Dizajnerica iz Sarajeva tehnikom dubokog tiska donosi pravo remek djelo, koje je odlučila predstaviti javnosti. Za svaku kreaciju, Ena kaže, najbitnija je ideja, skica, te pronalazak odgovarajućeg materijala za izradu. O čemu smo razgovarali s ovom talentiranom damom, saznajte u nastavku

Piše: Indira Delić

Mlada bh. dizajnerica, talentirana Ena Dujmović osnovala je brend Plusminus, a ideja o istom, kako kaže, dugo je tinjala u njoj te je čekala pravi trenutak da se realizira.

Oduvijek sam voljela odjeću i umjetnost i jedva sam čekala da pronađem način i povežem ova dva medija. Osnovni koncept je u tome da sarađujemo sa mladim bh. umjetnicima, te onom što je klasični patern na materijalu damo veću estetsku vrijednost. Time je svaka haljina prepoznatljiva i autentična – kazala je Ena i dodala:

S obzirom na to da je moj segment dizajn, tražila sam umjetnika čiji radovi će imati zanimljiv vizual i priču, a to je bio grafičar Boris Majstorović. On mi je pomogao u otkrivanju tehnologije. Zajedno smo ispitivali tehnološka rješenja za prenošenje crteža na tekstil. Počeli smo od digitalnog štampanja i na kraju se vratili tradicionalnoj grafici u svom prvobitnom obliku. Shvatili smo da je to tehnologija koja otvara mnoge mogućnosti, te jednu novu priču o očuvanju ove zanatske grane umjetnosti koja u digitalnom vremenu izumire.

Nakon prve probe i štampanja ova kreativna dama dobila je sjajne rezultate, pa je  svoje polje saradnje proširil. Trenutno sarađuje s mladim dvojcem iz Sarajeva naziva “Anima Print Making”, čiji su članovi  Mirza Rahmanović i Denis Haračić.

Za svaku kreaciju, Ena kaže, najbitnija je ideja, skica, te pronalazak odgovarajućeg materijala za izradu.

S obzirom na to da je štampa sastavni dio procesa nastanka jedne “Plusminus kreacije”, važno je ispitati da li određeni materijal prima štampu, te da li je ista postojana. Nakon što se utvrdi materijal i ideja, zajedno s krojačicom radim izradu konstrukcije za model. Tu smo otprilike na pola puta, sve je spremno za krojenje. Nakon što je materijal iskrojen, nosi se na štampanje grafika.To je poseban proces koji zahtijeva pažnju svakog materijala. Velike ploče od cinka, prije svega se naboje, pa potom pod presom otisnu na tekstil. Sušenje zavisi od vremenskih uslova i traje od jednog do tri dana. Tek tada materijal se vraća u studio gdje se model sastavlja i šije.

Inspiraciju za svoja djela pronalazi na svim mjestima gdje može imati interakciju s materijalima. Ističe da uživa kreirati komade koji su svevremenski, te one koji nisu ograničeni na sezonu i trend.

Trenutno, njene kreacije namijenjene su pripadnicama nježnijeg spola.

Još kreiram samo za žene, iako toliko upita dobivam i od muške publike kojoj se dopada to što radimo. Samo je pitanje momenta kada ćemo imati nešto i za muškarce. Imam osjećaj da kako težim kreirati svevremenski tako su i godine žena koje kupuju “Plusminus”  od najmlađih do najstarijih. Poenta i jeste da se treba prepoznati ta estetika koja se kao takva može dopasti određenoj ciljnoj grupi svih generacija. Nama je cilj da nas nose i kupuju urbane djevojke i žene koje cijene umjetnost i proizvodnju u BiH.

Ena i njen tim odlučili su otvoriti prvu radionicu u “Staklenom gradu” u Sarajevu.

– Svaki odlazak u radionicu za mene je izazov i svakom prilikom se trudim razmišljati o novim idejama i pripremati njihovu realizaciju – istakla je ona.

 Testiranje materijala

Na pitanje je li boja na njenim kreacijama postojana i poslije pranja, dizajnerica kaže:

– Ništa ne bi imalo smisla da boja nije postojana nakon pranja. Mi težimo raditi odjeću za svakodnevne potrebe, a takva odjeća mora se više puta oprati. Radili smo razne testove i, naravno, neki materijali su dali bolje, a neki lošije rezultate. Svaki put kada mi se dopada neki materijal prvo moram odraditi probu štampe, pa ukoliko je zadovoljavajuća radim test pranja. Na svakom svom dizajnu navedemo kako bi ga bilo poželjno tretirati. Štampa je postojana i nakon pranja u mašini, no svakako savjetujemo da se jednom dizajnerskom komadu posveti malo više pažnje, te da se pere ručno.