Od 25 fakulteta i akademija, koliko ih broji Univerzitet u Sarajevu, samo četiri vode žene. Osim funkcije dekanese, zajednička im je ljubav, posvećenost i istrajnost u obrazovanju sebe, ali i brojnih generacija studenata

Piše: Elvedina Džakmić Klempić; foto: Muamer Kolar

Akademija, taj čudesni svijet nauke i inovacija, oduvijek je privlačio umove željne sticanja i širenja znanja, pomicanja vlastitih granica, napretka i prosvjetljenja. Jednom kada uđete u njega, teško se vratiti ili stati. Tako kažu svi oni kojima je obrazovanje postalo životni poziv. Međutim, put do najviših mjesta u akademskoj karijeri za žene je nekada bio izuzetno trnovit. Tradicionalna, patrijarhalna društva, kakvo je bilo i naše, ženama su ograničavala ili posve onemogućavala pristup obrazovanju. Prošla su stoljeća prije nego što su se žene izborile za iste šanse u obrazovanju i napredovanju u ovoj oblasti kao i muškarci. Za to je trebalo mnogo posvećenosti, istrajnosti i ljubavi prema znanju. Ove osobine danas povezuju prof. dr. Jasminu Selimović, dekanesu Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, i doc. dr. Arziju Pašalić, dekanesu Fakulteta zdravstvenih studija. One su dvije od ukupno četiri dekanese Univerziteta u Sarajevu, koji broji 25 fakulteta i akademija.

Prof. dr. Jasmina Selimović

 Druga dekanesa u 66 godina Ekonomskog fakulteta

 “Svakodnevno ulaganje u sebe je jedini preduslov da budemo dobri u onom što radimo”

 

Nakon završetka Prve gimnazije u Sarajevu, Jasmina Selimović se odlučila za studij ekonomije. Ova odluka je, kaže, došla spontano. Odrastanje uz oca ekonomistu i majku s obrazovanjem iz tehničke struke suzilo joj je izbor studija na oblasti ekonomije, medicine i elektrotehnike. Ubrzo je shvatila da je donijela pravu odluku.

– Već na drugoj godini studija bila sam angažirana u Centru za menadžment i informacione tehnologije i kao demonstrator. Odmah po završetku fakulteta, visok prosjek ocjena mi je otvorio vrata akademskog svijeta. U tom trenutku ostanak na fakultetu u svojstvu asistenta bio je logičan put. Ni u jednom trenutku nisam razmišljala o odlasku negdje drugo i traženju posla u drugoj instituciji. Doktorsku disertaciju sam odbranila 2012. godine. Nakon izbora u zvanje docenta, izabrana sam u prodekanesu za nastavu i naučno-istraživački rad. Šest godina kasnije odlučila sam se prijaviti na konkurs za izbor dekana Ekonomskog fakulteta u Sarajevu – priča profesorica Jasmina.

Djelovanje za opće dobro

Biti na čelu najvećeg i najboljeg ekonomskog fakulteta u našoj zemlji, smatra dekanesa, velika je čast. Istovremeno je obaveza i odgovornost kako prema studentima i kvalitetu njihovog obrazovanja, tako i prema kolegicama i kolegama koji su joj ukazali povjerenje izborom za dekanesu fakulteta.

– Pozicija na kojoj se nalazi Ekonomski fakultet u međunarodnim okvirima pred sve nas u kolektivu stavlja veliku obavezu. U današnje vrijeme moramo se mnogo više truditi da bismo zadržali rejting koji imamo i ostati u društvu pet posto najboljih poslovnih škola i ekonomskih fakulteta u svijetu – ističe prof. dr. Selimović.

U posljednje vrijeme često čujemo sintagmu “Budi promjena koju želiš vidjeti”. Koje su to promjene cilj naše sagovornice kad je riječ o poslu, odnosno stanju na fakultetu i obrazovanju uopće?

Neadekvatna primjena Bolonjskog koncepta studiranja je dovela do pada kvalitete visokog obrazovanja u BiH. Ne smijemo dozvoliti da se to nastavi. Moramo raditi na kvaliteti visokog obrazovanja, kvaliteti naših obrazovnih procesa, programa i institucija u cjelini. Trebamo se upoređivati s najboljima u našim oblastima u Evropi i svijetu, preuzimati njihove pozitivne prakse i primjereno ih primjenjivati u našoj zemlji.

 Karika u lancu uspjeha

Obrazovanje na svim nivoima u BiH, nažalost, nije na zadovoljavajućoj razini. To je prije svega, smatra također profesorica, rezultat fragmentiranosti sistema i činjenice da imamo desetine institucija koje se bave obrazovanjem na različitim nivoima vlasti. U takvom sistemu, uz političke utjecaje kakvi su kod nas svakodnevnica, teško je govoriti o kvaliteti.

