Amila Čović iz Sarajeva,  po struci dipl. komunikolog, strastvena je zaljubljenica u putovanja. No, jedna od najdražih zemalja u kojima je imala priliku boraviti je još strastvenija Grčka, kojoj se, kaže, redovno vraća. S našim je čitateljima odlučila podijeliti iskustvo sa Santorinija, otoka kojeg je posjetila za vrijeme Uskrsa, toplo preporučujući svima da na Santorini dođu baš u ovo doba godine

Piše: Amila Čović

„O čemu pričaju?“ – pita me prijateljica dok diskretno glavnom pokazuje na stariju ženu  i mlađeg muškarca koji su sjedili  do nas u brodu koji putuje iz Atine za Santorini. Kratko oslušnem i odgovorim: „ O odmoru i o hrani.“ Nakon dva sata plovidbe, par do nas još priča istim žarom (upoznali su se na brodu, kada su slučajno sjeli jedno do drugoga). „O čemu sada pričaju?“ – ponovo me pita, željna da sazna što više o Grcima i njihovom načinu života. „O odmoru i o hrani“ –odgovaram ponovo.

 

Gdje ići na odmor, šta i gdje pri tome jesti, jedne su od nezaobilaznih i veoma bitnih tema kod Grka. Rijetko kada ćete vidjeti Grke koji na odmor idu u neku drugu zemlju. A zašto i bi, kada su grčka mora čarobno lijepa i kada je grčka hrana stvarno jedna od najukusnijih na svijetu.  „A sada?“ ponovo me upita nakon sljedećih sat vremena njihovog razgovora. „O političkoj situaciji, krizi u Grčkoj i u svijetu“ – odgovorim značajno dižući obrve. Nisam imala srca priznati joj da je momak upravo opisivao ražnjić punjen sirom koji je probao negdje u unutrašnjosti Grčke…Značaj ovakvog razgovora razumiješ tek onda kada probaš grčku hranu i proputuješ tom prekrasnom zemljom.

Najposebnije mjesto na svijetu

Na Santoriniju sam prvi put bila u ljeto 2008. godine. Očarana jedinstvenom ljepotom, znala sam da ću se ponovo vratiti, ovaj put za Uskrs, u proljeće. Uskrs je najveći i najbitniji vjerski praznik u Grčkoj, i ujedno idealno vrijeme za putovanje u Grčku, jer je temperatura ugodna, nema previše turista, a provesti Uskrs u Grčkoj je jedinstven doživljaj sam po sebi.

Doći do Santorinija nije najjednostavnije, ali se sigurno vrijedi malo pomučiti. Najlakši način jeste let iz Beograda za Atinu, a zatim, ako ste dovoljno organizirani i unaprijed planirate put (što ja nisam bila), možete kupiti avio kartu Ryanair Atina – Santorini i biti tamo za cca sat vremena. Drugi način je putovanje brodom iz atinske luke Pirej do Santorinija. Putovanje traje cca 8 sati, brod je prostran i udoban, i vrijeme prođe brzo. Smještaj na Santoriniju možete naći na svakom koraku. Tu se nalaze jedni od najluksuznijih hotela na svijetu, preko malih boutique hotela do privatnih apartmana. Izbor je veliki, cijene dosta ovise da li ste na turistički najpoznatijim mjestima kao što su: Oia, Fira ili Imerovigli, ili ste, ipak, više u unutrašnjosti otoka. Mi smo našli odličan smještaj preko Booking.com portala u mjestu Karterados, u unutrašnjosti otoka. Cijena je bila dosta prihvatljiva (vrlo slična cijeni privatnog smještaja na hrvatskoj obali).

Stigli smo u petak i već istu noć čekao nas je nezaboravan doživljaj u malom selu Pyrgos, poznatom po jedinstvenom slavlju za Veliki Petak. Smješten na jednom brdu na otoku, Pyrgos je za mene tu noć bilo najposebnije mjesto na svijetu: cijelo selo je bilo obasjano sa hiljade i hiljade plamenih kutija, koje su bile postavljene na krovovima svih kuća, duž svih ulica i na svim ogradama, stvarajući samo tu noć, nevjerovatan osjećaj mistike i dostojanstva. Bez obzira koliko religiozni bili, i kojoj vjeri pripadali, te noći u Pyrgosu osjetit ćete svečanu tišinu, isčekivanje i poštovanje, koje možemo osjetiti samo kada vjerujemo u nešto veće od nas samih, nešto što ne možemo opisati riječima, nego samo osjetiti svako za sebe u svojim srcima.

