Poznato je da su na Kubi prisutne dvije valute, za domaće stanovništvo i turiste. Razlika u vrijednosti ovih valuta je vrlo značajna i nemojte se iznenaditi ukoliko za kartu u ulazak u muzej kao turista u prosjeku izdvojite 10 eura, dok će lokalno stanovništvo za istu kartu izdvojiti 20 centi – napisala je za naš magazin Džana, pravnica iz Sarajeva, te s nama podijelila nevjerovatne impresije o državi okruženoj Meksičkim zaljevom, Karipskim morem i Atlantskim okeanom

Tekst i foto: Džana Dahić

“Ja ne razumijem ovu zemlju, a živim ovdje cijeli svoj život”, rekao nam je naš vozač taksija,

Već od početka planiranja našeg putovanja na Kubu pripremili smo se na spoj različitih kontrasta i različitosti koje predstavljaju ovu zemlju. Ako bih iskoristila ustaljeni kliše rekla bih da je Kuba zaista specifična i unikatna država, zaglavljena u vremenu, prepuna boja, muzike i ukusa.  Nakon deset dana i bezbroj razgovora kasnije, bliže sam tome da razumijem sistem i mentalitet koji pokreće ovu zemlju, mada sumnjam da bi je moje mišljenje u potpunosti predstavilo.

Svoj let smo započeli u Beogradu i nakon dugog leta preko Istanbula i Bermudskog trougla, sletjeli smo u Havanu.  Već pri samom ulasku na Aerodrom Hose Marti u Havani, uvidjeli smo da na Kubi važe drugačija pravila, na prvi pogled nama tvrdim birokratima preopuštena.  Na graničnoj kontroli smo predočili turističke karte, jer vize za državljane BiH  navodno nisu potrebne. Jesu li, ipak, potrebne nakon petominutnog razgovora s graničarom nam je i dalje ostalo nepoznato.

Savršena avantura

Putovanje s aerodrome bila je avantura sama po sebi. U vožnji prema hotelu razgledali smo socijalističke bilborde s domoljubnim parolama, kao i brojna američka i ruska auta, za koja sam sigurna da se više ne nalaze u proizvodnji i koja se na svakih nekoliko kilometara mogu vidjeti zaustavljena pored ceste s podignutom haubom i grupom muškaraca koji pokušavaju otkloniti kvar.

Za smještaj u Havani izabrali smo mali hotel u centralnom dijelu naseljenom s lokalnim stanovništvom, koje odnedavno ima dozvolu za izdavanje privatnih soba, tzv. “casa particular”. Za mog supruga i mene  taj vid smještaja nije bio prvi izbor, a razlog za to ću pokušati dočarati u daljem tekstu, mada za neke turiste s izraženijim avanturističkim duhom, stanovanje s kubanskom porodicom, djeljenje kuhinje i toaleta, može biti primamljivo.

Nemojte se iznenaditi ukoliko na prvi pogled, u centralnom dijelu Havane, doživite blagi šok. Havana je bučna, aktivna, u zapuštenom stanju i puna života. Neke će oduševiti, a neke razočarati. Izrazito prljave ulice, zagušljivi i vrlo neprijatni mirisi, porušene zgrade i u njima, siromašno i getoizirano stanovništvo će u vama  izazvati neprijatne osjećaje, ali  takvi osjećaji će ubrzo biti potisnuti s oduševljenjem, kada spoznate pravi duh i šarm ovog grada, ostvarujući prijateljske kontakte s osobama koje srećete na ulicama. Interesantan podatak je i taj da je Kuba država s najmanjom stopom kriminaliteta na svijetu, što se na prvi pogled čini suprotnim. Bezbrižno šetajte gradom i nemojte strahovati dok nosite svoje aparate i drugu opremu u bilo koji dio grada.

U Havani smo proveli tri noći. U starom dijelu Havane tzv. Habana Vieja, nalaze se skoro sve znamenitosti koje trebate obići, El Capitolio, Muzej revolucije, veličanstvene katedrale i utvrde, tvornica ruma i kubanskih cigareta, s mnogo zanimljivih trgova između.

