Ako vas put povede u Gruziju i/ili Armeniju budite otvoreni za jedno sasvim novo iskustvo Kavkaza, iskustvo bogato ljubaznim i toplim ljudima, ukusnom hranom i dobrim vinom, kompliciranom historijom, ali i bogatom kulturom. I budite sigurni da ćete poželjeti da se vratite u Yerevan i Tbilisi, napisala je u reportaži za naš magazin profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, otkrivajući nam sve ljepote ovih kavkaskih zemalja

Tekst i foto: Lejla Turčilo

Gruzija i Armenija nisu, nažalost, česta turistička odredišta za građane Bosne i Hercegovine, te sam ih i sama imala priliku obići zahvaljujući poslovnoj saradnji s uredima DVV Internacional u ovim zemljama. Kažem: „Nisu nažalost turističke destinacije“, jer je doista šteta ne vidjeti i ne upoznati ove dvije kavkaske zemlje, na tako mnogo načina slične, a opet tako različite.

 Gradovi u ekspanziji

Za Armeniju bismo mogli reći da je tipično post-sovjetska zemlja, dok se Gruzija doima kao evropska zemlja sa sovjetskim naslijeđem.

U obje zemlje primjetan je utjecaj koji je ostavio Sovjetski savez, između ostalog, i po ruskom jeziku koji je u širokoj upotrebi, mada većina, posebno mlađeg stanovništva tečno govori i engleski jezik i s radošću će vam dati upute ako se izgubite ili pomoći da saznate više o nekim znamenitostima. Ljudi su, općenito, ljubazni i susretljivi i nastoje ostaviti dobar dojam o sebi i zemlji, ali se, naročito izvan glavnih gradova osjeti siromaštvo i socijalna isključenost, posebno žena.

Iako je sporazumijevanje usmenim putem lako, ako poznajete ruski ili engleski (u Gruziji, čak, do izvjesne mjere razumiju i makedonski, čemu smo se, uz mnogo smijeha, osvjedočili naručujući hranu u restoranu na makedonskom jeziku, i objašnjavajući konobarici da, iako ga ona dijelom razumije, to nije verzija ruskog), natpise na ulici na armenskom ili gruzijskom pismu apsolutno je nemoguće razaznati, zbog specifičnosti ta dva alfabeta, ali ih je, u svakom slučaju, lijepo vidjeti, budući da se svako slovo doima kao malo umjetničko djelo.

Državljanima Bosne i Hercegovine za ulazak u Armeniju potrebna je viza, no nije ju teško dobiti na ulazu u zemlju, odnosno na aerodromu, dok za Gruziju viza nije potrebna. Najjednostavnija konekcija avionom je preko Istanbula, iako je zadržavanje u tom gradu u transferu toliko da putnik stigne obići i znamenitosti grada na Bosforu prije nastavka putovanja za Kavkaz.

Yerevan, glavni grad Armenije i Tbilisi, glavni grad Gruzije gradovi su u ekspanziji, s tipično širokim bulevarima, zgradama građenim uglavnom u socijalističkom maniru, posebno na periferiji, i mnoštvom impresivnih građevina u centru grada, kafeima i restoranima u kojima se pije kvalitetno vino, s obzirom na to da su obje zemlje poznate upravo po bogatoj vinskoj karti. No, najpoznatije piće u Armeniji je, svakako, Ararat, brendi kojeg su obožavali Frank Sinatra, Agata Christie i Winston Churchill.

 Kopar ili nar

Nacionalna kuhinja Armenije zasniva se na tipično kavkaskim jelima, začinjenim s puno kopra, što se onima koji nisu ljubitelji ovog začina neće pretjerano dopasti, budući da ga Armenci stavljaju u gotovo sve osim kolača: od salate i jogurt-supe, do mesnih jela i priloga. S druge, pak, strane, Gruzijci su, poznati po mljevenim orasima i naru kao vrsti „začina“ u hrani, pa obična sezonska salata s dodatkom bobica nara i mljevenih oraha doista ima sjajan ukus. Khačapuri je jedno od nacionalnih jela, svojevrsna gruzijska verzija pizze sa sirom, a istraživanja su, objasnit će vam domaćini, pokazala da skoro 90 posto Gruzijaca preferira baš khačapuri u odnosu na pizzu. Državni univerzitet u Tbilisiju je čak razvio takozvani „khacapuri indeks“, po kojem prema cijeni khačapurija u različitim gradovima Gruzije mjeri stopu inflacije u Gruziji.

