Vlasnica brenda Saso Mange, Samira Salihagić, zaljubljenica je u neobične modne dodatke i umjetnost. Kreira unikatne torbe od prave kože, a njene klijentice su većinom profesionalno ostvarene dame od 30 do 50 godina. Njene krasotice osvojile su našu zemlju, ali i susjednu Hrvatsku

Indira Delić; Foto: Muamer Kolar

Neobične modne dodatke, pravu kožu, mnogo mašte, talenta, a najviše ljubavi pronaći ćete u hercegovačkoj radionici Samire Salihagić, vlasnice brenda Saso Mange. Ova dama kreira kvalitetne torbe zanimljivog i maštovitog dizajna, koje su unikatne.

 Moji počeci

Da je kreativno nadarena shvatila je u djetinjstvu. Kao djevojčica voljela je praviti i popravljati stvari, služiti se raznim alatima i šivaćom mašinom. Roditelji su potjecali njenu kreativnost pomažući joj.

– Mamine haljine bih krišom raskrojavala da bih napravila bolje i ljepše. Za taj kreativni haos sigurno ne bih dobila odobrenje, ali ga nisam ni tražila. To su bile haljine koje su čekale da mama malo smršavi, pa da ih opet obuče. Nakon mnogo godina, u periodu kada sam ostala bez posla, iskoristila sam vještine snalaženja s alatom i sposobnost da od malo materijala napravim nešto lijepo i neobično. Počela sam s kožnim nakitom, kombinirala kožu s drvetom, kamenčićima, metalom, žicom, a onda je to vremenom preraslo u izradu platnenih torbica s kožnim aplikacijama sve dok se konačno nisam opredijelila za rad, isključivo, s prirodnom kožom – prisjetila se Samira.

Inspiraciju ne traži, kaže nam, već ona nju sama pronalazi. Čeka je svuda. Na putu, iza kuće, na planini, u moru…

– Mislim da je inspiracija dio samog čovjeka, njegovog unutrašnjeg svijeta, načina kako doživljava prirodu, život, ljepotu, smrt, boje, tugu… Kada volite razmišljati o tome, kada se kao dijete prepustite igri i maštanju, stvari počinju dobivati drugačije oblike i boje, a onda pokušavate smisliti način kako da taj svoj svijet pokažete i drugima. Neko to radi kroz muziku, neko slika, neko napravi video igricu, neobičnu lampu, a ja torbu.

Bliskost s klijenticama

Samira kreira spontano. Ne pravi skice. Sjedne u radionicu. Pogleda kožu, malo je prebaci preko ruku, složi kombinaciju i dobije ideju šta uraditi s tim. Dok radi jednu torbu, ideje za drugu joj se već naziru.

– Uglavnom radim kreativni dio posla, a moja pomoćnica sklopi torbu do kraja. Ona je dugo godina bila majstor u fabrici kožne galanterije i taj dio posla joj rado prepustim. Bavim se ovim drugim, za mene ljepšim dijelom posla. Neke jednostavnije torbe i sama uradim od početka do kraja – govori Samira, dodajući da se njena prva torba dosta razlikovala od onih koje danas izrađuje.

Platnene torbe, s kojima sam počela, uopće ne pamtim, one su bile dosta obične i komercijalne. Prva kožna torba za koju sam rekla to je to bila je velika, šarena, toplih zemljanih tonova, rađena kao pačvork, s velikim crvenim logom koji je naopako okrenut. Tek kasnije Selma Operhal, grafička dizajnerica iz Sarajeva, uobličila je logo Saso Mange i takav izgled ima i danas. Ko ima torbu s naopako okrenutim logom, ima moje prve radove. Još uvijek imam tu svoju prvu Saso Mange torbu.

Pored izrade neobičnih torbi Samira je zaposlena u odjelu Produkcije TV programa na FTV-u na poziciji organizatora, no to je ne sprečava da svako malo svoje klijentice obraduje svojim djelom. S mnogim poštovaocima njenog rada postala je prijateljica, s nekima veoma bliska, a ima i onih s kojima priča samo o torbama.

Ono što bih mogla zaključiti je da su moje klijentice žene od 30 do 50 godina, uglavnom, profesionalno ostvarene i što je najbitnije dame koje tačno znaju šta žele, koje se ne ustručavaju poigrati sa svojim shvatanjem mode. One koje daju sebi slobodu da budu drugačije, da kombiniraju komade svoje odjeće i asesoara drugačije od trendovskog, naučenog i klasičnog! A, reakcije? Reakcije su najčešće divne. Kada šaljem torbu poštom, obično dobijem poruku da je torba stigla, te da je mnogo ljepša uživo nego na slici – ponosno kaže Samira Salihagić.