Ona je to sebi postavila baš fino. Malo radi. Malo odmara. Malo se educira. Malo putuje (jedan dušebrižnik je upravo pao u nesvijest). Uživa u svojoj porodici i čak i uspije odgajati dijete/djecu. Možeš misliti? Uspije sve. Jer se ne bavi tuđim životima, samo svojim. Zato i ima vremena na pretek. Da uradi sve što želi, bez obzira šta neko drugi mislio o tome (pade još jedan dušebrižnik)

Piše: Enisa Selmanović-Salkić

Ovo pitanje, obično popraćeno nekom grimasom koja ne zna bi li izrazila zgražanje ili gađenje, ljudi imaju sklonost postaviti drugim ljudima. I muškim i ženskim ljudima. Pa pobogu, kako žena?! Uz to ide grimasa koja želi prenijeti teško sažaljenje. Jer, šta si Bogu zgriješio, pa ti je žena šef.

Dobro, možda sam malo i pretjerala, ovakvi razgovori su se odvijali prije puno, puuuuno godina, ne danas. E, pa ima i danas. Možda ne često kao ranije, ali ohrabre se pa postave ovo pitanje i prolaze kroz gore rečenu emotivnu katarzu koju će pretočiti u grimase.

Sezona „Kad ćeš“

Ako se vratimo na početak, recimo da se rodi žensko dijete. Progovori prije nego muška djeca. Prohoda brže nego ženska djeca. Odrasta i snalazi se lakše i brže nego muška djeca. Ali, i dalje je žensko dijete.

Onda, žensko dijete krene u školu. Pa se podrazumijeva da ima odličan uspjeh i primjereno vladanje. Muško dijete i ne baš, ali pobogu muško je. Žensko dijete nastavlja školovanje, pa pregazi srednju školu kao plitak potok. Upiše i fakultet. Malo dublji potok, ali pregazi i njega. Muško dijete se još traži. Dok uči škole, uči i da kuha, pere, servisira. Jer, žensko dijete zaboga. Muško dijete ide na fudbal i žali se da se u prvi tim ide preko štele (ne, dvije lijeve noge nemaju ništa sa tim).

E, dobro, završile se škole, počelo se raditi i sada u životu svakog ženskog djeteta počinje sezona „Kad ćeš?

Kad ćeš se udati? Podrazumijeva se da je između odličnog uspjeha i kuhanja, imala vremena naći i momčinu koji će biti svima po mjeri. Eto, ona radi, on radi, kada će se vjenčati? Vjenčaju se. Svadba krasna, janjetina malo hladna, ali dobro.

Kad ćeš roditi? Jer, to tako ide. Javiš se rodi kad ti je zgodno (i kada je drugima zgodno), ona ti donese bebu i tako. Ovo je prelomni trenutak. Neke rode. Pa kada rode prvo, ide pitanje: „Kad ćeš drugo?“. U međuvremenu se spočitava kako se s prvim sve radi pogrešno.

Neke kažu da bi malo sačekale. Neke bi da malo rade na karijeri. Na karijeri?! Besramno! A, opstanak ljudske vrste?! Kakva karijera, pobogu?!

Uglavnom, uzmimo ovu koja se posveti karijeri. Ako uzmemo u obzir koliko je marljivo učila i vrijedno radila cijeli  svoj dotadašnji život, logično je da će kroz karijeru da se kreće k'o tajfun i nosi sve pred sobom. Možda hoće, možda neće, ali uspjet će svakako.

Okovi tuđih želja

I postati šefica. Menadžerica. Direktorica. I biti silno ponosna i sretna, a zaviti u crno sve one dušebrižnike koje su od nje očekivali da bude samo žena. Jer žene imaju limite koje moraju poštovati, ne smiju ih prelaziti niti rušiti (gluho bilo!). Ah, da u međuvremenu je postala i majka. Valjda da im svima bude još gore.

Jer, ženama se uspjeh ne prašta. Okolina ih mora osuditi na osrednjost i tu i moraju ostati. Ove koje se drznu i trznu, pa hoće naprijed i tu i završe, uglavnom su predmetom bezbrojnih sijela i sjedeljki, gdje zagrijavanje počinje s pitanjem: „Jesi vidjela one?“, a vrhunac doživljava sa: „Ja to ne bih, nema šanse!“, pa se svi sjate oko toga kako bi oni to drugačije.

A, ova naša zlica? Šefica? Šta ona? Pa ništa. Briga je. Oslobodila se okova tuđih želja i planova za nju i napravila svoje planove. I sada ih realizuje. I sretna je. Mnogi oko nje nisu, ali to je zato što nemaju pametnija posla, pa se ona i ne brine. Čak ih pomalo i žali. Saradnicima koji se protive „ženskom šefovanju“ nameće se znanjem, pa brzo posustaju. Neki bježe, neki ostanu i uživaju u benefitima ženskog rukovođenja. Jer, ako ona (ona!) uspije sve izbalansirati i sve posložiti da funkcionira i još da bude sretna, pa zamislite kako tek menadžerira i šefuje. Ili vodi tim, da budemo malo u korak s vremenom.

Ona je to sebi postavila baš fino. Malo radi. Malo odmara. Malo se educira. Malo putuje (jedan dušebrižnik je upravo pao u nesvijest). Uživa u svojoj porodici i čak i uspije odgajati dijete/djecu. Možeš misliti? Uspije sve.

Jer se ne bavi tuđim životima, samo svojim. Zato i ima vremena na pretek. Da uradi sve što želi, bez obzira šta neko drugi mislio o tome (pade još jedan dušebrižnik).