Kada je kao 13-godišnja imigrantica iz Južne Koreje doselila u Los Angeles, Toni nije mogla ni pretpostaviti da će do 25. rođendana imati vlastitu beauty kompaniju. Svoje kozmetičko carstvo NYX prije tri godine prodala je kući L'Oreal za 500 miliona dolara. No, to nije sve, već radi na svom drugom businessu: proizvodnji sunčanih naočala

Priredila: Lejla Lojo-Karamehmedović

Junakinja naše priče se iz Južne Koreje u Ameriku doselila kada je imala samo 13 godina. Nije znala niti jednu riječ engleskog jezika. Ipak, do 15. rođendana pokrenula je vlastiti business, osnovala je kozmetičku kuću NYX Cosmetics (zastupništva postoje i u našoj zemlji, op.a), zamišljenu kao kozmetičku prodavnicu koja je potom izrasla u multimilionsku međunarodnu kompaniju. Godine 2014. Toni je svoj business prodala kompaniji L'Oreal za 500 miliona dolara. Radnu etiku je, kaže, naslijedila od svoje majke, također uspješne poduzetnice.

 Mamine lekcije

– Rođena sam i odrasla u Južnoj Koreji. Još od trećeg razreda osnovne škole maštala sam o tome da jednog dana živim u Americi. A onda je taj dan i došao. Imala sam 13 godina kada su roditelji odlučili da, u potrazi za boljim životom, krenu u SAD – prisjeća se ova uspješna poduzetnica, koja nije znala niti jednu riječ engleskog jezika. Roditelji su je upisali na kurs, ali ni tamo ništa nije razumjela.

Ništa nisam razumjela sigurno šest mjeseci. Ali polako, riječ po riječ, počela sam dešifrirati engleski. Otprilike godinu kasnije, počela sam sastavljati prve rečenice. Engleski je teško naučiti, posebno starijoj djeci.

Njena porodica u Ameriku doselila se iz istih razloga zbog kojih dolaze svi imigranti. Tragali su za sigurnijom budućnosti i za boljim životom. Doselili su se u Los Angeles, gdje je Tonina mama osnovala malu parfimeriju. Bavila se proizvodnjom parfema, ali i prodajom kozmetike. Toni je u svemu pomagala majci. Poslije škole išla bi na posao, a radni vikendi i praznici također su se podrazumijevali. To je, jednostavno, bio njen život.

Mama me nije namjenski učila vođenju posla, ali sam doslovno upijala sve što je ona radila. Ona je sjajna poslovna žena. I najvažnije što sam naučila jeste da bez obzira šta se desilo, trebaš da naporno radiš. Daji uvijek sve od sebe, a ponekad daji i više. Moja mama bila je pravi disciplinirani vojnik. Nikada mi nije dala da žvačem žvaku, jer je to smatrala neučtivim. Nisam smjela sjediti kada bi dolazile mušterije, jer kada mušterije mogu stajati, zašto ne mogu ja? Bila su to njena pravila – prisjeća se Toni.

Nakon srednje škole upisala je Glendale koledž, ali nikada nije bila dobar student. Zato je nastavila raditi s mamom i voditi porodični posao, koji je rastao. Kako se broj prodavnica povećavao, tako je rasla i šansa za boljom prodajom businessa. Uskoro su svoj posao prodali, te postali distributeri, prodajući parfeme i kozmetiku trgovcima, a ne mušteriji. Bila je to odlična škola za Toni, koji je tako naučila čitav poslovni proces.

Napustila sam koledž kada sam imala 23 godine. Jednostavno sam mrzila školu. Pokušavala sam pronaći način da se izvučem iz toga. A onda mi je jednog dana sinula ideja. Oduvijek sam voljela šminku. Uživala sam u posjetama drogerijama i divila se proizvodima Chanela, Lancomea, ili MAC-a. Nikada nisam imala dovoljno novca da takvo nešto sebi priuštim. I onda sam išla u jeftinije drogerije da kupujem jeftiniju kozmetiku. Do kraja ‘90-ih te drogerije ličile su na apoteke i baš tako su i izgledale police sa šminkom. Nije bilo kvaliteta. A ja sam željela kvalitet učiniti dostupnim i u jeftinijim drogerijama. Ne biste smjeli preskakati ručak da biste uštedjeli novac za kvalitetan ruž – objašnjava Toni.

