Velikodostojnici srednjovjekovne Bosne nosili su nakit koji nije nimalo zaostajao za nakitom tadašnjih evropskih monarhija

Piše: Elma Zećo; Foto: Muamer Kolar

Ako ste se ikada zapitali kako je to izgledao nakit kojeg su nosili bosanski vladari, vladarice, povlašteni sloj društva srednjovjekovne Bosne, dovoljno je da se zaputite do Zemaljskog muzeja BiH, koji će vam u vitrinama svojih odaja otkriti trendove bosanske srednjovjekovne elite. Nakit je pronađen na različitim lokacijama, a posebno bogati nalazi potječu s nekropola u Ališićima, Bihaću, Grborezima, Bugojnu – Čipuljiću, Arnautovićima, Biskupu, Lisičićima i Mogorjelu.

 U trendu srednjeg vijeka

Zbirka nakita iz srednjeg vijeka izuzetno je zanimljiva, te podijeljena na kasni srednji i rani srednji vijek. U bogatom fondu zlatarskih proizvoda zamijetit ćete naušnice koje predstavljaju nastavak stare tradicije. Među njima se posebno ističu naušnice s tri jagode, u velikom broju je zastupljeno srebreno i zlatno prstenje, dok pažnju oka prema sebi vuku i dijademe, kao i mnoštvo srebrenih i pozlaćenih dugmadi.

-Nakit iz kasnog srednjeg vijeka predstavlja nakit iz najznačajnijih srednjovjekovnih bosanskih gradova, nekropola i crkvi koje su istraživane. U to vrijeme luksuzni nakit bosanskog kraljevstva krasi izuzetno visoka umjetnička obrada metala i mnoštvo finih zlatarskih tehnika. Mnogo stvari je posrebreno i pozlaćeno koristeći specijalizirane zlatarske metode dekoracije. Elita je voljela upotrebu plemenitih metala i što više posvećenosti detaljima na tom primjerku nakita, ispričala je kustosica muzeja Lejla Bečar.

Izgleda da su velikodostojnici srednjovjekovne Bosne pratili modu. U to vrijeme društveni i ekonomski uslovi omogućili su jače kulturne i trgovinske veze s Dubrovnikom, kojeg je pratila reputacija značajnog centra zlatarstva, te s drugim stranim zemljama, pa je izvjestan broj luksuznih proizvoda uvožen, no proizvodili su se i domaći proizvodi na bosanski način “ad modum bosnensis”.

Prema samim primjercima nakita može se zaključiti da neke naušnice dame nisu nosile svakodnevno, jer su teške i velike, isto to važi i za prstenje. Jedan od ljepših primjeraka zbirke su pečatni prstenovi, koji su vjerovatno korišteni relativno često zato što su služili kao pečat, odnosno, potpis na izjavu koju je za vladara pisao dijak. Nakit pronađen u grobnicama koje se pripisuju elitnom sloju bh. društva bio je masivan i izuzetno skup, pojašnjava dalje Lejla.

Zanimljivo je da se narukvice nikada nisu pojavljivale ni u muškim ni u ženskim grobovima, za razliku od brojnih nalaza dugmadi. Recimo, srebrena dugmad su se stavljala na luksuzne tkanine u kojima su se zakopavali pripadnici elite tadašnje države.

Prsten iz kraljeve grobnice

Iako je teško nakit povezati s konkretnim imenima, jer arheolozi nisu mogli uvijek biti sigurni kome pripada određena grobnica, zna se da je dominantni među prstenjem – zlatni prsten s tordiranom žicom i gorskim kristalom nosio kralj Tvrtko. Pronađen je u njegovoj grobnici.

Sa sigurnošću se također može reći da je pečatni prsten s heralidički izrađenim grbom pripadao dinastiji Pribinića.

Nakit koji se ovdje nalazi nešto je na što svi trebamo biti ponosni. On dokazuje da je elita srednjovjekovne bosanske države u tom periodu uveliko pratila evropske trendove, uvozila je nakit, bila je u istom rangu s evropskim monarhijama tog doba, ni po čemu nije zaostajala. To je nešto što svaki Bosanac i Hercegovac treba da zna, vidi i zapamti. Oduvijek smo bili dio Evrope, zato imamo materijalne dokaze, konstatira na kraju Lejla Bečar.