U njen portfolio stalo je najmanje 950 građevina u 44 zemlje svijeta. I ko zna koliko bi ih još nastalo da je smrt nije prekinula u 65. godini života i četvrtoj deceniji stvaralačkog rada

Priredila: Elvedina Džakmić-Klempić

Kao što je renesansa imala svoje sjajne slikare i vajare, 21. stoljeće dobilo je, već na samom početku, vrhunske umjetnike arhitekte, koji se hrabro upuštaju u nešto potpuno novo, zapanjujuće i nestvarno.

Pogledajte samo Nacionalni centar za savremenu umjetnost u Rimu -MAXXI,  London Aquatics Centre izgrađen za potrebe Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine, Opera u kineskom Guangzhou, središnja zgrada BMW-a u Leipzigu, Riverside muzej u Glasgowu, centar Hejdara Alijeva u Bakuu, skijaška skakaonica Bergisel… Sve ih je projektirala genijalna Zaha Hadid. U njen portfolio stalo je najmanje 950 građevina u 44 zemlje svijeta. I ko zna koliko bi ih još nastalo da je smrt nije prekinula u 65. godini života i četvrtoj deceniji stvaralačkog rada. Te 2016. godine bila je na vrhuncu produktivnosti i slave.

Genijalne vizije

Mnogim mladim arhitektima ona je uzor. I mnogi je nastoje kopirati. Zašto? Možda zbog toga što se, kada pogledate neku od njenih arhitektonskih kreacija, teško oteti dojmu da je Hadid stvorila nešto što prkosi osnovnim zakonima fizike i što dolazi iz budućnosti.

U njenim kućama zidovi se stapaju s podovima, stropovi se naočigled šire i sužavaju stvarajući iluziju da su prostorije živi organizmi koji dišu.

Prepoznala je to i struka nagradivši 2004. godine njenu inovativnost arhitektonskom Nobelovom nagradom, „Pritzkerom“.

Bila je prva žena u historiji dodjeljivanja ove prestižne nagrade kojoj je pripala ta čast. Također, postala je prva žena u historiji kojoj je uručena ugledna kraljevska zlatna medalja za arhitekturu (Royal Golden Medal) koju dodjeljuje The Royal Institute of British Architects (RIBA).

Njeni projekti su svjedočanstva velikog talenta, ali i pravac koji uspostavlja arhitektura novog doba.

S jednakim se uspjehom okušala i u dizajnu upotrebnih predmeta poput luksuzne linije kućanskih predmeta za Harrods, torbica za Fendi, vaza za Lalique, parfem za Donnu Karran. U nekom trenutku dizajnirala je čak i luksuznu jahtu.

Rođena u Bagdadu

Njen put do uspjeha nije bio nimalo lagan. Rođena je 1950. godine u Bagdadu. Rasla je uz roditelje koji su poticali njenu radoznalost, kreativnost i neovisnost. Imala je samo 11 godina kada je odlučila da će postati arhitektica. Ipak, za studij arhitekture odlučila se tek nakon nekoliko semestara provedenih na Američkom univerzitetu u Beirutu gdje je studirala matematiku.

Njen brat je govorio da je mogla postati i astronautkinja samo da je to željela.

Diplomirala je 1977. u Londonu. No, Hadid je, vjerovali ili ne, godinama bila arhitektica samo „na papiru“. Crtala je, ali nije gradila. U to vrijeme bavila se slikarstvom i kiparstvom.

Prvu priliku da nešto izgradi dobila je tek sredinom ‘90-ih. U Švicarskoj je podigla malu, ali briljantnu vatrogasnu stanicu. Samo godinu kasnije Hadid je doživjela veliki udarac u karijeri. Njen projekt za opernu kuću u Cardiff Bayu odbačen je neposredno pred početak realizacije.

Hadid je to nazvala diskriminacijom. Bila je sigurna da je projekt stopiran jer ga je osmislila žena i k tome još strankinja.

Svoju je zadovoljštinu dobila 15 godina kasnije, kad je taj isti nerealizirani projekt operne kuće prihvatio kineski grad Guangzhou.  Međutim, njen rad redovno su pratile i kritike.

 Gubitak najvažnijeg projekta

Činjenica je da nije bila najomiljenija osoba na svijetu, ali znala je da se njen talent ne može osporiti i tako se prema svijetu i postavljala.

„Ne volim riječ kompromis“ i „ne stvaram male građevine“ mnogo govore o  njenom karakteru.

Posljednjih desetak godina života Zaha Hadid je predavala arhitekturu na prestižnim univerzitetima kao što su Harvard, Ohio, Illinois, Beč…

Ipak, ne mislim da ljude možete naučiti da budu dobri arhitekti. Vi ih samo možete inspirirati da to i sami postanu – kazala je Hadid.

Osim građevina, iza nje je ostao i studio “Zaha Hadid arhitekte”, koji broji blizu 400 zaposlenih. Od njih je tražila maksimum. Kad je trebalo završiti neki projekt radilo se po cijelu noć, jer je Zaha smatrala da se katkad bolje radi kad smo premoreni. Ipak, svi njeni zaposlenici i danas imaju samo lijepe riječi za nju. Porodicu Zaha nije zasnovala. Svu svoju ljubav pretočila je u građevine. Na pitanje je li žrtvovala privatni život radi karijere odgovorila je odrično. Govorila je da bi, iako je radila dan i noć, mogla stići oboje, ali da se to, jednostavno, nije dogodilo.