Vrsna bh. interpretatorica i njegovateljica sevdalinke za naš magazin ispričala je svoju inspirativnu priču. Muzika joj je promijenila život, učinila je sretnom, te ju je dovela u svijet u kojem će biti svoj na svom

Piše: Indira Delić

Bez sevdaha nema pjesme. To lijepo stanje duha proizvedeno slušanjem bh. tradicionalne pjesme, sevdalinke, ledi krv u žilama. Uz njene zvuke, koji su se prenosili s koljena na koljeno, ispričane su najljepše ljubavne priče, sevdisalo se, tugovalo, prosute su suze zbog nedostižne i zabranjene ljubavi.

Foto: Dušan Vojnović

Naša zemlja se može pohvaliti nekolicinom impresivnih čuvara sevdalinke, a jedna od njih je vrsna interpretatorica Amira Medunjanin, koja slavujskim glasom nikog ne ostavlja ravnodušnim. Muzika joj je promijenila život, čini je sretnom i za nju predstavlja svijet u kojem je svoj na svom. Mjesto na kojem uvijek nahrani dušu.

U službi muzike

Iako u početku njene namjere nisu bile usmjerene ka bavljenju muzikom, ipak je presudila ljubav prema usmenoj tradiciji.

– Imala sam posao koji mi je osiguravao egzistenciju. Mogla sam tako do penzije, da srce nije reklo drugačije. Vjerujem da čovjek u životu može biti veoma dobar u mnogim stvarima i da može ozbiljno uživati u tome. Ali, dođe trenutak kada morate poslušati svoje srce i tada sve kreće u drugom smjeru. Život je čudo i velika bi šteta bila trošiti ga uzalud. Čovjeku da bude sretan treba malo. To znam odavno. A meni je muzika promijenila život. I mislim da sam na neki način privilegirana što mogu biti dio te priče. Znate, kada odrastate uz sevdah, kao što je to bio slučaj sa mnom, u sedamdesetim prošlog stoljeća, teško je da muzika ne utječe na kompletan život. Kada se vratim u taj period, zaista sam bila sretno dijete. I vjerujte mi da sam, koliko podsvjesno toliko i svjesno, išla k tome da gledam svijet kroz prizmu sevdalinke. Govorim o svijetu koji je mnogo prirodniji, mirniji, sretniji i pametniji, koji nas uči da budemo bolji ljudi – počinje Amira svoju priču.

Foto: Edvin Kalić

Godine 2003. članovi Mostar Sevdah Reuniona pozvali su je da gostuje na njihovom albumu. Dvije godine poslije snimila je Rosu, prvi samostalni album.

Kada sam snimila prve pjesme nisam ništa posebno očekivala. Tada sam osjećala obavezu snimiti nekoliko sevdalinki koje su mi izuzetno drage i koje su mi pomogle u životu. Željela sam se odužiti na neki način i podijeliti s ljudima svoju ljubav prema sevdahu i ništa više od toga. Tako je i danas. Ništa se nije bitno promijenilo. Svi mi smo tu samo u službi muzike i ne bi valjalo da je drugačije.   

Njena ljubav prema usmenoj tradiciji iznjedrila je i jedinstven stil, kojem se dive kako u našoj zemlji tako i u svijetu.

Ne smijemo zaboraviti da ništa ne počinje niti završava s nama. Ovdje se radi o generacijama Bosanaca i Hercegovaca koji su utkali dio svog bića u pjesme koje i dalje nastavljaju živjeti. I to je najvažnije od svega. Znate za zlatnu generaciju interpretatora sevdalinke koji su u prošlom stoljeću, zaista, popularizirali sevdah širom svijeta. Mislim da svi imamo obavezu slijediti njihov put i pokušati barem malo doprinijeti njihovoj prvobitnoj misiji. I danas, kao i tada, važno je da poruka dođe do što većeg broja ljudi. Važno je da sevdalinka nastavi svoj put, kao i stoljećima prije – istakla je renomirana interpretatorica, koju širom Evrope na čijim pozornicama već dugo nastupa prate samo riječi hvale.

08Foto: Neja Markičević – Hanza MediaRetrospektivni album

Da danas svi manje-više poznaju našu tradicionalnu muziku i da je mnogo lakše doprijeti do srca ljudi, stav je Amire Medunjanin, koju smo upitali i za njenog uzora u poslu.  

– Posao je bio u mom prethodnom životu, kada sam radila u uredu od osam ujutro do pet popodne. Davno je to bilo, i pravo da vam kažem – da vi niste spomenuli posao ne bih se ni sjetila tog vremena. Od momenta kada sam se u potpunosti opredijelila za muziku, cijeli svijet mi se okrenuo. Muziku ne doživljavam kao posao. Krenula sam na muzičko putovanje prije petnaest godina i vidjet ćemo dokle ću stići. 

Foto: Neja Markičević – Hanza Media

Amira pamti sve koncerte koje je održala u posljednjih 15 godina i teško joj je reći koji je ostavio najjači dojam na nju.

– Ali, ako sada moram birati, rekla bih nastup na Trafalgar skveru u Londonu, koji je održan u sklopu muzičkog programa olimpijskih igara.

Svojim glasom impresionirala je i stanovništvo Tajvana, gdje je imala nekoliko koncerata. Tamošnje stanovništvo je veoma privrženo očuvanju tradicije i bez obzira s koje strane svijeta ih posjete, prihvate drugo i drugačije, te uživaju njihovu pažnju.

– Bili smo na mini turneji i gdje god smo išli reakcije su bile fantastične. U svakom slučaju, prijatno smo im iznenađenje pripremili. Nikada do sada nisu imali priliku ugostiti nekog iz ovog dijela svijeta – ispričala nam je.

Ove godine navršava se 15 godina od objavljivanja Amirinog prvog studijskog albuma. Za tu priliku snimila je i retrospektivni album Ascending sa Solistima iz Trondheima, sjajnim gudačkim sastavom iz Norveške.

– Planiramo održati nekoliko koncerata početkom naredne godine u Skandinaviji. Pored toga, planirana su i gostovanja u Americi i prvi put bismo trebali nastupati u Australiji – završava Amira.