Imala je 25 godina kada je napustila porodični posao i iz čiste ljubavi i želje, bez velikih očekivanja o zaradi, odlučila pokrenuti vlastiti.

Oduvijek sam bila tvrdoglava, a  baš takva je i moja mama…(smijeh). I kako sam odrastala sve više bismo se sukobljavale. Na kraju smo shvatile da je bolje da sačuvamo porodicu nego posao. Otišla sam i osnovala vlastiti business. Objasnila sam mami šta želim raditi, a ona mi je dala početni kapital. U vrijeme kad sam počinjala svijet je bio drugačije mjesto. Nisi morao imati koncept rasta kapitala da bi počeo business. Mama me podržavala. Govorila je da se ne trebam plašiti rizika, pa čak i ako sve propadne i ne uspije, barem ću naučiti dobru lekciju dok sam mlađa.

 Boja limete i purpura

Toni je najprije proizvela šest nijansi tuša za oči i 12 nijansi olovki za usne. Bilo je to veoma zahvalno vrijeme za proizvodnju i prodaju olovaka za usne koje su tada bile veliki kozmetički hit.

Iznajmila sam prostor u centru Los Angelesa i počela raditi. Pogodite ko je bio moja prva mušterija? Moja mama! Napravila sam izlog koji baš ni po čemu nije sličio ostalim drogerijama. Željela sam napraviti što jednostavniji logo, nešto što bi podsjećalo na Chanel. Kozmetiku sam nazvala NYX, što je ime grčke božice noći. Bila sam u svojim dvadesetim i voljela sam noćne izlaske, pa sam mislila kako je to savršen naziv za moj brend. Također su me inspirirali drugi uspješni brendovi koji su koristili imena iz grčke mitologije kao što je Nike.

Ambiciozna poduzetnica je olovke za usne počela prodavati po cijeni od 1.99 dolara. Nije trebalo proći puno vremena i Toni je prodavala kutije olovaka na dnevnoj bazi. Prve godine je od prodaje zaradila dva miliona dolara.

Do kraja iste godine moj posao je tako brzo rastao da sam morala zaposliti još ljudi. Od jednog zaposlenika došla sam na dva i po. Tokom prve četiri godine, morali smo se seliti tri puta jer smo konstantno rasli. Nakon godinu i po, shvatila sam da moram lansirati novi proizvod. Odlučila sam se za sjene za oči i to nijanse u boji limete i svijetle purpurne. Boje koje niko nikada nije nosio ranije. Slučajno ili ne, tog ljeta su uprave te boje bile najveći hit. Magazini su bili puni tih nijansi i svi su ih preporučivali. Godine 2007. Ulta je postala naš prvi prodavač. Bio je to naš prvi značajniji uspjeh. Do tada smo hiljade dolara trošili pokušavajući ući u robne kuće, ali gdje god da bismo došli, pitali bi nas u kojoj robnoj kući se već prodajemo. Bila je to borba s vjetrenjačama, sve dok nas nije počela prodavati Ulta.

Vrijeme i sredina nikada nisu išli na ruku kada je u pitanju žensko poduzetništvo. S istim predrasudama susretala se i Toni.

Žene su manjina u poslovnom svijetu i to je činjenica. Meni takva situacija daje vjetar u leđa. Jednom prilikom otišla sam na sajam i željela sam kupiti neki proizvod. Kada sam pitala gospođu koja je stajala iza štanda da mi to proda, odmjerila me od glave do pete i rekla kako to nije na prodaju. „Ali želim kupiti veću količinu, jer imam svoju kozmetičku kuću“, uzvratila sam, a ona mi i dalje nije željela prodati to što sam joj tražila. Osjećala sam se baš kao Julia Roberts u filmu Zgodna žena. Takva situacija bila je moj najveći motiv da uspijem. Danas sam zahvalna toj ženi, ko god da je – iskreno će Toni.

