Na poslu, daj sve od sebe. Budi helikopter i hobotnica. Baci koplje do onog klijenta do kojeg niko nije mogao dobaciti. Pobijedi. Jer, žena, majka, kraljica. Jer, karijera. Trči s posla, skupljaj djecu ili provjeri da li ih je neko već skupio i odveo na ciljanu lokaciju. Svrati u prodavnicu, kupi grašak, mrkvu i još nešto što tvoji ukućani ne vole. I čokoladu, da kupiš socijalni mir

Piše: Enisa Selmanović-Salkić

Zvuk jutarnjeg alarma nije poziv na buđenje, jer nas čeka divan novi dan ispunjen smijehom i cvrkutom ptica. Ne, to je zvuk startnog pištolja koji označava početak trke. I to ne bilo kakve. Atletika u najboljem izdanju. Sprint, trka s preponama, bacanje koplja, preskakivanje prečke (ili kako se to već zove), a sve začinjeno finalnim skokom u dalj.

Sprint je više disciplina za rane jutarnje sate. Bude ga tu i tamo i u toku dana, ali uglavnom vlada jutrom. Dakle, sprint. Startni pištolj je označio početak trke. Oči se otvaraju, duša spava snom pravednika. Ustajete naglo, dočekujete se na noge. Malo prenagli start, ali dobro, to što vam se sada cijela soba okreće oko glave ne znači da će tako biti i kasnije. Možda i hoće, ali naviknut ćete se.

 Helikopter i hobotnica

U trku, umivanje, kafa, pranje zuba, oblačenje. Šminka, frizura. Čuli ste da je doručak zdrava navika, ali od sutra počinjete sa zdravim navikama. Hmm…šta ste zaboravili? Aha! Muž/dijete/djeca/kućni ljubimac….nastavite niz s ovisnim o vašim uslugama. Vraćaj se, budi, uvjeravaj da je škola super, na posao se mora ići. Insistiraj na doručku, zdravo je doručkovati (nećemo se osvrtati na dupla mjerila). Ovdje negdje bude i trke s preponama, kada se preskače preko igračaka koje su ostale po podu i milion drugih prepreka koje ne trebaju stajati tu gdje jesu. Ali, ne razmišljaj nego preskači. Skupljaj stvari, torbe, kese, užine, laptope, mobitele, ključeve… sve što treba i ne treba. Istrčavaj iz kuće kao da je u plamenu, sa svim torbama i ostatkom porodice prigodno okačenim na ruke i noge.

Probij se kroz saobraćajnu gužvu, trči na posao, a tamo su ispružene ruke koje čekaju, cvile i jauču. Ne boli ih ništa, nego ‘nako radi efekta.

Na poslu, daj sve od sebe. Budi helikopter i hobotnica. Baci koplje do onog klijenta do kojeg niko nije mogao dobaciti. Pobijedi. Jer, žena, majka, kraljica. Jer, karijera.

Trči s posla, skupljaj djecu ili provjeri da li ih je neko već skupio i odveo na ciljanu lokaciju. Svrati u prodavnicu, kupi grašak, mrkvu i još nešto što tvoji ukućani ne vole. I čokoladu, da kupiš socijalni mir.

Naravno, opet trči, šerpe neće do ujutro čekati, a Boga mi ni ucviljeni stomaci gladnih (ali probirljivih) članova porodice. Dok se kuha, pali mašinu, peglaj veš. Jednom rukom promiješaj da ne izgori. Drugom odgovori na mail (jer, naravno da ne može čekati). Peglaj. Frizura je postojana. Ručak/večera/obrok na kašiku je spreman. Grašak?! Jad, očaj i nevjerica na licima izgladnjelih. Grašak?! Bori se za grašak, bori se za svako zrno kao da ti život o tome ovisi. Pospremi sto. Možda neko i pomogne, jer dobro ste ih odgojili. Zadaća. Kakva zadaća!? Ahaa…zadaća. Pa ima, prepričati Rat i mir, nacrtati Guernicu, izmisliti novu teoremu. Pa nema puno, brzo ćemo.

Pregovaraj o spavanju, jer spavati se mora. I zubi se isto moraju prati. Ne, ne mogu igračke u krevet. Da i tata će spavati. I mama će spavati (ionako misli da sve ovo sanja).

I na kraju, grand finale. Skok u dalj. U krevet u koji skačemo naglavačke. Jer, kako bi drugačije. Pripremi pištolj za sutra. Mislim startni. I spavaj. Spavaj snom zadovoljne žene, jer sve je uspješno izbalansirano. Svi su čisti i popeglani. Nahranjeni i okupani. I tako.

Da ne ponavljam, svaki dan je isti. Svaki dan ista trka, frka, skokovi i šokovi. Ali, bitno je da se sve stigne. I karijera i porodica. I da ona komšinica ne podiže obrvu kada prođete pored nje. Jer ste čisti i popeglani, pa je nema zbog čega dizati. Jer, po tome se uspjeh mjeri.

Vaša mala stvar

Šta fali u cijeloj priči? U ovom danu, a ni prethodnim, vjerovatno ni narednim, žena nije uradila ništa za sebe. Samo i jedino za sebe. Ima balans. Savršeni balans karijere i porodice. Sve stiže, jeste stalno umorna, ali to nije bitno. Sve stiže, a ne stiže ništa.

Nisam pretjerano opterećena društvenim normama. Ni tuđim mišljenjem. Ne deklariraj se ni kao feministica. Ne deklariram se uopće. Nisam Draga Saveta. Ali, nekako mislim da nije sva sreća u tome da su svi sretni i izbalansirani, a žena da je servis koji se ne gasi od 0 -24.

I ne, neću vam sada reći kako trebate čitati knjige, trčati maraton i heklati bez mustre. Reći ću vam, radite šta želite. Radite ono zbog čega ćete se osjećati zadovoljno i sretno.

Život čine male stvari. Vi odlučite koja je to vaša mala stvar. Ne mora biti ništa od onoga što je trenutno u trendu. Pobogu, pa ne morate trčati ako svi trče. Sebi trče. Ne morate ni ići na jogu. Ne morate ništa. Ali, možete svaki dan učiniti nešto dobro za sebe.

Ne mora sve biti čisto i uglancano svaki dan. Ne moraju svi biti popeglani svaki dan. Neka popeglaju sami. Na kraju krajeva, pa ne moraju ni jesti na kašiku svaki dan. Smije se ponekad zgriješiti i s dostavom hrane. A, vrijeme predviđeno za kuhanje može se iskoristiti za čitanje. Ili ležanje u mraku i tišini. Ili plakanje u ćošku. Ako će vas to usrećiti, ko sam ja da imam išta protiv. Ako će vas to usrećiti, kako iko može imati išta protiv.

Razgovarajte s prijateljicom. Otiđite u pozorište. Ili šoping (od kojeg je meni loše, ali ako je vama ok – go for it!). Ma radite šta god hoćete, samo budite zadovoljni, sretni i ispunjeni zbog toga.