Ena Kurtalić diplomirana glumica Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, privodi kraju svoj magisterij na akademiji u Ljubljani. Njen rad prepoznajemo iz različitih uspješnih projekata poput „Odette&Odile“, „Lud, zbunjen, normalan“, „Kriza“, „Slatko od dunja“ , „My! My Little Room!“. Ova mlada talentirana žena specifična je po izvanrednom kombiniranju glume i plesa, kao i u režiranju komada u kojima igra. Simbol je za talenat, volju i rad što pokazuje njena kontinuirana edukacija i nadolazeći projekti s kojima ćemo vas upoznati.

Razgovarala: Dina Hadžajlić
Foto: Muamer Kolar

Igrali ste u sva tri medija: pozorištu, serijama i u flmovima. U čemu pronalazite najveći izazov?


– Volim sva tri medija jer svaki nosi svoju čar i specifičnost. U dosadašnjem radu na serijama (Lud, zbunjen, normalan i Kriza, obje u režiji Elmira Jukića) sam imala sreću raditi s velikim profesionalcima, ispred i iza kamere. Divan je osjećaj kad imaš cijeli tim koji čini sve da te podrži i da ti što bolje uradiš svoj posao. Snimala sam i nekoliko kratkih filmova, i tu sam uživala u tome što je bilo intimno, s jako malo članova filmske ekipe. Ti setovi su male laboratorije koje pršte od kreativnosti. Nedavno sam snimala jako neobičan studentski film režiserke Farah Hasanbegović. U njemu igram profesionalnu degustatoricu recepata kojoj
se usred stresne situacije poremeti gravitacijsko polje u stanu. U pozorištu se osjećam domaće i mislim da se tu glumci mogu najviše igrati, maštati i povezati se kako međusobno, tako i s publikom. Ništa ne može zamijeniti kinestetski doživljaj. Ukratko, zaista uživam u glumi u svim oblicima i u svim okolnostima. Mislim da najveći izazov pronalazim u zanimljivim ulogama kao i partnerima s kojima igram.

Kako biste ocijenili regionalnu pozorišnu scenu?

– Kako sam trenutno na master studiju iz pokreta i plesa na Akademiji za radio, film i televiziju u Ljubljani, imam priliku pomno pratiti slovensku pozorišnu scenu. Zbog mnogo većih budžeta i prilika za rad, ta je scena dosta drugačija od naše. Ono što mi se dopada kod njih je to što dosta eksperimentiraju i što ulažu u promociju svojih predstava. Također imaju jaku alternativnu pozorišnu scenu. Na svakom tržištu je zdravo imati alternativu i mislim da smo
u Sarajevu s predstavom “Itake” na dobrom putu.

Da li je Bosna i Hercegovina u defcitu kada govorimo o mladim talentiranim kreativcima? I da li je samo to dovoljno za uspjeh?

– BiH je puna mladih kreativaca, ali je u deficitu s poslom za njih. Teško je ostati kreativan ako nemaš priliku da radiš i samim tim stagniraš. Čupamo se i pokušavamo sami stvoriti prilike, ali to je jako teško i iscrpljujuće. Mnogi nevjerovatno talentirani ljudi jednostavno odustanu. Nekada je to iz materijalnih razloga, jer se od pro bono rada ne može živjeti, nekada se ljudi potpuno razočaraju u sistem i promijene zanimanja. To je jako teško za svakog kreativca. Niko se u ovoj državi ne odluči baviti umjetnošću da bi zaradio, već zato što je to jednostavno u nama. Teško je to ugasiti.

Kultura se često navodi kao najveća žrtva tranzicije, a tranzicijom se pravdaju i mizerni budžeti za kulturu. Zašto se vlasti s ovih prostora odnose prema kulturi kao prema nečemu

nevažnom?

– Ne znam zašto. Ne znam ni zašto nemamo vode iza ponoći.
Pored glume i plesa, okušali ste se i kao režiserka uz kolegicu Amilu Terzimehić u predstavi
„Odette&Odile“, te osvojili drugo mjesto na IT’s festivalu u Amsterdamu…

– “Odette & Odile “ predstavlja jako važan period u mom životu. To je prvi put kad smo stvari uzele u svoje ruke. Dosta ljudi je prepoznalo naš rad i s tom predstavom smo jako puno putovale. Naravno, sve je duplo ljepše i uzbudljivije kada radiš sa svojom najboljom prijateljicom.

Šta ste najhrabrije napravili za sebe?

– Nedavno sam otišla u Kinu u kojoj sam bila mjesec dana. Bila sam dio trećeg po redu CEEC Dance Campa, u kojem je izabrano 12 plesača iz Istočne Evrope i oko 40 plesača iz Kine. Ponosna sam što sam imala priliku predstavljati Bosnu i Hercegovinu. Trenirali smo po osam sati dnevno i učili različite tehnike savremenog plesa, kineske tradicionalne plesove kao i borilačke vještine. Živjeli smo u najrazličitijim uvjetima, od hotela s 4 zvjezdice do malog sobička s četiri žohara. Na tom putovanju sam prvi put bila sama toliki vremenski period u nekoj drugoj državi. Preporučila bih to svima, jer je odličan način da provedeš vrijeme
sa sobom i bolje se upoznaš. To nije najhrabrija stvar koju sam ikada učinila za sebe, ali je najsvježija.
Šta za Vas predstavlja pojam „uspješna poslovna žena“?

– Mislim da je uspješna poslovna žena ona koja radi ono što voli. Ona koja zna da je uvijek na sredini planine, ne još na vrhu i zato ne prestaje raditi na sebi.