Raditi na zahtjevnim pozicijama u kompanijama koje iza svog imena imaju itekakvu težinu, veliki je izazov. Naša sagovornica, Larisa Halilović direktorica je British Councila u Bosni i Hercegovini. Svojim radom pomjera granice – kao prva žena iz BiH na ovoj poziciji i jedna od najmlađih u svijetu. S obzirom da ovu ulogu balansira s ulogama majke, supruge, kćerke, prijateljice, te konsultantice za profesionalni razvoj, mnogi se pitaju kako uspijeva stići baš sve, i to uz osmijeh. Larisa kaže da je tajnau fleksibilnom pristupu s jasnim prioritetima, jersvaki dan donosi nešto novo

Priredila: Andrea Tomašević Kolenda

Kada smo je pitali kako izgleda njen uobičajen dan, zauzvrat smo dobili osmijeh, uz rečenicu “to zavisi od mnogih faktora“. Ipak, uspjeli smo zaviriti u jedan takav dan i uživali u kombinaciji porodičnog života, umjetnosti, kulture, obrazovanja i dobre energije.

7:00

Naš dan obično umjesto alarma počinje Amirovom pjesmom. On budi sve ukućane i odmah u startu kreće priča, smijeh, škakiljanje i hiljadu pitanja o vulkanima, gejzirima, zemljotresima, dinosaurima i slično. Uskoro nam se pridružuje i Esma, manje pričljiva ujutro, tura maženja i pokret. Doručak, spremanje za školu, vrtić i posao. U ovih nekoliko sati stane mnoštvo priče i smijeha, ali i tonu motivacijskog ”hajmo, hajmo, hajmo”. Nakon šetnje do škole i natrag, uz čaj provjeravam mail, raspored i sastanke za taj dan i vijesti. Nanošenje šminke i odabir odjeće predstavljaju poseban ugođaj i vrstu meditacije.

9:00

Većina mog posla uključuje komunikaciju s ljudima. Ovo je dio dana kada se dešava većina ključnih timskih sastanaka – virtualnih, telefonskih ili meni i dalje najdražih – licem u lice. Uspješno poslovanje u globalnoj mreži zahtijeva mnogo pažnje, efektne komunikacije i konkretne akcije, i svaki razgovor za mene predstavlja priliku da nešto poboljšam i dam doprinos – bilo da se radi o obrazovanju, umjetnosti, međunarodnoj saradnji ili razvoju tima. Još uvijek volim osjećaj olovke u ruci I papira koji neumorno prima sve što kroz moje misli prođe, tako da svi važni sastanci imaju svoj trag u mojoj šarenoj tekici. To je najbolji način da zapamtim važne stvari i odvojim ih od mnoštva generalnih informacija kojima smo bombardirani.

12: 00

Ovo je vrijeme koje najčešće odvajam za poslovni ručak s ključnim partnerima. Vremenom sam uvidjela koje najčešće da se veliki broj važnih odluka donosi upravo uz ovaj obrok, a kako su večeri uglavnom posvećene djeci, trudim se da poslovni ručak bude spoj ugodnog razgovora, jačanja povjerenja, rješavanja problema i dogovora o saradnji. Ako umjesto poslovnog susreta raspored dozvoljava malo slobodnog prostora, onda ovo vrijeme rado provodim na ručku ili kafi sa suprugom, prijateljima ili u akciji sa svojom trenericom.

 14: 00

Popodne predstavlja
Prostor za nastavak planiranja, sastanaka, donošenja odluka I rada s timom. Ima dana kada dobar dio ovog vremena ode na analizu, potpisivanje ugovora, rad na projektnoj dokumentaciji, email i telefon ili otklanjanje rizika. No, ono što meni predstavlja neizmjerno zadovoljstvo je činjenica da u svakom trenu, čak I kada su u pitanju ozbiljne situacije i naizgled nerješivi problemi, moj tim i ja radimo na rješenju uz smijeh, šalu i dobru atmosferu. Kada radiš s ljudima kojima je silno stalo da urade što je moguće najbolje i koji daju sve od sebe da ostvare cilj, ta energija je ono što pokreće i otvara čitav niz prilika i rješenja i ništa nije teško, ni nemoguće.

 17:00

 Imam veliku sreću da svoje vrijeme uglavnom mogu planirati i prilagoditi porodici. Otkad su djeca tu, oni imaju prioritet i većinu dana je ovo vrijeme posvećeno njima. Nekada su to porodični obroci, zajednički odlasci na treninge, u park, u posjetu mojoj nani, a nekada jednostavno druženje kući. Pričamo, kuhamo, plešemo, pravimo predstave, nakit, papirnate figure, gledamo crtiće ili muzičke video klipove… i obično se svi iznenade što Amir i Esma najviše vole Olivera Dragojevića i znaju većinu njegovih pjesmama napamet. Uz večeru djeca rezimiraju svoj dan, a onda ide spremanje za spavanjac. Naravno, ima dana kada u ovom terminu ipak čeka neki važan sastanak s međunarodnim gostima ili konsultantski angažman, kada suprug uživa u druženju s djecom, a ja nastavljam s akcijom.

20:00

Večer je uglavnom vrijeme za nas. Kad smo oboje tu, suprug i ja, nakon što djeca odu spavati, imamo prostor za naše druženje, razgovore, razmatranje raznih situacija ili šutanje u dvoje. Ovo je vrijeme i za razgovor s mamom, tatom i bratom, jer s druge strane svijeta njima počinje dan. Često nam se uvečer pridruže prijatelji i familija uz piće, klopu i smijeh – a prava je sreća biti okružen ljudima koje voliš i s kojima možeš biti i kada je lijepo i kada je teško. Drugih dana, ovo je vrijeme kada se otvaraju izložbe, počinju projekcije, prijemi i međunarodne konsultacije i susreti. Tih dana uživam u kreativnoj energiji umjetnosti, filma i povezivanja koja mijenja društvo na bolje iz dana u dan.

23:00

Sat pred spavanje je sat za mene. Razmišljam, pišem, analiziram, planiram, učim, vizualiziram, kreiram. Tada mi je fokus najjači i tada se mogu osvrnuti na sve što se desilo i sve što dolazi. Zahvalna sam za svaki dan koji donosi nova iskustva, izazove, prilike i susrete – kakvi god bili. Svaki zlata vrijedi i nosi nove spoznaje. A tekica je tu da hvata i podsjeća. Naravno tu su i dani kada sve to izgleda sasvim drugačije… ali šta bi bio život
bez neplanskih situacija i iznenađenja?!