 Janjetina i vino

Sam Uskrs se u Grčkoj dočekuje u noći sa subote na nedjelju. Lokalni stanovnici idu u obližnje crkve sa svijećama i tačno u ponoć pale svijeće i slave Uskrs uz vatromet, čestitanje, pjesmu i ples do duboko u noć. Sljedeći dan najviše sliči našem slavlju za 1. maj: dan je rezerviran za tradicionalno uskršnje jagnjeće pečenje uz lokalno vino. Mnogi Grci taj dan idu na selo, u prirodu i „okreću“ janje ili idu u lokalne taverne na porciju domaće janjetine. A kada si u Grčkoj, radiš onako kako to Grci čine,  pa smo se tako i mi uputili van turističkog centra, i u maloj taverni „Kali Kardia“ (Dobro Srce), jeli odličnu janjetinu uz sve ostale grčke specijalitete: grčka salata (koja, usput, nije nimalo slična onome što se kod nas servira pod tim nazivom), tzatziki, razni umaci od patlidžana i paradajza, paradajz sušen na suncu, domaća tjestenina s janjetinom, morska hrana, kroketi od tikvica, razni ražnjići, mesne okruglice u sosu od jogurta,  grčki jogurt s medom, grčka baklava, domaći hljeb…-  i da, sve ovo u samo jednom obroku.

I pored toga što su nam dani bili ispunjeni upoznavanjem s lokalnom kulturom i običajima, i što smo većinu vremena provodili u tavernama, jer je u Grčkoj veoma teško odoljeti hrani i reći dosta, važno je spomenuti i ostale stvari po kojima je Santorini poznat u svijetu. Na prvom mjestu to je čuveni zalazak Sunca, za koje mnogi „experti“ za zalaske Sunca kažu da je jedan od najljepših na svijetu. Taj čuveni pogled i zalazak koji možete vidjeti na skoro svim turističkim fotografijama ako u Google ukucate Santorini (sunset), u sezoni svaki dan prati i po nekoliko stotina turista, koji nerijetko plješću kada Sunce zađe. (Nisam otkrila zašto…) Sada ih je bilo znatno manje, i taman kada smo pomislili da ćemo u koliko-toliko privatnoj atmosferi uživati u zalasku, naoblačilo se i od prekrasnog zalaska nije ostalo mnogo. Ipak, iako nisam „expert“ za zalaske Sunca, s obzirom na to da sam isti vidjela nekoliko godina ranije, tokom mog prvog boravka na Santoriniju, mogu reći da je to bio sigurno jedan od najljepših zalazaka u mom životu.

Minojska civilizacija

Pored magičnog zalaska Sunca, dok ste na Santoriniju, primijetit ćete neobičan oblik samog otoka: polukrug s vrlo oštrim ivicama – vrlo rijedak oblik za otok. Nemojte se uspaničiti kada saznate da je taj polukrug ostatak kratera još uvijek aktivnog vulkana, i da vi u stvari stojite na vrhu vulkana. Santorini je nekada bio vulkan na čijim obroncima je živjela jedna od najrazvijenijih civilizacija toga vremena: Minojska civilizacija. Bili su toliko razvijeni da su i prije više od 3.000 godina imali gradove sa slavinama za hladnu i toplu vodu posebno, pa čak i toalete s vodokotlićima. Sve je nestalo erupcijom vulkana prije više od 3.600 godina, kada je, vjeruje se, nestala i Minojska kultura sa Krita. Vulkan je uništio veliki dio otoka, i dao mu sadašnji izgled. Akrotiri, jedan od gradova koji se tada nalazio na obroncima vulkana, zatrpan je pepelom i pronađen je tek 60 -ih godina prošlog stoljeća. Duboko, 12 metara ispod današnjeg tla, Akrotiri je jedno od najvrednijih nalazišta u Grčkoj, i poslije Pompeja na Siciliji predstavlja najznačajniji grad koji je iskopan ispod pepela, jer je sačuvao sve originalne reljefe, slike i način života tadašnjih stanovnika. S obzirom na kulturu koja ga je naseljavala i sam položaj, postoji teorija da je baš Santorini zapravo davno opisana Platonova Atlantida, savršena država,  koja je misteriozno nestala u morskim dubinama nakon velike katastrofe.