– Međutim, to ne znači da imamo izgovor i opravdanje da održavamo status quo. Naprotiv! Ljubav prema zemlji u kojoj živimo obavezuje nas da djelujemo za opće dobro. Najgora stvar koja se može desiti jednoj maloj zemlji jeste urušavanje obrazovnog sistema. Loša kvaliteta obrazovanja latentni je karcinom društva. Pojedinci s kupljenim diplomama u toku svog radnog vijeka sistemski uništavaju zemlju u različitim sferama svog djelovanja. Najgore je što treba proći mnogo vremena da dođe do smjene generacija i da loše obrazovane generacije budu zamijenjene kvalitetno obrazovanim kadrovima. A našoj zemlji, sada više nego ikad, trebaju obrazovani ljudi da stvari pokrenu u pravom smjeru – naglašava dekanesa, koju smo zamolili da prokomentira činjenicu da je mali broj žena na rukovodećim pozicijama u visokoškolskim ustanovama, uprkos tome što zakon svima, bez obzira na spol i druge razlike, garantira iste mogućnosti za obrazovanje i napredovanje u karijeri.

– Kada je riječ o rukovodećim pozicijama, smatram da je to stvar izbora svakog pojedinca. Na UNSA imamo manje od 15 posto rukovodilaca žena. U 66 godina Ekonomskog fakulteta druga sam žena na poziciji dekanese. Sve to govori u prilog tezi da su u konzervativnim sredinama tradicionalno muškarci dominantni i na rukovodećim pozicijama. Međutim, mislim da mnoge žene imaju poziciju na koju su same pristale i ne trude se to mijenjati.

Završetak formalnog obrazovanja je samo jedna karika u lancu uspjeha. I ta znanja i vještine su u vezi s karijerom koju biramo.

– Međutim, ukoliko tu stanemo, sami smo se ograničili u budućnosti. Svakodnevno ulaganje u sebe je jedini preduslov da budemo dobri u onom što radimo. Kad kažem ulaganje, tu podrazumijevam mnogo širi kvantum znanja i vještina u odnosu na ono što je direktno u vezi s poslom koji radimo. U nastojanjima da ostvarimo svoje želje i ciljeve moramo biti hrabri i istrajni. Moramo riskirati. I obavezno, s osmijehom vjerovati u ono što radimo.

Ljepota mog poziva

Rad sa studentima je poziv koji se samo može poželjeti. Činjenica da komunicirate s mladim ljudima, punim ideja i entuzijazma, želje za radom i dokazivanjem čini život ljepšim. Ta komunikacija i mene potiče da stalno radim na sebi i pomjeram granice dalje nego što sam i mislila da mogu. Zaista, i danas, nakon skoro 20 godina rada na Ekonomskom fakultetu u različitim formama, na posao idem s osmijehom. Smatram da je to veoma važno. Samo kada uživate u poslu koji radite možete dati svoj maksimum. I to je ono što me pokreće.

doc. dr. Arzija Pašalić

 Žene su hrabrije, odgovornije i upornije od muškaraca

 “Upravljajte procesima, a ne ljudima, ljude vodite”

Profesionalni put doc. dr. Arzije Pašalić nije imao uobičajeni kontinuitet. Rođena je i odrasla u Srebrenici, gdje je završila osnovnu i srednju školu, a potom je upisala Medicinski fakultet u Sarajevu. Nažalost, zbog ratnih okolnosti napustila je ovaj studij, te obrazovanje nastavila nešto kasnije, ovog puta na Fakultetu zdravstvenih studija, smjer Sanitarno inžinjerstvo.

– Tada sam već bila majka tri dječaka, što me nije omelo da budem student generacije. Nakon toga dobila sam poziv da ostanem na fakultetu u zvanju asistenta. Tako je počeo moj put i napredovanje u akademskoj zajednici. Tu sam se pronašla, obrazovanje je moja ljubav. Još od malih nogu sam svugdje sa sobom nosila knjigu, a ta navika je ostala do danas. I sad da otvorite moju torbu u njoj ćete pronaći barem jednu knjigu. Jednostavno, moj dan nije potpun ukoliko ne pročitam nekoliko stranica knjige, neki rad, istraživanje – priča dekanesa Arzija.

Studenti na prvom mjestu

Svaki čovjek zdravih ambicija, mišljenja je, želi napredovati u svom poslu i uvijek misli da može više. Iako je željela biti dekanesa ove visokoškolske ustanove, tvrdi da nikad ne bi konkurisala na to mjesto da nije imala podršku supruga i djece.

Njihovo mišljenje i podrška bili su presudni za moju odluku. S druge strane, kada dobijete i jednoglasnu podršku Vijeća fakulteta, onda znate da je odluka bila ispravna.

S obzirom na to da je nekoliko godina bila prodekan za nastavu, imala je dovoljno vremena da na pravi način sagleda i upozna kako funkcionira ne samo nastavni proces, već i službe podrške bez kojih je rad na fakultetu nezamisliv. Već tada je shvatila da treba djelovati proaktivno, odnosno otkloniti nedostatke na vrijeme, a ne baviti se posljedicom. U tome joj je, ističe, pomogla edukacija iz oblasti upravljanja kvalitetom, naročito u oblasti visokog obrazovanja.

