Naša uspješna fotografkinja nedavno se vratila s poslovnog putovanja u Dohu, te je našim čitateljima prenijela impresije o ovoj bogatoj arapskoj zemlji. No, bilo je i onih stvari koje joj se nisu dopale, poput veoma naglašenih klasnih razlika ili velikih količina smeća u pustinji

Doha je glavni grad Katara, ima nešto manje od milion stanovnika i najnastanjeniji je grad u Kataru, čak 40 posto od ukupnog stanovništva živi u Dohi.

Prije polaska nisam tačno znala šta da očekujem, znala sam da je moderan grad i očekivala sam da ću vidjeti mnogo moderne arhitekture, ali nisam znala kako da to spojim s tradicionalnim arapskim mentalitetom.

 Svitanje u pustinji

Prvi put sam se našla u gradu koji nije mnogo stariji od mene same. Čudno je kada vam kažu da obiđete “stari grad” da biste nakon toga saznali da je taj isti dio sagrađen tek prije 15-ak godina.

Prvo što zapazite u Dohi jeste moderna arhitektura. Staklo i mermer u kojem god pravcu pogledate. Ako i postoji prazno mjesto, tu već stoji kran i nazire se nova građevina.

Nikada ranije nisam razmišljala o korijenu riječi neboder (skyscraper), ali u Dohi mi je istog momenta sinulo i zašto.

Kao kontrast urbanoj arhitekturi, na pola sata vožnje od centra grada vas čeka nepregledno pustinjsko prostranstvo. Moja prva reakcija je bila apsolutno oduševljenje. Posjetiti pustinju, naročito u zimskom periodu, kada su temperature jako ugodne je neopisivo. Mi smo stigli negdje pred svitanje i onda smo imali priliku vidjeti izlazak sunca kao i doživjeti nezaboravnu vožnju džipovima po pustinjskim dinama. Ono što me najviše razočaralo jeste koliko smeća možete vidjeti u pustinji, bez obzira koliko se daleko odmaknete.

U Dohi ljudi i dalje nose tradicionalnu odjeću. Muškarci nose duge bijele košulje (galabije), a žene crne haljine i marame koje otkrivaju lice (abaje) ili su im lica potpuno pokrivena (nikab). Iznenađujuće, za ostatak stanovništva, kao i turiste, ne postoji nikakav kod oblačenja. Možete nositi šta god vam je volja. Apsolutno vas niko neće ni pogledati niti komentirati da li ste propisno odjeveni ili ne.

 „Tamnija“ strana

Jedna od najboljih stvari u Dohi jeste osjećaj sigurnosti. Kao i u većini ostalih arapskih zemalja, Katar ima jako stroge zakone za krađu i samim tim krađa nema, stvari možete ostavljati gdje god želite. Prvi dan sam zamolila jednu djevojku da pripazi na gomilu fotografske opreme koju smo imali dok mi nešto kratko obavimo, ona je samo prasnula u smijeh i rekla: “Pa, u Dohi ste, ostavite je na sred ulice ako želite!”

Iako sve na prvu djeluje savršeno u Dohi postoji i “tamnija” strana. Klasne razlike su ogromne. Moderno robovlasništvo striktno razdvaja bogate od siromašnih. Bogataši imaju sva prava i nedodirljivi su, imaju po desetine pomoćnika (“sluga”) koje hodaju svuda za njima. Nose vrećice u shoppingu, otvaraju vrata, čiste, peru i slično. Posluga nema nikakvih prava, rade za veoma malo novaca i ne mogu čak ni napustiti zemlju ako im njihov poslodavac (“vlasnik”) ne da dozvolu za to.

Standard u Dohi je visok, sve je jako skupo, ali su i plaće u skladu s tim (osim gore navedenih poslova). Noćni život se čini poprilično siromašan, ali imate izbor klubova i barova koji nude različite sadržaje od muzike uživo do partija.

Mene je posao doveo u Dohu, na jedan od najvećih modnih sajmova u tom dijelu svijeta. Iako prije prvog polaska u Dohu nisam imala jasnu sliku o tome kako će izgledati modni sajam u jednoj od arapskih zemalja s obzirom da žene koje viđamo na ulici isključivo nose crne abaje, moda je itekako raznolika i zanimljiva s mnogo utjecaja Azije.

Sve u svemu, Doha je veoma zanimljiva i definitivno pruža mnogo sadržaja ako dolazite turistički.

Aida Redžepagić u Dohi

 

Ono što me najviše razočaralo jeste koliko smeća možete vidjeti u pustinji, bez obzira koliko se daleko odmaknete…

Jedna od najboljih stvari u Dohi jeste osjećaj sigurnosti. Kao i u većini ostalih arapskih zemalja, Katar ima jako stroge zakone za krađu i samim tim krađa nema, stvari možete ostavljati gdje god želite…