo je mišljenje da mladi ljudi moraju biti uporni kako bi ostvarili svoje snove. I sâm je bio takav. Početkom srednje škole konstantno je slao mailove kako bi pronašao organizaciju zainteresiranu da mu pruži neophodnu podršku i edukaciju. Ta institucija bila je Shark Trust. Radio je na nekoliko projekata, te publicirao ukupno tri autorska članka u njihovom časopisu, jedan stručni i dva naučna.

– Mladi se trebaju zapitati šta žele i kakav život žele imati u budućnosti, neovisno o tome za koje su se zanimanje odlučili, naučnika ili frizera. Misli oblikuju život i čovjek mora biti zahvalan na svemu što ima, ali da teži boljem. Nezahvalni znaju postati prokleti – savjetuje mladi naučnik.

Foto: Muamer Kolar

Više od 50 vrsta ajkula

– Tokom karijere vidio sam više od 50 ajkula i raža, od njih 1200 koliko ih postoji. To nije veliki broj kako se nekome čini na prvu. To su, uglavnom, bile manje jedinke od 40 cm do onih većih od 300 kg i više, koje mi uhvatimo za peraja kad nam je mrsko plivati. Najinteresantnije su mi zebra ajkule, s njima nisam radio u divljini, ali dosta jesam u akvariju kada radim dijagnostiku bolesti. Interesantne su, žele se igrati, hoće da ih češete, hoće da vas ganjaju, da vas udaraju, da se igraju. Nisu opasne, mogu narasti dva, dva i po metra. Poprilično su simpatične – kaže Andrej.