Međutim, princip kojeg se držim je “upravljajte procesima, a ne ljudima, ljude vodite”.  Prioritet su mi studenti i u svom programu rada sam na prvo mjesto stavila njih, mlade ljude zbog kojih i jesmo tu. Želim da im, skupa sa svojim kolegama i uposlenicima fakulteta, stvorim najprije bolje uslove studiranja i kvalitetno obrazovanje. Kada kažem bolje uslove studiranja, moram istaknuti da Fakultet zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu nikada nije imao vlastiti prostor, svih ovih godina smo bili u iznajmljenom prostoru. Međutim, nedavno smo konačno uspjeli dobiti objekt u Kampusu. Sada slijedi veliki posao oko njegove sanacije. Jednostavno živim za dan kada će naši studenti ući u novu zgradu i dobiti svoj prostor, ne samo za učenje već i za slobodne aktivnosti – govori naša sagovornica, te nastavlja:

Kada je riječ o obrazovanju, uspjeli smo naše nastavne planove i programe uskladiti s Direktivom EU za zdravstvene profesije i inovirati ih u skladu s najnovijim standardima u oblasti zdravstvenih nauka. Trenutno radimo na izradi elaborata opravdanosti Instituta za zdravstvo, akademskih specijalističkih studija. Jednom riječju, veoma vrijedno radimo i stvaramo respektabilnu visokoškolsku ustanovu.

 Najjača snaga države

Obrazovanje predstavlja jednu od najvažnijih karika u postizanju jednakosti među spolovima. Koliko je ova karika jaka u BiH?

Ulaganje u obrazovanje treba biti strateški cilj, jer predstavlja najjaču snagu jedne države, a pri tome svakako treba voditi računa i o jednakosti među spolovima. Kada je riječ o obrazovanju, mislim da danas više socijalni status limitira obrazovanje, odnosno nastavak školovanja, te da je mišljenje da je žena rođenjem predodređena da bude domaćica napušteno. Moje iskustvo govori da se podjednako obrazuju oba spola i to na sva tri ciklusa studija. Dakle, kada je obrazovanje u pitanju, ne bih mogla reći da se daje prednost muškarcima u odnosu na žene. Broj žena na rukovodećim funkcijama u obrazovanju ili u bilo kojem drugom sektoru je još mali. Međutim, kada je o Univerzitetu u Sarajevu riječ, tu ne postoji diskriminacija. Sama činjenica da je od šest prorektora na univerzitetu pet žena koje obavljaju tu funkciju, ne ostavlja prostora za takvu priču. Tome u prilog govori i činjenica da su u 2018. godini od tri novoizabrana dekana dvije žene. Ipak, odluku o tome da li ćete konkurisati na mjesto dekana donosite sami. Samo mogu reći da nikada nisam osjetila ili primijetila da me je neko od kolega dekana smatrao manje sposobnom zato što sam žena – ističe doc. dr. Pašalić.

Tamo gdje su rukovodioci, dodaje, žene pokazuju fantastične rezultate.

One su hrabrije, odgovornije i upornije od muškaraca, jer žele dokazati da to što su žene ne znači da ne mogu odgovoriti zadatku koji se pred njih postavlja. Nadalje, žene bolje organiziraju svoje vrijeme, te su efikasnije i efektivnije budući da balansiraju između brojnih obaveza. Osim posla kojim se bave, moraju biti i majke, supruge i domaćice. Senzibilnost i mudrost žene joj omogućava uspostavljanje bolje komunikacije sa saradnicima, a dobra komunikacija je jedan od ključnih prediktora za uspješno poslovanje.

Osim edukativnog procesa, poseban izazov joj predstavlja naučno-istraživački rad. Uz porodične obaveze, za sve to je potrebno mnogo energije.

Imam je mnogo i stalno nešto radim. Imam i mnogo ideja, ali mi fali vremena za njihovu realizaciju. I uvijek kažem još samo ovo, pa ću malo usporiti, ali jednostavno to ne znam. Moja trenutna pozicija mi nameće aktivnosti koje se moraju dovesti do kraja, tako da mi je to prioritet. Kada je riječ o mom akademskom usavršavanju, voljela bih naći vremena da realiziram neke projekte i dovršim pisanje četvrtog udžbenika.

Revizija obrazovnog sistema

Uzimajući u obzir broj (privatnih) visokoškolskih ustanova dalo bi se zaključiti da je obrazovanje postalo unosan biznis u našoj zemlji. U kontekstu nedavno otkrivene afere o kupovini/prodaji diploma, zamolili smo je da pojasni kakvu štetu društvu u cijelosti može napraviti samo jedna kupljena diploma.

Generalno, neadekvatno ili nekvalitetno obrazovanje, da ne kažem “lažirano”, ne može ništa dobro donijeti bilo kojem društvu. Mislim da bi konačno trebali, na osnovu dosadašnjih iskustava, uraditi reviziju obrazovnog sistema i svakako stati ukraj svim nedozvoljenim radnjama koje nanose štetu obrazovnom sistemu u cjelini, a čije posljedice mogu biti dugoročne. Ključnu ulogu u akreditaciji visokoobrazovnih ustanova ima Agencija za visoko obrazovanje i ona je odgovorna za kvalitet obrazovanja kako na javnim tako i na privatnim fakultetima.