Do kraja 2010. godine, njen posao nastavljao je rasti, ali ona sama našla se pred zidom. Bila je glavni, finansijski i kreativni direktor.

Došla bih na posao, a ispred officea bi me čekao čitav red ljudi. Za dobrobit posla morala sam pothitno zaposliti nekoga i najprije sam našla finansijskog direktora. Do tada sam sama isplaćivala svakog uposlenika, a imala sam ih 60. Novi direktor je došao i počeo osnivati svoj tim, što je omogućilo da posao počne rasti.

Plaža i margarite

Slučajnosti prave najbolja otkrića, kaže Toni, prepričavajući neobičnu situaciju o prodaji bijele sjene za oči u obliku olovke, koja se nikako nije prodavala, pa je čak stavila i na popust. No, onda je slučajno njena uposlenica otkrila kako jedna djevojka upravo tu olovku koristi u svom tutorijalu kao podlogu za sjene.

Bilo je to 2007. godine kada su se tek počeli snimati tutorijali. Prepoznali smo priliku i počeli slati svoje proizvode beauty blogerima, koji su pisali recenzije.

Toni kaže kako je oduvijek znala da ne stvara kompaniju koju će ostaviti u nasljedstvo. Najbolja opcija bila je prodaja kompanije nekom većem proizvođaču.

 – L'Oreal je bio moja potajna želja. Oni su kompanija koja zna ulagati u business. Najavila sam prodaju kompanije i odlučili smo da idemo na aukciju. Konačno, L'Oreal je dao najbolju ponudu. Finalna transakcija desila se 30. jula 2014. godine. Prodati kompaniju za pozamašan iznos na čeku bio je jedan od mojih životnih ciljeva. Ali, kada se to konačno desilo, osjećala sam se kao balon koji će eksplodirati. Narednog jutra sam se probudila i pitala se: „Zašto uopće ustajem? Više ne postoji mjesto na koje moram otići“. Bila sam tako tužna i depresivna, jer sam osjećala da sam izgubila vlastiti identitet. NYX kozmetika je bila moje sve. Više uopće nisam znala ko sam – iskrena je Toni, dodajući da je posao prodala, jer je željela otići u penziju.

– Maštala sam o tome kako ću otići na plažu i ispijati margarite po cijeli dan. Ali, reći ću vam nešto. Penzija je precijenjena, a odmor i nije odmor, ako nemate posao kojem ćete se vratiti. I tako sam umjesto penzije izabrala da pokrenem novi business – kaže 43-godišnja Toni, koja je u aprilu ove godine lansirala svoju prvu kolekciju naočala i brend nazvala „Perverse“.

– Postoji koreanska poslovica koja kaže: „Tigrovi kada umru iza sebe ostavljaju krzno. Ljudi iza sebe ostavljaju svoje ime“. Moj cilj čak i nije tako veliki. Ali želim prodati barem tri kompanije prije nego odem u penziju. Trenutno radim na businessu broj dva. Ja sam ona osoba koja će posvjedočiti da američki san još postoji. Znam, jer ja ga živim.

Prodati kompaniju za pozamašan iznos na čeku bio je jedan od mojih životnih ciljeva. Ali, kada se to konačno desilo, osjećala sam se kao balon koji će eksplodirati. Narednog jutra sam se probudila i pitala se: „Zašto uopće ustajem? Više ne postoji mjesto na koje moram otići“

Moja mama bila je pravi disciplinirani vojnik. Nikada mi nije dala da žvačem žvaku, jer je to smatrala neučtivim. Nisam smjela sjediti kada bi dolazile mušterije, jer kada mušterije mogu stajati, zašto ne mogu ja?