 Život na Krateru vulkana

Akrotiri nismo stigli obići, ali smo zato otišli na organizirani izlet brodom u razgledavanje vulkanskog otoka na sredini kratera – Nea Kameni, koje je danas nacionalni park, i predstavlja najmlađi aktivni vulkan u ovom dijelu svijeta. Kada dođete na ovaj mali otok, imate osjećaj kao da ste na površini neke druge planete: sve stijene oko vas su crne, na samoj sredini otoka je krater (caldera) koji se dimi, more oko otoka je zelene boje, a uz samu obalu je crveno od minerala koji izlaze iz vulkana. Čak se i možete kupati u vrućim vulkanskim izvorima. S Nea Kameni se pruža jedinstven pogled na Santorini i bijele kuće na rubovima nekadašnjeg vulkana. Danas se rad vulkana prati svakodnevno s modernim instrumentima, i erupcija vulkana se može predvidjeti i do godinu dana unaprijed.

U prošlosti, pak, ljudi su se rađali i živjeli na ovom prekrasnom mjestu, ne znajući kada će doći do sljedeće erupcije. Znajući da je vulkan u isto vrijeme i blagoslov dajući im najplodnije tlo, ali i opasnost od koje neće moći pobjeći ukoliko se probudi, jedino što im je preostalo je bilo da u molitvama nađu snagu za život na krateru vulkana. Zbog toga ima jako mnogo crkvi na otoku, i svi križevi su usmjereni prema moru i centru vulkana. Ono čega su se najviše plašili su u isto vrijeme i poštovali, ne zaboravljajući rane i ožiljke koje im je vulkan učinio u prošlosti. Vjerovatno su baš zbog toga najljepši ukras ovog nevjerovatnog otoka njegovi stanovnici: topli, dragi, nasmijani, a u isto vrijeme ponosni. Ljudi koje je prošlost naučila da ono što sada imaju, već sutra mogu izgubiti zauvijek. Možda je to ipak najbolje opisala jedna meni jako draga Grkinja. Ona mi je jednom prilikom rekla da su: “…najzanimljiviji i najljepši ljudi oni koji imaju mnogo ožiljaka u svojoj prošlosti.“ Slažem se s Katerini, i samo bih još dodala da isto važi i za mjesta: najljepša mjesta na ovoj planeti su upravo ona čija prošlost je ispisana teškim trenucima, a čiji ljudi su shvatili da je osmijeh najveće blago koje neko može posjedovati i najljepši poklon koji se može dati.

Ljepota je u prošlosti i ljudima

Uskrs na Santoriniju je zasigurno jedno od mojih dražih putovanja. Čak bih ovo vrijeme preporučila kao idealno za putovanje na ovu destinaciju, jer je toplo, ali ne prevruće, otok nije pretrpan turistima i mnogo neposrednije ćete doživjeti kulturu i ljude. Zbog oštrih ivica, Santorini ima malo pristupačnih plaža, tako da ne očekujete duge pješčane plaže. Ljepota ovog mjesta leži u njegovom bajkovitom izgledu, burnoj prošlosti i dobrim ljudima. Ovo putovanje je za mene bilo posebno i jer je značilo da ću ponovo vidjeti svoju dragu prijateljicu Janu Đurđević, koja trenutno živi grčki san: putuje po grčkim otocima, upoznaje se s njihovim sadržajima i sve to pretače u superkorisni web site, koji će pomoći turistima da već od sljedeće sezone izaberu najbolje od grčkih otoka i rezerviraju aktivnosti unaprijed (www.cycladicadventures.com). Putovanje obavezno kombinirajte s posjetom Atini, barem na par dana, jer će vas i ona iznenaditi svojom neposrednošću, toplinom i prekasnim ljudima. Ali o tome neki drugi put…