Armenci su poznati kao narod s najvećom internacionalnom dijasporom, a uspješni, bogati i poznati pripadnici te dijaspore nastoje na neki način uzvratiti matičnoj zemlji, često podržavajući izgradnju škola, edukacijskih centara i investiranjem u obrazovanje općenito, pa nije neobično da u čak manjim, nerazvijenim, siromašnim gradovima grade ultra moderne IT centre, pokušavajući tako dati priliku mladima da se obrazuju u ovom sektoru i ispolje svoju kreativnost u novim tehnologijama. Jedan takav centar je u Dilijanu, a ovaj je grad poznat i kao mjesto nastanka United World Koledža, čiji je ogranak, odnosno jedna od škola prisutna i u Mostaru.

Najveći celebrity među Armencima su, naravno, porodica Kardashian, no ako pitate prosječnog građanina na ulici u Yerevanu po kome bi volio da vi upamtite Armeniju reći će da je to šansonijer Charles Aznavour, na čije su armensko porijeklo, iako je rođen u Parizu, u Yerevanu posebno ponosni. Najpoznatiji Gruzijac, svakako je Staljin, no Gruzijci će se radije pohvaliti naslijeđem pisca Borisa Akunina.

Iako se sami centar grada u Tbilisiju može prepješačiti laganom šetnjom bez većeg napora, jedno od široko korištenih prevoznih sredstava je taksi. No, ono što je zanimljivo je da vozila uopće ne posjeduju taksimetar, pa je cijena vožnje stvar „dogovora“ između putnika i vozača, ali ne po modelu cjenkanja, nego po principu da biste, zapravo, trebali znati koliko košta vožnja od jedne do druge destinacije, te toliko i ponuditi vozaču; u suprotnom, ako ga pitate za cijenu na kraju vožnje zasigurno će vam biti naplaćen barem trostruki iznos.

U Yerevanu je, nasuprot tome, vožnja taksijem dosta skupa, pa većina građana koristi autobuski prijevoz, a zastarjeli modeli autobusa koji kruže gradom izazivaju pažnju i čuđenje turista. Kada ih vidite kao da ste upali u vremeplov i vratili se barem pedeset godina unatrag, pa se zapitate čak i koliko su uopće sigurni.

No, i u Yerevanu se najsmislenijim čini prošetati uživajući u prizorima zgrada građenih od ružičastog kamena, po kojem grad i nosi nadimak „Pink City“. Yerevan je, između ostalog, najstariji kontinuirano naseljen grad u svijetu, koji datira još od osmog stoljeća, od kada je rastao i razvijao se u ono što danas poznajemo kao prijestolnicu Armenije. Brojne su građevine koje vrijedi vidjeti i posjetiti u oba grada, a posebno su zanimljive kulturne znamenitosti, poput Opere u Yerevanu ili Teatra lutaka na koncu u Tbilisiju.

U Yerevanu je, također, impresivan Trg Republike, s najvažnijim administrativnim zgradama, a u Tbilisiju, pored centralne Rustaveli Avenije i Trga slobode, turisti su posebno zainteresirani za stari dio grada, s uskim ulicama i sumpornim banjama.

Tipični armenski suveniri su, pored konjaka i suhog voća u čokoladi, još i magneti ili drugi suveniri sa slikom nara, kao simbola armenske kulture, dok se iz Gruzije, osim vina, može ponijeti i churchkhela – slatkiš od suhog voća, obično grožđa, orašastih plodova i brašna, te razni proizvodi od filca, poput torbi, novčanika, pa i dijelova odjeće.

Ako vas put povede u Gruziju i/ili Armeniju budite otvoreni za jedno sasvim novo iskustvo Kavkaza, iskustvo bogato ljubaznim i toplim ljudima, ukusnom hranom i dobrim vinom, kompliciranom historijom, ali i bogatom kulturom. I budite sigurni da ćete poželjeti da se vratite u Yerevan i Tbilisi. Autorici ovih redova ostaje nada da će joj se ta želja i ispuniti.