Upravo te građevine su inspirirale Ernesta Hemingwaya, koji je duži period života proveo na Kubi, da tu napiše svoja najpoznatija književna djela. Njegov duh je prisutan u mnogim dijelovima Havane, tako da imate priliku da popijete koktel u lokalima koje je Hemingway rado posjećivao.

Poznato je da su na Kubi prisutne dvije valute, za domaće stanovništvo i turiste. Razlika u vrijednosti ovih valuta je vrlo značajna i nemojte se iznenaditi ukoliko za kartu u ulazak u muzej kao turista u prosjeku izdvojite 10 eura, dok će lokalno stanovništvo za istu kartu izdvojiti 20 centi.

Razlika u ovim valutama je odraz životnog standarda prosječnih Kubanaca, koji je u odnosu na naše standarde izrazito nizak. Prosječna plata na Kubi iznosi oko 50 eura, ali su istovremeno režije, školovanje i zdravstvo besplatni, te se Kubanci mogu pohvaliti s naprednim pristupom medicini i značajnim uspjesima pri liječenju jednih od najtežih bolesti sadašnjice.

Jedna od nezaobilaznih aktivnosti je vožnja automobilom koje je sigurno starije od vaših roditelja. Suprug je na moje insistiranje pristao na vožnju rozim Cadillacom iz 1954. godine. Nakon obaveznog cjenkanja, opustite se na zadnjem sjedištu, te s povjetarcem u vašoj kosi i uz ritme kubanske muzike doživite Havanu iz drugog ugla.

Nakon prelijepe vožnje odlučili smo naše popodne provesti u Hotelu Nacional, mjestu koje je okupljalo mnoge svjetske zvaničnike, diplomate, poznate glumce i ostale javne ličnosti, među kojima i Josipa Broza koji se ovdje rado osvježavao s njihovom poznatom limunadom.

S obzirom da je Kuba pod embargom skoro 60 godina, pored mesa, voća i povrća, drugih namirnica gotovo i da nema, a Kubanci osnovne namirnice dobivaju od države preko mjesečnih bonova. Zbog ovakve ekonomske situacije, neke uobičajene namirnice kao npr. čokolada za njih su luksuz, ali to rezultira kreativnim i neobičnom hranom. Kada su slatkišu u pitanju jeli smo churrose (slično našim tulumbama) uvaljane u šećer s cimetom. Porcija iznosi manje od 0,50 pf.

Nakon tri dana provedenih u Havani, puni utisaka krećemo za Varadero, omiljeno ljetovalište Al–Caponea i drugo lice Kube. Ako svoj godišnji odmor želite provesti na bijelim pješčanim plažama, uz kristalno plavo more, ovo mjesto će ispuniti vaše zahtjeve.

Miris kokosa i mora

Moram priznati da nakon bučne i iscrpne Havane nisam vjerovala da ću ostatak godišnjeg odmora na Kubi provesti opuštajući se u uređenom gradu, jer nisam vjerovala da takvo nešto na Kubi postoji, ali Varadero je upravo to, turistički grad na plaži, gdje sve miriše na kokos i more.

Iako nisam ljubitelj eksploatiranja životinja u turističke svrhe, nakon prikupljanja informacija o humanom postupanju i dovoljnoj brizi, u Varaderu smo posjetili delfinarij. Te pametne i snažne životinje će vas za svoj komad ribe izbacivati iz vode, te vas na kraju nagraditi i nezaboravnim poljupcem.

Iako deset dana na Kubi nije ni približno dovoljno da kažem da sam upoznala sve njene ljepote, smatram da je ovaj period bio dovoljan da uvidim da je taksista s početka moje priče bio upravu u tome, da za upoznavanje i razumijevanje Kube ne bi bio dovoljan ni čitav život.

 Kada se vratimo kući, sve je oko nas isto, ali nešto u našim mislima se promijenilo i ta promjena, mijenja sve.